O muzeju:
Muzej, osnovan 1971. g., smješten je u Starom gradu Ozlju, koji je djelomično dostupan posjetiteljima, a muzejska je građa pohranjena zbog radova na objektu.
Srednjovjekovni grad Ozalj spominje se već u 13. st., u posjedu Frankopana je od 1398. g., dok Zrinskima pripada od 1577. do 1671. g.
Obnovljeni "palas Zrinskih" sačuvao je svoj izgled iz 16. st. Nad ulaznim vratima na prvom katu uklesan je natpis "NICO. COM. ZR. 1.5.5.6" (Nicolaus comes Zriniensis 1556 = Nikola grof Zrinski 1556), a na zidovima u unutrašnjosti sačuvane su vrijedne freske vjerskog sadržaja te natpisi na glagoljici i na latinskom jeziku iz 16. i 17. st.
Nakon smaknuća Petra Zrinskoga (1671.) ozaljski dvorac mijenja vlasnike. Tijekom 18. i 19. st. grad doživljava pregradnje, među kojima se ističe gradnja novog baroknog trakta.
Od knezova Thurn i Taxis 1928. g. na dar ga dobiva Družba braće Hrvatskoga zmaja, koja nakon sanacije i obnove u jednom njegovu dijelu otvara izletište, a u drugome Zrinsko-frankopanski muzej, galeriju slika, arhiv i knjižnicu.
U sjevernom dvorištu i podrumu žitnice otkrivena je neolitska nastamba lenđelske kulture (4000./3000. g. pr. Krista), s kompletnim ostacima zgarišta, kuhinjskim posuđem, podnim oblogama od zapečene gline, zidnog lijepa, a sačuvan je i koštani alat.
Nalazi brončanodobne kulture žarnih polja potječu iz grobova otkrivenih na brežuljku u blizini Staroga grada.
Iz rimskog razdoblja (3. - 6. st.) potječe novac careva Valerijana i Klaudija, fibula iz 6. st., fragmenti keramike terrae sigillate, dijelovi ratničke i konjske opreme. Razdoblju širenja kršćanstva pripadaju uglavnom nalazi metalne građe, a iz srednjeg vijeka potječe ostruga karolinškog tipa iz 9. st., nađena pokraj ulaza u grad.
Tijekom 14. st. Ozalj je kraljevski grad, a iz 15. st. kad njime vladaju Frankopani, potječe nošnja koja ima izrazita obilježja renesansne dvorske odjeće.
Muzej u Ozlju jedan je od malobrojnih muzeja koji pokriva široku povijest obitelji Frankopan i Zrinski i njihovu kulturnu djelatnost poznatu kao Ozaljski kulturni krug. Frankopani su podržavali uporabu glagoljice, koja se sačuvala na zidovima palasa Zrinskih te u crkvenim knjigama. Nikola i Petar Zrinski, pak, bili su mecene i pjesnici, kolekcionari knjiga. Petar Zrinski stvorio je jezgru književnog kruga, čiji se izraz temeljio na osnovama jezika ozaljskoga kraja, odnosno na spoju primorske čakavštine, kajkavštine i štokavštine. Ozalj je mjesto gdje su Juraj Ratkay Velikotaborski i Franjo Glavinić svoja djela posvetili Nikoli i Petru Zrinskom, a tu je djelovao i prior pavlinskog samostana na Sveticama i leksikograf Ivan Belostenec, koji je svojim enciklopedijskim rječnikom Gazophylacium postavio osnovu za mogući zajednički trodijalekatni književni jezik.
Sačuvano je hladno i vatreno oružje za lov i ratovanje obitelji Frankopan i Zrinski.
Muzej čuva i sjećanje na vjerski život, s osobitim naglaskom na pavlinskom samostanu u Sveticama (17./18. st.), te crkveno ruho, sitni inventar i knjižnu građu iz crkava Lipničkog dekanata.
Povijest 19. st. pokrivena je građom koja se odnosi na iseljavanje okolnog stanovništva u Ameriku, na školstvo, gradnju željezničke pruge 1913. g., hidrocentralu, tzv. munjaru grada Karlovca iz 1908. g....
Muzej posjeduje vrijedna djela gluhonijeme akvarelistice Slave Raškaj (1877. - 1906.), koja je u Ozlju rođena i u kojemu je tijekom boravka 1899. g. naslikala brojne motive iz prirode.
Etno naselje
U sklopu Muzeja, u blizini Ozlja, nalazi se etnoselo s drvenim kućama pokrivenim slamom ("škopom") te s popratnim gospodarskim objektima i autentičnim inventarom prenesenim iz obližnjih naselja.
|