Odaberite zbirku:

Etnografska zbirka

Vrsta zbirke: etnografska
Voditelj: Dubravka Matoković
Broj predmeta: 2095
Vrsta građe: predmeti vezani za gospodarsku djelatnost, obrt i rukotvorine (alati i pomagala za izradu tekstila, drveta, kože, metala, lončarija, košaraštvo), dijelovi narodne nošnje, pokućstvo, kućni inventar, glazbala, dječje igračke, rukopisi, dokumenti, makete, skulpture, fotografije, uporabni tekstil
Teritorij: Požeška kotlina i Kongo (Afrika)
Vremensko razdoblje: 19. st. i 20. st.
Materijal: keramika, drvo, tekstil, koža, metal, papir
URL: http://www.gmp.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=23&Itemid=35

Etnografska zbirka formirala se za samog stvaranja muzeja, ali je za vrijeme Drugoga svjetskog rata najveći dio građe nestao. Do osnutka Etnološkog odjela 1979. g., veliki doprinos u sabiranju građe i istraživanju tradicijske kulture požeškog kraja dala je profesorica Zdenka Lehner.
Prema oblicima materijalne, društvene i duhovne kulture, Požeška kotlina pripada panonskom arealu.
Etnološki odjel posjeduje bogatu zbirku predmeta s područja požeškoga kraja, prije svega tekstilnog, lončarskog i drvenog rukotvorstva.
Požeška ili paurska narodna nošnja poznata je po svojoj intenzivnoj plavoj boji koja se dobivala plavljenjem osnovnog bijelog ruha plavilom za rublje, te raznim tkanjima i vezovima: rocanac, ulagano, usnivano, tkanje na jednu žicu, krpanje đerdanima, šlinga, rasplet... Specifična vrsta ženskog oglavlja bila je poculica – trokutasta kapica koju su nosile udate žene s maramom podvezom. Svečane poculice bile su gusto izvezene vunom ili đerdanima (perlicama) u raznobojnim geometrijskim, biljnim, zoomorfnim i ponekad antropomorfnim motivima.
Bogatstvo tradicionalnog tkanja i veza prisutno je i u svečanim peškirima - ručnicima. Oni su imali ulogu ukrasa ili poklona u uskrsnim, svadbenim i drugim običajima. Često su bili otkani u crvenoj boji, izvezeni ili ulagani raznobojnim biljnim i geometrijskim motivima.
Specifičan je i oblik seljačkog lončarstva kakvog nema na području sjeveroistočne Hrvatske, golobrdsko ručno kolo i pokljuke (zemljani poklopci pod kojima su se pekla peciva) iz Novog Sela rađene pomoću kalupa. Izrada arhaičnih, keramičkih posuda (lonaca, ćupova, ćupara...) i ostalih proizvoda bila je mnogobrojna i visoke kvalitete.
Bogatstvo slavonskih šuma utjecalo je na izradu raznih predmeta od drveta, svakodnevnih, u kućanstvu, na polju, ili izradu platna za odjeću - soljenke, čaše, oblici za paprenjake, vodiri, preslice, tkalački stanovi... Posebno lijepi predmeti, umjetničke vrijednosti bile su pastirske čaše - kepčije.
Arhitektura je požeškoga kraja skromna, ali i raznovrsna: zidanice s dugačkim ili skraćenim trijemom i poluskošenim krovom, kuće s krovom na 4 vode, a najkarakterističniji i najstariji tip kuće je duguljasta drvena kuća s usječenim trijemom i tri prostorije.
Zbirka Ive Čakalića seljaka - etnografa i samoukog umjetnika sadrži rukopise s običajima požeškog sela početkom 20. st., makete seoske i sakralne arhitekture, te skulpture i slike svetaca.
Među malobrojnim hrvatskim istraživačima 19. st. važno mjesto zauzima Požežanin Dragutin Lerman. Muzej posjeduje manju zbirku predmeta iz Srednje Afrike - Konga, fotografija i raznih dokumenata vezana za njegov život i rad.