HRVATSKI MUZEJI I ZBIRKE ONLINE
muzEJ!
HR | EN

PRETRAŽIVANJE

fraza ključna riječ sve muzeji zbirke predmeti

MUZEJI

status grad vrsta muzeja
muzejske zbirke dokumentacijski fondovi arhiv
knjiznica preparatorska radionica restauratorska radionica
 
 

 
grad
vjerska zajednica
konzervatorski odjel
 

ZBIRKE

naziv zbirke (upišite naziv ili dio naziva) vrsta zbirke muzej
vrsta građe materijal grad
teritorij s kojega građa potječe vremensko razdoblje
 

PREDMETI

naslov muzej vrsta zbirke vrsta predmeta
autor datum ili razdoblje materijal i tehnika
natpisi i oznake tema opis
 
 
ADRESA
Trg Mažuranića 14, 10000 Zagreb
Grad Zagreb
ADRESA
- Kačićeva 9/2, 10000 Zagreb
RADNO VRIJEME
Utorak - petak: 10 - 18 h
Subota - nedjelja: 10 - 13 h
Ponedjeljkom, državnim praznicima i blagdanima zatvoreno.

T 01/4826-108, 4826-220, 4826-221
F 01/4880-320
E emz@emz.hr
W http://www.emz.hr
Kako doći do muzeja
Tramvajske linije 12, 13, 14, 17 (postaja Trg Republike Hrvatske), autobusna linija 118 (postaja Trg Mažuranića).
Parkiralište
Muzej nema vlastito parkiralište, ali moguće je parkirati u ulici ispred muzeja te obližnjim ulicama (1. zona) ili javnim garažama.
Stručna vodstva
Stručna vodstva organiziraju se kroz stalni postav i povremene izložbe za grupe i pojedince. Cijena ulaznica: 100 kuna (na hrvatskom jeziku), 150 kuna (na engleskom jeziku).
Grupni posjeti
Grupu čini minimalno 15 osoba, grupa ostvaruje grupni popust (odrasli: 15 kuna; učenici, studenti, umirovljenici: 10 kuna).
Fotografiranje
Da, bez upotrebe bljeskalice.
Cijena ulaznice
Odrasli individualno: 20 kuna
Odrasli grupno (min. 15 osoba): 15 kuna
Učenici, studenti, umirovljenici individualno: 15 kuna
Učenici, studenti, umirovljenici grupno (min. 15 osoba): 10 kuna
Obiteljska ulaznica (roditelji s djecom): 40 kuna

Djeca do pet godina starosti ne plaćaju ulaznicu; ulaz besplatan za branitelje i invalide, novinare, društveno osjetljive skupine, članove Hrvatskog etnološkog društva, Hrvatskog muzejskog društva, Hrvatskog društva likovnih umjetnika, ICOM-a, studente studija etnologije i kulturne antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Zadru, studente Tekstilno-tehnološko fakulteta, učenike Škole za primijenjenu umjetnost iz Zagreba.

Posebne pogodnosti ostvaruju vlasnici Europske iskaznice za mlade (European Youth Card).
Muzejska trgovina
Otvorena u vrijeme kada je muzej otvoren za posjetitelje, u ponudi se nalaze suveniri i muzejske publikacije.
Pristup za posjetitelje s invaliditetom
Da, pomična rampa postavlja se prema najavi.
OPĆI PODACI
STRUČNI DJELATNICI
STRUČNE SLUŽBE I USLUGE
Status A
Vrsta specijalizirani muzej - etnografski
Djelokrug državni
Osnivač grad
Godina osnutka1919.
Ravnatelj Goranka Horjan
Voditelj
Muzej ima:
- stalni postav
- povremene izložbe
- knjižnicu (dostupno javnosti na zahtjev; voditelj: mr. sc. Irena Kolbas)
- muzejsku trgovinu

Zbirke

Zbirka narodnih nošnji središnje Hrvatske

Vrsta zbirke etnografska
Voditelj mr. sc. Aida Brenko
Broj predmeta 7628
Vrsta građe oglavlja; odjeća; obuća
Teritorij Posavina; Moslavina; Banovina; Turopolje
Vremensko razdoblje 19. st.; 20. st.
Materijal lan; konoplja; pamuk; vuna; srma
Url http://www.emz.hr/Zbirke/Organizacija%20zbirki/Zbirka%20narodnih%20no%C5%A1nji%20sredi%C5%A1nje%20Hrvatske

Zbirka narodnih nošnji središnje Hrvatske (Posavine, Moslavine, Banovine i Turopolja) sadrži oko 7000 predmeta. Osim odjevnih predmeta, zbirka sadrži oglavlja (parte, peče, svadbene krune, poculice i marame) kao i obuću.

