O MUZEJU

Arheološki muzej u Splitu, najstariji muzej u Hrvatskoj, osnovan je 1820. g. Poticaj za njegov osnutak bio je dolazak cara Franje I. u Dalmaciju 1818. g., kada je posjetio Split i solinske spomenike kulture.
Važnu ulogu u povijesti muzeja imao je don Frane Bulić (1846. - 1934.), katolički svećenik, arheolog, povjesničar i konzervator te ravnatelj Muzeja od 1884. do 1926. g. On je zaslužan za gradnju sadašnje muzejske zgrade, podignute 1914. g. prema nacrtima bečkih arhitekata Augusta Kirsteina i Friedricha Ohmana.

Arhitektonski kompleks sastoji se od glavne zgrade s izložbenom dvoranom u prizemlju te knjižnicom i radnim kabinetima na katu, lapidarija i uređenog vrta. Muzej provodi redovita arheološka istraživanja na dva lokaliteta, Saloni i Isi (Issa), te posjeduje područnu zgradu u Solinu - Tusculum, i Arheološku zbirku Issa u Visu.

Fundus Muzeja obuhvaća oko 150 000 arheoloških predmeta (iz prapovijesti, iz doba grčke kolonizacije Jadrana, rimskoga, starokršćanskog razdoblja te iz ranoga srednjeg vijeka i razdoblja hrvatskih narodnih vladara). Brojna je i zbirka antičkoga i srednjovjekovnog novca (više od 70 000 primjeraka), te epigrafička zbirka u kojoj najveći broj pripada latinskim natpisima.

Muzej posjeduje bogat bibliotečni i arhivski fond. Od 1878. g. izdaje specijalizirani časopis Vjesnik za arheologiju i povijest  dalmatinsku.

Stalni postav u renoviranome Muzeju otvoren je 2000. g.
U maloj dvorani izloženi su predmeti iz prapovijesti, i to od najranijih tragova ljudske djelatnosti u paleolitiku do početka nove ere. Kultura željeznog doba obilježena je nazočnošću Ilira koji ostvaruju izuzetno važne trgovačke veze s Grcima još i prije osnivanja grčkih kolonija na Jadranu. U velikoj, središnjoj dvorani predmeti su izloženi kronološkim slijedom, počevši od grčke kolonizacije Jadrana do srednjeg vijeka. Helenistički svijet i njegov prodor na našu obalu predstavljen je brojnim keramičkim vazama iz Ise, terakotnim statuama, zlatnim nakitom, mramornim reljefom s prikazom plesačica iz Narone, najstarijim stihovima s našeg područja uklesanima na Kalijevoj nadgrobnoj steli iz 4. st. pr. Krista.

Vrijeme rimske dominacije u Dalmaciji prezentirano je izuzetno brojnim i raznovrsnim materijalom: od predmeta svakodnevne uporabe do iznimno kvalitetnih proizvoda umjetničkog obrta. Osobito se ističu antičko staklo, brončana plastika s prikazima rimskih bogova, zlatni i srebrni nakit, keramičke svjetiljke – lucerne te jantarne figurice. Među izloženim antičkim skulpturama i reljefima valja istaknuti Dijanin reljef s najstarijim signiranim imenom kipara, kip Venere s Prijapom iz Nina, nekoliko reljefa s prikazom Silvana te rimsku portretnu plastiku. Razdoblje kasne antike najvećim je dijelom zastupljeno izlošcima koji svjedoče o prevlasti nove vjere - kršćanstva. Izložen je dio bogate zbirke keramičkih svjetiljki ukrašenih raznolikim kršćanskim simbolima. Vrijeme vladavine hrvatskih narodnih vladara prezentirano je spomenikom iznimno važnim za povijest hrvatske države - ulomkom oltarne pregrade s uklesanim imenom kneza Trpimira, pronađenim u Rižinicama nedaleko od Solina. Tu je izložen i zlatni triljski nakit s kraja 8. st., velik broj naušnica – sljepoočničarki, datiranih u 9. i 10. st., koje su izrađivali domaći zlatari, te nekoliko masivnih mačeva tzv. karolinškog tipa.

U lapidariju ispred muzejske zgrade izloženi su veći kameni spomenici od helenizma do srednjovjekovnog razdoblja. Posebno se ističu antički epigrafski i nadgrobni spomenici, mnogobrojni sarkofazi (s prikazom lova na kalidonskog vepra, Hipolida i Fedre, atički sarkofag s prikazom erota i berbe grožđa, Valerija Dinensa i Atije Valerije). Prezentirani su i antički mozaici iz Namjesnikove palače u Saloni s prikazima Apolona, Orfeja i Tritona.

Posebice je značajna starokršćanska zbirka u kojoj se ističu sarkofag s prikazom prijelaza Izraelaca preko Crvenog mora, glasoviti sarkofag Dobrog pastira, pronađen na Manastirinama, odakle potječe i ulomak nadgrobne ploče kršćanskog mučenika Domnija. Među kronološki najmlađim izlošcima u lapidariju ističe se srednjovjekovni sarkofag nadbiskupa Ivana iz 10. st., koji je pronađen u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove palače.

Arheološki lokalitet Salona

Tusculum

Tusculum je područna zgrada Arheološkog muzeja sagrađena 1898. g. u Solinu pokraj ostataka starokršćanske bazilike na Manastirinama. Gradnju je naručio don Frane Bulić za potrebe arheologa i njihova istraživačkog rada. Fasada je ukrašena brojnim spolijama: kapitelima, natpisima i skulpturama, manjim dijelom iz Salone, a većim dijelom sa starog zvonika splitske katedrale.

