Odaberite zbirku:

Zbirka flamanskog, francuskog i španjolskog slikarstva

Vrsta zbirke: umjetnička
Vrsta zbirke: slikarstvo
Broj predmeta: 232
Vrsta građe: slikarstvo
Teritorij: Francuska, Stara Nizozemska, Flandrija, Španjolska
Vremensko razdoblje: 15. st. - 20. st.
Materijal: tempera, ulje, akvarel, pastel /nosači: drvo, platno, papir

Flamansko slikarstvo sadrži djela nastala u rasponu od 15. do kraja 17. st. na području Stare Nizozemske, odnosno - od kraja 16. st. – na uže shvaćenom području Flandrije. Djela se mogu podijeliti u dvije skupine: u prvoj su slike iz kruga sljedbenika flamanskih primitivaca iz razdoblja rane renesanse 15. st., (Roberta Campina, Jana Van Eycka, Rogiera van der Weydena, Dirka Boutsa i dr.), među kojima se izuzetnom kvalitetom ističu slike: "Krist koji blagoslivlja" i "Bogorodica u molitvi", "Bogorodica s Djetetom u apsidi i dva anđela", djela sljedbenika Roberta Campina iz 16. st., "Čovjek boli" Aelberta Boutsa, zatim slike iz kruga Hieronymusa Boscha "Silazak u Limb" i "Iskušenje sv. Antuna". Tu su i slike prožete antwerpenskim romanizmom visoke renesanse i manirizma 16. stoljeća, kad su nastala djela pripisana Joosu van Cleveu.
Drugoj skupini flamanskog slikarstva pripadaju slike nastale u 17. st. u vrijeme baroka. Naime, nakon što su se krajem 16. st. na staronizozemskom teritoriju sjeverne, protestantske pokrajine otcijepile i udružile u novu državu Nizozemsku, južna područja Stare Nizozemske ostala su katolička i na tome području nastaje umjetnost ošpćenito nazivana flamanskom. Taj dio zbirke u znaku je velikih majstora flamanskog barokonog slikarstva: Petera Paula Rubensa ("Portret sina Nikolaasa, umjetnikova sina", "Djevica s nevinima", "Krajolik s dugom"), Anthonisa Van Dycka ("Portret muškarca", "Studija Bogorodice"), Jacoba Jordaensa ("Venera sa satirom i kupidonom", "Pijani satir"), bilo da je riječ o njihovim autografima ili o slikama nastalim u krugu njihovih sljedbenika. Toj skupini pripadaju i slike Abrahama Brueghela, Jana Brueghela Starijeg, Adriaena Browera.
Slike francuskog slikarstva pružaju pregled od nekoliko stoljeća razvitka europske umjetnosti, od renesanse 16. st. do modernih vremena ranog 20. st. Kao vrlo kvalitetan rad francuske renesanse ističe se „Portret Maršala Pierrea Strozzija“, djelo anonimnog francuskog slikara iz polovice 16. st. Uz nekoliko slika iz 17. st., među kojima se kvalitetom ističe „Križari pred Carigradom“, pripisana Forestu, brojnije su zastupljene slike iz razdoblja francuskog rococoa 18. st., kao što su „Portret žene“ i „Portret muškarca“ Françoisa de Troya, također slike-pandani „Koncert“ i „Vlasuljar“ Charlesa-Josepha Fliparta ili „Lovački prizor s Louisom XV i Mme de Pompadour“ nepoznata francuskog slikara. Osobito je dobro zastupljeno 19. st., od romantizma („Makovi“ Eugènea Delacroixa) i pejzažnog slikarstva Barbizonske škole (krajolici Charlesa Daubignyja, Constanta Troyona, Narcissea Diaza della Pene), do realizma Gustavea Courbeta ("Krajolik) i nekoliko vrijednih slika Camillea Corota, kao što su „Kalvarija Côte de Grâce kraj Honfleura“, „Lik djevojke“. Impresionizam i post-impresionizam, s ovim potonjim već ulazimo u 20. stoljeće, zastupljeni su vrijednim djelima Edouarda Maneta, Edgara Degasa, Pierre-Augustea Renoira, Camillea Pissarroa te nizom kvalitetnih slika manje poznatih francuskih slikara (L. Laval, L. Couturier, L. Bourgeois-Borgex i dr.).
Slike španjolskog slikarstva pokrivaju širok raspon od kasne gotike do 19. stoljeća. Među ranim djelima izuzetno je vrijedno gotičko „Navještenje“ katalonske škole s početka 15. st. Portret „Infantkinja Catalina Micaela Austrijska“ Juana Pantoje de la Cruza, učenika i suradnika dvorskog slikara Sancheza Coella, ističe se među slikama kasnog 16. st. i pokazuje manirističke odlike. Najbrojnija je skupina slika nastala u zlatnom dobu španjolskog slikarstva, u vrijeme baroka 17. stoljeća. Uz sliku „Uznesenje Bogorodično“ Alonsa Cana, tu su djela velikana španjolskog slikarstva Diega Velázqueza, njegova dva portreta dviju kćeri španjolskog kralja Filipa IV: „Infantkinja Margarita“ i „Infantkinja Marija Terezija“. Iz sedamdesetih godina 17. st. vrlo je vrijedna slika „Dobri Pastir“ Francisca Antolíneza y Sarabie, a zbirku upotpunjuju i djela iz kruga Bartoloméa Estebana Murilla. Slikom „Mrtva priroda“ Luisa Melendeza zastupljeno je 18. st., dok se u drugo desetljeće 19. st. može situirati slika „Anđeo čuvar“ Francisca de Goye, koju je taj veliki slikar radio kao kopiju istoimene Murillove slike. Iz 19. st. su i druga djela nekoć pripisana Goyi, primjerice izuzetno kvalitetan „Portret časnika“ nepoznatog španjolskog slikara ili slika „Kamenovanje sv. Stjepana“ atribuirana Goyi.