O muzeju:
Dvor Veliki Tabor jedan je od najznačajnijih kasnosrednjovjekovnih i renesansnih plemićkih gradova u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Najstariji dio kompleksa Dvora jest središnji, kasnogotički palas ili peterokutna kula, koja je imala stambenu i obrambenu funkciju. Tijekom 16. st., izgrađene su oko palasa četiri polukružne renesansne kule i sjeverni ulazni dio. Oko te uže jezgre proteže se još jedan obrambeni prsten – vanjski obrambeni zid u sklopu kojeg je u 16. st. sagrađen peterokutni bastion (na jugozapadnoj strani zida), četvrtasta kula iznad ulaza i dvije rondele – sjeverna i južna.
Gotovo tri stotine godina grad je bio u posjedu obitelji Rattkay (1502. - 1798.), koja je osim Velikog Tabora posjedovala i dvorce Miljanu, Mali Tabor, Veliku Horvatsku, kuriju Kraj. Nakon smrti posljednjega muškog potomka obitelji Rattkay izmjenjivali su se vlasnici Velikog Tabora - ministar Thuguth, braća Grunwald, slikar Oton Iveković (koji je u brojnim djelima kistom proslavio dvorac i slikoviti krajolik okolice), časne sestre Trećeg reda sv. Franje. Nakon Drugoga svjetskog rata, gradom se koristila lokalna Poljoprivredna zadruga.
Početkom 1990-ih godina Veliki Tabor je ušao u sastav Muzeja Hrvatskog zagorja i otada počinju sustavni restauratorsko-konzervatorski radovi na saniranju grada koji, s manjim prekidima, traju i danas.
Do 2007. g. restaurirana je dvorišna galerija i središnji, najstariji dio, kasnogotički Palas, koji je 2007. otvoren za posjetitelje. Od listopada 2008. Dvor je ponovno zatvoren za posjetitelje radi nastavka restauratorskih radova.
|