U prizemlju je 1984. g. uređena spomen-soba don Frane Bulića s autentičnim namještajem iz Bulićeva vremena. U vitrinama su njegovi osobni predmeti, a na zidu fotografije vezane za Bulićev rad. Godine 2008. memorijalna soba je, vraćanjem oslika koje je izradio dominikanac Vicko Draganja prema Bulićevoj želji u pompejanskom stilu i sa starokršćanskim motivima, te otvaranjem vrata i prozora, uređena primjerenije duhu u kojem je nastala, a osuvremenjen je i njezin muzejski postav. Na južnoj strani zgrade je vrt s uređenom šetnicom od kamenih stupova ukrašenih stilski različitim kapitelima koji potječu iz Salone. Danas su u toj zgradi smještene prostorije kustosa, priručna biblioteka, dio radionice (crtačko-arhitektonski odjel) i čuvaonica spomenika.

Salona

Salona je najznačajniji antički grad na teritoriju Hrvatske, na mjestu današnjeg Solina. Ona je, ujedno, jedan od najvažnijih urbanih kompleksa u Europi za proučavanje ranog kršćanstva.

Salona je prvotno bila obalno uporište i luka ilirskih Delmata. U 1. st. pr. Krista zauzimaju je Rimljani. Cezar promiče grad u koloniju pod nazivom Colonia Martia Julia Salona, glavni grad rimske provincije Dalmacije. Salona se razvijala iz manjeg početnog središta utvrđenog zidinama i širila se prema istoku i zapadu stvarajući izduženi oblik zbog kojega je rimski pisac Lukan naziva "longae Salonae".

Nagli razvoj grada u vrijeme Augusta i tijekom cijeloga prvog stoljeća pratila je gradnja javnih objekata. Monumentalna istočna gradska vrata (Porta Cesarea) datiraju iz Augustova vremena. Važni su gradski sadržaji forum, hramovi, teatar, terme i amfiteatar, koji je mogao primiti oko 19 000 gledatelja. U Saloni je otkriven i veći broj privatnih i javnih termi, a najbolje su očuvane Velike gradske terme s kraja 2. st. u istočnom dijelu grada.

Najvažniji ranokršćanski lokaliteti u Saloni su: katedralni kompleks i tri velika groblja, Manastirine, Marusinac i Kapljuč. Katedralni kompleks se razvio na mjestu ranijih javnih termi. Dio kompleksa su i tzv. "dvojne bazilike" tj. dvije trobrodne longitudinalne bazilike jedna uz drugu, s baptisterijem i nizom kultnih prostorija. Sjeverna bazilika koja je bila posvećena Kristu, a poslije i Mariji, imala je kongregacijsku funkciju, dok je južna kao memorijalna crkva bila posvećena lokalnim zaštitnicima.

U doba bizantske vlasti u 6. st. na mjestu južne "dvostruke" bazilike nastaje crkva s tlocrtom u obliku grčkog križa, a krstionica dobiva oblik monumentalne osmerokutne građevine. Sredinom 7. st. Salona ne odolijeva napadima Avara i Slavena. Na rubovima antičkoga grada u ranom se srednjem vijeku rađa hrvatski Solin - jedno od najpoznatijih središta srednjovjekovne hrvatske države.

Arheološki lokalitet i zbirka Issa

Ostaci antičkoga grada Ise zaštićeni su kao spomenik kulture nulte kategorije. Isu su osnovali Grci iz Sirakuze na Siciliji početkom 4. st. pr. Krista. Grad je imao status polisa (grada-države), te je bio glavno grčko uporište na Jadranu. Sačuvani su mnogobrojni ostaci grčkoga i, kasnije, rimskog naselja: terme, nekropole, dijelovi ulica, potonuli dijelovi luke i rimski teatar na kojemu je kasnije izgrađen franjevački samostan.

Arheološki muzej u Splitu utemeljio je Zbirku 1983. g. Nalazi se na katu austrijske utvrde Gospina baterija (1842.).

U postavu Zbirke izloženi su prapovijesni nalazi s otoka, grčke i helenističke vaze, i hidroarheološki nalazi s brodoloma u uvali Vela Svitnja, koja se nalazi na sjevernoj obali Visa. Tu je najbogatija i najvrednija zbirka grčkih spomenika u Hrvatskoj.

U sklopu hidroarheološke zbirke izdvajaju se rimske amfore Lamboglia 2 tipa, te perforirani keramički dolij (posuda za čuvanje tekućina i namirnica), karakterističan za viško područje. U zbirci helenističkih spomenika važan je nalaz brončane glave božice Artemide (4. st. pr. Krista), predmeti pronađeni u grobnicama, toaletni pribor, nakit, brončani novac, ostaci mozaika i drugih ukrasa iz mauzoleja, žrtvenici, figure, golubice s djetelinom na prsima, teatarske maske iz razdoblja 4. - 2. st. pr. Krista.

U prizemlju Gospine baterije izložena je arheološka i etnografska građa koja dočarava život Višana kroz stoljeća. Izloženi su predmeti vezani za arheologiju, ribarstvo, brodogradnju i vinogradarstvo, uz građanski namještaj, narodnu nošnju te predmete iz novije povijesti.