Etnografski muzej osnovan je 1931. g. u sklopu tadašnjega Državnog muzeja, a prve zbirke narodnih nošnji i vezova Muzeju je darovala učiteljica Jelka Miš (1875. - 1956.). Fundus Muzeja čini oko 6 500 predmeta etnografske baštine dubrovačkog kraja, hrvatskog naroda i naroda susjednih država. Osobito se izdvajaju zbirke narodnih nošnji dubrovačkog područja: Dubrovačkog primorja i Elafita, Konavala, Mljeta, Lastova, Pelješca, Korčule, Rijeke dubrovačke i Župe dubrovačke.

 

Muzej je smješten u zgradi nekadašnje žitnice Dubrovačke Republike iz 16. st. Popularno ime muzeja - Rupe, potječe od naziva za podzemna spremišta žitarica (lat. fossae), isklesanih u kamenu živcu ili u sedri. Gradnja tog gospodarskog objekta Dubrovačke Republike trajala je od 1548. do 1590. g. Nova žitnica imala je tri kata. U prizemlju je iskopano petnaest rupa za skladištenje, a na katovima se sušilo žito. U katastrofalnom potresu 1667. g. žitnica je znatno oštećena, a nakon obnove pretvorena je u dvokatnicu koja je sačuvana do danas.

U prizemlju su prezentirana spremišta žitarica - stara skladišta (rupe) za žito. Na prvome i drugom katu smješten je stalni postav Muzeja.

 

Stalni postav Etnografskog muzeja prikazuje tradicijsko gospodarstvo, arhitekturu i interijere ilustrirane fotografijama dubrovačke okolice. Izložene svečane nošnje, među kojima se ističu unikatni primjerci iz 19. st., prezentiraju raznolikost tekstilnog rukotvorstva dubrovačkog kraja. Izvanredni primjerci nekada poznate dubrovačke čipke, konavoskog sviloveza i tradicijskog nakita daju živu predodžbu o baštinjenom bogatstvu.