Zbirke
Zbirka fotografija
Vrsta zbirke povijesna, umjetnička
Voditelj Kristina Majcen
Broj predmeta 1105
Vrsta građe fotografije, albumi za fotografije, okviri za fotografije, kutija fotokamere
Teritorij Hrvatska, Europa
Vremensko razdoblje 2. polovica 19. stoljeća
Materijal karton, papir, staklo, koža, mjed, tekstil, pliš, drvo
Url https://trakoscan.hr/zbirka-fotografija/
Zbirka fotografija obuhvaća fotografije, negative na staklu, albume, okvire i kućište fotografske kamere.
U ranom razdoblju hrvatske fotografije obitelj Drašković dala je dva istaknuta člana: to su pionir fotografije Juraj Vl. Drašković i Karlo Drašković. Dva albuma koja se čuvaju u Muzeju za umjetnost i obrt potvrđuju Juraja kao autora našeg najranijeg sačuvanog fotografskog opusa, dok njegov pranećak Karlo svojim umjetničkim dometima uzdiže fotografiju na europsku razinu. Karlo Drašković smatra se jednim od začetnika umjetničke fotografije u Hrvatskoj i najznačajnijim hrvatskim fotoamaterom 19. stoljeća. Postigao je vrhunsku likovnu i tehničku vrsnoću fotografije, pa je primljen u članstvo jednog od najelitnijih europskih fotoklubova, „Wiener Camea Cluba“.
Iz razdoblja 1894. - 1899. g. u trakošćanskoj zbirci sačuvano je oko 700 snimaka Karla Draškovića (pozitivi, negativi, dijapozitivi). Karlove fotografije odlikuju promišljeno izvedene kompozicije, kadriranja te odnosi svjetla i sjene, čime je postignuta vrhunska vizualna kvaliteta. Za razliku od mnogih fotografa tog vremena, nije radio nikakve naknadne intervencije. Posjedovao je 9 kamera, među kojima 2 „stereo“ i jednu „Moment-kameru“. Osim motiva s vlastitih posjeda (Trakošćan i Sellye), te s imanja drugih plemića, također su sačuvani fotografski zabilješci s Karlovih putovanja po Dubrovniku i njegovom zaleđu, Kvarneru, Budimpešti, Beču, Alpama i drugdje. Snimao je osobe (članove obitelji, prijatelje, seljake, prolaznike) u ležernim ili formalnim portretnim pozama ili bavljenju nekim aktivnostima (lov, vožnja biciklom, sajam, vožnja kočijom, radovi na imanju). Tu su i prikazi životinja (konji, psi, perad), krajolici, arhitektura te drugi motivi. Iz tog brojnog fundusa posebice treba istaknuti snimke zaustavljenog pokreta (skoka) te naturalističke portrete ljudi s margine, čime hrvatsku fotografiju usmjeruje prema socijalnim temama.
Autorica manjeg broja fotografija je i Karlova majka, slikarica Julijana Erdödy Drašković te vjerojatno ujaci Stjepan i Rudolf Erdödy. Manji dio zbirke sadrži fotografije nepoznatih autora.
Zbirka ukupno obuhvaća oko 150 fotografija izrađenih u profesionalnim fotografskim radionicama; to su pojedinačni i grupni portreti, a većina snimaka se odnosi na razdoblje sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća. Prilikom putovanja Draškovići su često posjećivali poznate ateljerske radnje te je tako ujedno stvorena vizualna kronika obitelj Julijane i Ivana Draškovića. Oni su također prikupljali i portrete svojih rođaka i prijatelja. Fotografski zapisi nastali su u mnogim poznatim fotografskim radionicama: Angerer, Löwy, Adele u Beču; Mayer, Alker, Elinger u Pešti; Kozics u Bratislavi, zatim u Parizu, Berlinu, Veneciji, Zagrebu, Opatiji te u drugim gradovima.
Zbirka fotografija Dvora Trakošćan vrijedna je umjetnička cjelina te ima veliki dokumentarni značaj. Juraj i Karlo Drašković svrstali su Trakošćan u žarište hrvatske fotografije 19. stoljeća te je u novom dijelu stalnog postava jedna prostorija posvećena njima kao fotografima. Ova zbirka svakako je dokaz i svjedočanstvo prošlog vremena te iz nje iščitavamo isječke svakodnevnog života minulog razdoblja.