Odaberite zbirku:

Zbirka čipkarstva

Vrsta zbirke: etnografska
Broj predmeta: 496
Vrsta građe: čipka (samostalni predmet ili ukras odjeće i platnenog posoblja) izrađena različitim tehnikama
Teritorij: Hrvatska
Vremensko razdoblje: od sredine 19. st. do danas
Materijal: lan, pamuk, svila, agava
URL: http://www.emz.hr/Zbirke/Organizacija%20zbirki/Zbirka%20%C4%8Dipkarstva

Čipkarstvo kao specifičan oblik tekstilnog rukotvorstva svoje korijene nalazi u rudimentarnim zahvatima izrade tekstilnih tvorbi – različitom preplitanju niti. S tim polazištem Zbirka čipke obuhvaća čipku izrađenu dvjema osnovnim tehnikama izrade čipke; čipku na iglu te čipku na batiće, ali i čipkaste tvorbe među koje se ubrajaju mrežaste (filet), pletene, kukičane, kerane odnosno uzlane, strojno izrađene čipke te prepletno uzlanje (macramé).

Zbirka sadrži i čipkarski pribor; predloške, metalne igle, drvene kružne okvire, jastučiće i batiće te različite vrste konca za izradu čipke. Kao posebnost izdvaja se lucenj za pletenje jalbe, okvir od vrbove šibe sa uzdužno napetom osnovom, na kojem se preplitanjem niti osnove izrađuje prozračno tkanje bez potke. Tehnika koja je bila poznata u drevnim kulturama Egipta, Grčke i Rima, poznata je i na sjeveru Europe, susjednim Slovencima, a kod nas je zabilježena jedino u selu Trg kod Ozlja.

Zbirku čipaka prvenstveno čine primjerci domaće izrađene čipke, u rasponu od ukrasnih dijelova platnene nošnje i posoblja iz pojedinog kraja, uzoraka čipke sa čipkarskih tečajeva i škola, do predmeta samostalnog ukrasa u interijeru građanske kuće. Zbirka sadrži i dva primjera belgijske čipke s kraja 19. stoljeća te drveni okvir sa započetom čipkom na iglu iz Venecije. Treba izdvojiti i tzv. prostoručnu čipku s područja Zagorja, Podravine i Moslavine, vrlo arhaičnu i danas napuštenu suvrsticu izrade čipke na batiće bez predloška i samo rubnog prihvata.

Čipkarstvo u Europi bilo je u rukama ženskih crkvenih redova i građanstva odnosno plemstva dok se u Hrvatskoj izrada čipke njihovim posredovanjem prenosi i u ruke seoskih žena u manjim ruralnim sredinama. Tehnološke i likovne karakteristike tih izrađevina daju poseban značaj čipkarstvu u Hrvatskoj. Čipku za odjeću i uređenje kuće žene su izrađivale u okviru seoskog gospodarstva, a znanja i vještine o načinu izrade prenosila su se generacijski unutar obitelji. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća počinju se osnivati i čipkarski tečajevi i škole koji djeluju sve do vremena nakon Drugog svjetskog rata. Zahvaljujući prodaji čipke, ali i organiziranom otkupu, mnoge žene su mukotrpno privređivale i školovale svoju djecu.

Danas u Hrvatskoj centre kontinuiranog čipkarstva predstavljaju tri lokaliteta – Pag sa šivanom čipkom, Lepoglava sa čipkom na batiće i Hvar sa čipkom od agave. Revitalizacija te nastavak izrade čipke sve više se aktualizira i u Primoštenu sa šivanom čipkom, u selima okolice Slavonskog Broda sa motivima ili sunčanom čipkom te u Međimurju sa svetomarskom čipkom na batiće. U današnjem suvremenom životu čipka dobiva sve traženiju suvenirsku ulogu kao prigodan predmet darivanja.

Nadopunjavanjem muzejske zbirke, sustavnim proučavanjem čipkarstva i izložbama, Etnografski muzej pomaže u očuvanju tradicije čipkarskog umijeća na prostoru Hrvatske, koje je 2009. upisano na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.