HRVATSKI MUZEJI I ZBIRKE ONLINE
muzEJ!

PRETRAŽIVANJE

fraza ključna riječ sve muzeji zbirke predmeti

MUZEJI

status grad vrsta muzeja
muzejske zbirke dokumentacijski fondovi arhiv
knjiznica preparatorska radionica restauratorska radionica
 
 

 
grad
vjerska zajednica
konzervatorski odjel
 

ZBIRKE

naziv zbirke (upišite naziv ili dio naziva) vrsta zbirke muzej
vrsta građe materijal grad
teritorij s kojega građa potječe vremensko razdoblje
 

PREDMETI

naslov muzej vrsta zbirke vrsta predmeta
autor datum ili razdoblje materijal i tehnika
natpisi i oznake tema opis
 
 
ADRESA
Trg Mažuranića 14, 10000 Zagreb
Grad Zagreb
ADRESA
- Kačićeva 9/2, 10000 Zagreb
RADNO VRIJEME
Utorak - petak: 10 - 18 h
Subota - nedjelja: 10 - 13 h
Ponedjeljkom, državnim praznicima i blagdanima zatvoreno.

T 01/4826-108, 4826-220, 4826-221
F 01/4880-320
E emz@emz.hr
W http://www.emz.hr
Kako doći do muzeja
Tramvajske linije 12, 13, 14, 17 (postaja Trg maršala Tita), autobusna linija 118 (postaja Trg Mažuranića).
Parkiralište
Muzej nema vlastito parkiralište, ali moguće je parkirati u ulici ispred muzeja te obližnjim ulicama (1. zona) ili javnim garažama.
Stručna vodstva
Stručna vodstva organiziraju se kroz stalni postav i povremene izložbe za grupe i pojedince. Cijena ulaznica: 100 kuna (na hrvatskom jeziku), 150 kuna (na engleskom jeziku).
Grupni posjeti
Grupu čini minimalno 15 osoba, grupa ostvaruje grupni popust (odrasli: 15 kuna; učenici, studenti, umirovljenici: 10 kuna).
Fotografiranje
Da, bez upotrebe bljeskalice.
Cijena ulaznice
Odrasli individualno: 20 kuna
Odrasli grupno (min. 15 osoba): 15 kuna
Učenici, studenti, umirovljenici individualno: 15 kuna
Učenici, studenti, umirovljenici grupno (min. 15 osoba): 10 kuna
Obiteljska ulaznica (roditelji s djecom): 40 kuna

Djeca do pet godina starosti ne plaćaju ulaznicu; ulaz besplatan za branitelje i invalide, novinare, društveno osjetljive skupine, članove Hrvatskog etnološkog društva, Hrvatskog muzejskog društva, Hrvatskog društva likovnih umjetnika, ICOM-a, studente studija etnologije i kulturne antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Zadru, studente Tekstilno-tehnološko fakulteta, učenike Škole za primijenjenu umjetnost iz Zagreba.

Posebne pogodnosti ostvaruju vlasnici Europske iskaznice za mlade (European Youth Card).
Muzejska trgovina
Otvorena u vrijeme kada je muzej otvoren za posjetitelje, u ponudi se nalaze suveniri i muzejske publikacije.
Pristup za posjetitelje s invaliditetom
Da, pomična rampa postavlja se prema najavi.
OPĆI PODACI
STRUČNI DJELATNICI
STRUČNE SLUŽBE I USLUGE
Status A
Vrsta specijalizirani muzej - etnografski
Djelokrug državni
Osnivač grad
Godina osnutka1919.
Ravnatelj Goranka Horjan
Voditelj
Muzej ima:
- stalni postav
- povremene izložbe
- preparatorsku radionicu (tekstil, koža, papir)
- preparatorsku radionicu (drvo, keramika, metal)
- knjižnicu (dostupno javnosti na zahtjev; voditelj: mr. sc. Irena Kolbas)
- muzejsku trgovinu

Zbirke

Zbirka lončarstva

Vrsta zbirke etnografska
Voditelj dr. sc. Iris Biškupić Bašić
Broj predmeta 2654
Vrsta građe zemljane posude za pripremu i pohranu namirnica, lončarski alat
Teritorij Hrvatska, neke europske zemlje
Vremensko razdoblje 18. st. - 20. st.
Materijal lončarska glina, kamenina, majolika, porculan
Url http://www.emz.hr/Zbirke/Organizacija%20zbirki/Zbirka%20lon%C4%8Darstva

