Odaberite zbirku:

Egipatska zbirka

Vrsta zbirke: arheološka
Voditelj: Igor Uranić
Broj predmeta: 2248
Vrsta građe: pogrebne stele, kipovi, sarkofazi, papirusi, nakit, posuđe, mumije i dijelovi mumija ljudi i životinja, razni predmeti svakodnevne uporabe
Teritorij: Egipat
Vremensko razdoblje: 2100 g. prije Krista - 2. st.
Materijal: kamen, drvo, keramika, bonca i dr.
URL: http://www.amz.hr/naslovnica/odjeli/zbirke/egipatski-odjel.aspx

Egipatska zbirka jedina je sustavna zbirka tog tipa na teritoriju Hrvatske. Sastoji se od predmeta iz faraonskog Egipta. Predmeti iz fundusa pokrivaju razdoblje od otprilike 2000 godina, od Srednjeg kraljevstva do ptolemejskog razdoblja (2055-30. g. pr. Kr.). Fundus zbirke koji danas broji 2246 predmeta glavninom je nabavljen u 19. stoljeću otkupom od obitelji austrijskog podmaršala Franza Kollera. Zbirka je 1868. godine pripala Narodnome muzeju u Zagrebu, a za tu je značajnu akviziciju među najzaslužnijima je bio Josip Juraj Strosmayer koji je organizirao prikupljanje dobrovoljnih priloga za njen otkup. Nakon toga priloge razvoju ove zbirke dali su brojni građani svojim darovima i prilozima. U 20. stoljeću ostvaren je i niz otkupa, a posljednji veći dogodio se 2007. godine kad je od privatnog kolekcionara otkupljen sarkofag Iri-irija iz 25. egipatske dinastije.
Zbirka Arheološkog muzeja u Zagrebu obuhvaća prvenstveno niz predmeta u svezi s pogrebnim običajima. Isto tako tu su i kipići božanstva koji svjedoče o posebnostima egipatske religije. No u njoj ne nedostaju ni predmeti uporabne namjene, te ukrasi. Tu su posuđe, kozmetika, lutke, nakit, pisarski pribor i drugo.
Osobitu pozornost privlače mumije i drveni sarkofazi koji dominiraju stalnim postavom. Inače, u zbirci se nalazi ukupno 19 mumificiranih ostataka ljudi i životinja, od čega pet potpunih ljudskih mumija. To su Šepenun, zatim mumija nepoznatog muškarca u sarkofagu izrađenom za ženu Kareset, te najstarija mumija svećenice Kaipamau iz 22. dinastije. Jedna mumija pripada neidentificiranoj ženskoj osobi, a nabavljena je u lažnom sarkofagu. No, CT i C14 istraživanja pokazala su da je mumija autentična. Napokon tu je i tako zvana 'Zagrebačka mumija'.
Naime, dijelom egipatske zbirke je i glasovita "Zagrebačka lanena knjiga" (Liber linteus Zagrabiensis) spomenik nulte kategorije, i najduži etruščanski tekst ikad pronađen. Napisan je na povojima 'Zagrebačke mumije'. Mumija žene i njezini povoji opisani su u brojnim znanstvenim radovima i publikacijama hrvatskih i inozemnih stručnjaka.
Većina predmeta je iz kasnog razdoblja. Iz doba saiskih vladara 26. dinastije potječe niz iznimno kvalitetnih spomenika u kamenu i bronci. Od kamenih spomenika treba spomenuti kubni fragmentarni kip Đed-Ptah-iufankha. Iz kasnog razdoblja je i niz brončanih kipića Izide-Hathor koja doji Harpokrata (Isis lactans) i boga mrtvih Ozirisa. Tu su i statuete božice-mačke Bastet prikazane u obliku žene s mačjom glavom i u liku mačke, te statuete bika Apisa, Harpokrata, brončane statue koje prikazuju pticu ibis - životinju koja pripada Totu - bogu mudrosti, te kipići ihneumona, svete životinje posvećene kultu Sunca, itd. Uglavnom je riječ o statuetama božanstava s kućnih oltara.