Od 1970-ih godina zbirke nošnji klasificirane su po kulturno-geografskim osobinama pa je Zbirka narodnih nošnji Posavine, Moslavine, Banovine i Turopolja bila sastavni dio Zbirke nošnji s Panonskog područja. Od konca 1990-ih ta se Zbirka vodi kao samostalna.

Tijekom 19. stoljeća, odjeća i tekstil iz seoskih područja dobivaju u hrvatskoj javnosti status narodne tekstilne umjetnosti ili hrvatske nacionalne tekstilne umjetnosti te se počinju sabirati u okviru Narodnog muzeja utemeljenog 1846.godine.

Na prijelazu 19. u 20. stoljeće, sabiranje etnografskih predmeta bilo je podijeljeno između četiri ustanove: Arheološko-historijskog odjela Narodnog muzeja, Muzeja za umjetnost i obrt, Školskog muzeja te Trgovačko-obrtnog. Niz privatnih kolekcionara, volontera, entuzijasta također sabire tekstilnu etnografsku građu. Najznačajnija takva tekstilna zbirka pripadala je Salomonu Bergeru, osnivaču Etnografskog muzeja i njegovom prvom ravnatelju.

Etnografske zbirke iz spomenutih institucija kao i Zbirka Salomona Bergera, ušle su u početni fundus Etnografskog muzeja. Najveći dio materijala bio je tekstil i to upravo s područje Posavine, Moslavine, Banovine i Turopolja pa ženske svečane nošnje bogatijeg seljačkog sloja iz tih zbirki predstavljaju najstariji dio građe. Radi se o koncu 18. i prvoj polovici 19. stoljeća.

Poslije osnutka Muzeja, sabiranje predmeta odvijalo se po dva osnovna kriterija: upotpunjavanje bijelih rupa na etnografskim kartama i skupljanjem što je moguće starijih predmeta kakvi su uglavnom već postojali u zbirkama.

Predmeti su se nabavljali tijekom terenskih istraživanja od kojih su neka organizirana samo s tim ciljem. Velik dio predmeta otkupljen je i za vrijeme sajma na Kaptolu u Zagrebu što se osobito prakticiralo u 1920-im i 1930-im.

Premda odjeća i obuća za svečane i obredne momente (koju muzej uglavnom posjeduje u svome fundusu) ima mnogo bogatiju simboliku nego što je to slučaj sa svakodnevnom i radnom odjećom, ipak je nedostatak ove potonje predstavljao problem za analizu građe i koncipiranje izložbi.

Stoga šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća muzejski stručnjaci počinju otkupljivati predmete koji nam omogućuju dinamičnije shvaćanje narodne kulture, na temelju čijeg istraživanja možemo govoriti ne samo o postojanju prethodnih oblika nego i formama koje nastaju u interakciji sa širim društvenim gospodarskim i kulturnim procesima.

Nove akvizicije omogućuju nam uočavanje novih tendencija odijevanja. Muški tradicijski način odijevanja početkom dvadesetog stoljeća već je gotovo napušten, dok je u ženskoj nošnji vidljivo relativno slabljenje utjecaja tradicije, koje se očituje u prihvaćanju pojedinih dijelova odjeće karakterističnih za gradski, zapadnoeuropski tip odijevanja. Promjene koje su se dešavale s odjećom nisu značile i gubitak njenih dotadašnjih funkcija. Riječ je naprosto o zamjeni elemenata koji i dalje imaju ulogu prenositelja istih poruka.

Sustavnim sabiranjem građe s istog područja tijekom dužeg perioda kao recimo Sunje, Martinske Vesi ili Posavskih Brega, možemo uočiti nekoliko faza odijevanja ili čak modnih stilova.

Danas najveći dio materijala ulazi u Zbirku otkupom na temelju ponuda ili darom. Za pojedine akcije Muzeja pokušalo se putem medija potaknuti ljude da sami donose predmete vezane uz određenu temu.