U zbirci lončarstva čuvaju se predmeti iz raznih lončarskih centara, rađenih različitim tehnikama, ali sačuvani su i pojedini alati koji se pri tome poslu koriste. Prema tehnici izrade lončarski se proizvodi mogu podijeliti u dvije glavne skupine: ručno i nožno lončarsko kolo. Proizvodi izrađeni na ručnom lončarskom kolu pripadaju jadranskom i dinarskom prostoru. Za njihovu izradu koristi se lončarska zemlja pomiješana s usitnjenim lončarskim kamenom (kalcitom) zvanim najčešće vrsta, gotovo nikada nisu ocakljeni, već su ukrašeni urezanom ravnom ili valovitom crtom. Peku se najčešće na otvorenoj vatri, a ne u lončarskim pećima. Često su pocrnjeni kaljenjem – uranjanjem čitave, još vrele posude, u kašu od vode i brašna (ponegdje ih tom kašom samo poprskaju). Koriste se uglavnom za kuhanje na otvorenom ognjištu. Prema pisanju prof. Randić: „Ovoj skupini pripadaju trbušasti kotlići za mlijeko ili palentu, s dvije ušice, koji se željeznim oblukom vješaju na lanac iznad vatre, te trbušasti lonci široka grla, za kuhanje juhe ili variva, a stavljaju se obično na metalni tronožac. Ispod zvonolika poklopca zvanog peka, črepnja, pokljuka i sl., na ognjištu se peče kruh odnosno pogača. Iako se danas ovi proizvodi uglavnom više ne koriste, neki su od njih ponegdje još u uporabi. Najpoznatiji lončarski centri ručnoga kola su Rakalj u jugoistočnoj Istri, Kaluđerovac kod Gospića u Lici, Potravlje kod Sinja u Dalmatinskoj zagori, te Veli Iž na otoku Ižu pokraj Zadra. Tu je proizvodnja zadržana sve donedavna ili se još i danas radi, dok se u desetak drugih centara ugasila polovicom 20. stoljeća”.

Druga je skupina lončarskih proizvoda izrađena na nožnom kolu, koje se sastoji od dva kola spojena osovinom; lončar nogom pokreće donje veliko kolo, a na manjoj, gornjoj ploči posudu oblikuje s obje ruke. Kolo se može brže okretati a tada su stijenke lonaca tanje i čitav rad precizniji. Ovaj je tip lončarstva karakterističan za panonsko područje, proizvodi su izrađeni od gline većinom bez ikakvih dodataka, a pečeni su u lončarskim pećima. Najčešći proizvodi nastali na nožnom lončarskom kolu su lonci za kuhanje, čuvanje namirnica, kiseljenje mlijeka, vrčevi za vino, tanjuri, posude za pečenje kolača, posude za cvijeće, malene svirale ili zdjelice. Oni su često oslikani biljnim motivima i gotovo uvijek su ocakljeni, osim nekih izuzetaka, npr. vrčića za vino – tzv. srabljivaca (kako bi vino u njima duže ostalo hladno), bonja - posuda za čuvanje žita (da bi zrnje imalo dovoljno zraka). Najpoznatije središte lončarskog obrta bilo je i ostalo područje oko Ivanca, u Hrvatskom zagorju, sela Jerovec, Bedenec i Dubravec, te Globočec kraj Marije Bistrice. Tijekom stoljeća na području Hrvatskog zagorja bilo je mnogo lončarskih centara poput Bedekovčine, Krapine, Klenovnika, Kladnika, Zagorskih Sela, Jakovlja, Stubice i dr. jer je to područje oduvijek bogato glinom, pa su se njihovi stanovnici bavili izradom raznovrsnih uporabnih predmeta. U Slavoniji poznati centri bili su Cernik, Feričanci i Orahovica kod Našica, a u Jaskanskom prigorju Rastoki. U gradovima Čakovcu, Koprivnici, Đurđevcu, Slavonskom Brodu, Petrinji, Belom Manastiru djelovali su lončarski obrtnici, koji su izrađivali robu za građansko i seosko stanovništvo.