Prilično brojni su i spomenici iz ptolomejskog doba koje je zapravo drugi dio kasnog razdoblja egipatske kulture (332. g. pr. Kr. do rimske okupacije 30. g. pr. Kr.). I taj je opus prikazan poglavito brončanim statuama božanstava, a iste je starosti i sarkofag s mumijom žene Šepenun, zanimljive ikonografije s više prizora iz posmrtnih tekstova, te božicom neba Nut s nutarnje strane korita antropoidnog sarkofaga. Većina figurica ušabti, te kanopskih vaza u koje su se pohranjivali nutarnji organi umrlih također je izrađena u kasnom razdoblju.
Ranija egipatska razdoblja u zbirci zastupaju pogrebne i zavjetne kamene stele iz Srednjeg kraljevstva (2040-1785. g. pr. Kr.), te neki predmeti iz Novog kraljevstva (1552-1070 pr. Kr.). Spomenimo samo glavu faraona od asuanskog granita (možda izvorno dio sfinge) u stilu koji je karakterističan za kiparstvo u vrijeme 18. dinastije, zatim figurice ušebti, pisarski pribor s imenom Ramzesa II, itd. Što se tiče samih zavjetnih i pogrebnih stela, te božanskih dekreta, njihova je kolekcija vrlo zanimljiva i bogata, a uglavnom su to spomenici koje su svojim umrlima posvećivali članovi njihovih obitelji na kojima su napisana imena i ponekad titule adresata. Prikazi na stelama prikazuju umrle koji se mole pred božanstvima, ili pak kako primaju darove u hrani, piću i cvijeću kakvi su u Egiptu bili uobičajeni pri žrtvovanju. Po ljepoti i kvaliteti izrade osobito se ističu djelomice obojena pogrebna stela posvećena Kaiju, te pogrebna stela svećenika-čitača Nahtmina iz Panopola, obje iz Srednjeg kraljevstva.
U zbrci papirusa zastupljena su sva tri staroegipatske pisma: Hijeroglifi, hijeratsko i demotsko pismo. U Zagrebu se čuva više takozvanih Knjiga mrtvih, od kojih je jedna (iz ptolomejskog razdoblja) duga gotovo četiri metra, te sadrži desetak poglavlja napisanih u hijeratici. Tu su i mitološki papirusi s odabranim prizorima iz Amduata - posmrtnog teksta koji se izvorno oslikavao na zidovima kraljevskih grobnica. Knjige mrtvih koje su u posjedu našeg Muzeja uglavnom su fragmentarne. Među najbolje očuvanim je Knjiga mrtvih Iđedtu-Khonsu-khepera. U raritete iz ovog dijela zbirke svakako spada hijeratski papirus koji opisuje mumificiranje svetog bika, te jedan medicinski papirus napisan na hijeratici.
Među zavjetnim su predmetima svakako najzastupljenije figurice ušabti koje su se polagale u grobove, te skarabeji i amuleti različitih tipova, uglavnom izrađeni od egipatske fajanse i kamena.
U okvire staroegipatske zbirke uklopljena je i posebna grupa spomenika sa područja Mezopotamije. Riječ je o ukupno devet spomenika - sedam pečata s klinastim natpisima iz doba 3. dinastije iz Ura (2111-2003. g. pr. Kr.), zatim dva ulomka klinastog zapisa na opekama asirskog kralja Salmanasara III. (858-824. g. pr. Kr.), te jedne opeke kaldejskoga vladara Nebukadnezara II (604-563. g. pr. Kr.). Pisani spomenici iz Ura ubrojeni su u najstarije uopće poznate spomenike pretkršćanskoga doba, pa im se pridaje velika vrijednost za znanost. Prema dokumentaciji Josipa Brunšmida, a koja je sačuvana u Muzeju, saznajemo da je prvih sedam pločica, vjerojatno 1922. godine (tada je, naime, Brunšmid napisao pismo zahvale), poklonila Minja Banks, rođena pl. Mikšić iz Santa Monike u Sjedinjenim Američkim Državama. Tri preostale opeke dar su dr. Ivy Lentić-Kugli iz Zagreba, a nabavljene su 1940. ili 1941. godine.