Odaberite zbirku:

Donacije suvremenih hrvatskih kipara i slikara

Vrsta zbirke: umjetnička
Voditelj: Romana Tekić
Broj predmeta: 230
Vrsta građe: slike, skulpture, instalacije
Teritorij: Republika Hrvatska
Vremensko razdoblje: 20. st.

Donacija suvremenih hrvatskih kipara i slikara obuhvaća djela suvremenika Branka Ružića: prijatelja, susjeda u Voćarskoj ulici i na Akademiji, suradnika, studenata i umjetnika nove generacije, koji su poklonili svoje radove za zbirku.
Ružićev odabir djela za zbirku obuhvaća razdoblje hrvatske umjetnosti od 1940-ih godina, sve do najnovijih instalacija ili objekata, dakle konceptualne umjetnosti s kraja 20. st., a zajednički nazivnik zbirke bio bi suvremeni stilski pluralizam.
Najstarija djela u zbirci su Bakićev "Portret Branka Ružića" (oko 1946.) i Janešov "Prvi korak" (1947./48). Desetak godina mlađa je kamena Kožarićeva "Glava".
Iz sredine šezdesetih su Radovanijeva i Sabolićeva portretna plastika, te Bahorićevo razvijanje apstraktne forme u "Niki" (1965.). To je vrijeme i Jakićeve i Bourekove skulpture, a s kraja desetljeća su Lesiakova djela i radovi M. Lah.
Iz početka sedamdesetih je Michiellijev "Konjanik", jednostavnog i sažetog volumena, poput Ružićeva, ali mnogo dramatičnijeg i napetijeg u oblikovanju; reljefi doajena geometrijske apstrakcije i "novih tendencija" Picelja ("Tias", 1971.) i Srneca ("010475", 1975.), te nešto kasnije, Richterovo djelo ("Sistemska plastika", 1992.).
U osamdesete nas uvodi Kopač ("Violinistica", 1980.), slijede Gračan ("Bez imena III", 1981.), Drinković ("Sivi zid", 1983.), Lončarić ("Franjo u kafiću", nije datiran). Devedesete otvara Jančić ("Odmor", 1990.), Barišić ("Bijeli reljef", 1997.), Luketić ("Skulptura VII", 1996.), Vulas ("Jedra", 1987.), Vlasta Žanić ("Čuvar I", 1995.).
Više od pola stoljeća kiparskog stvaralaštva obuhvaćeno je u ovoj zbirci. Promatrajući je, možemo pratiti razvoj hrvatske skulpture u drugoj polovici 20. st. jer su obuhvaćeni svi stilovi i izrazi vremena u kojem su umjetnici stvarali.
U drugom, slikarskom dijelu zbirke, okupljena su šezdeset i četiri autora u generacijskom rasponu od 1906. do 1971. g. Zbirka obuhvaća radove od doajena hrvatskog slikarstva Željka Hegedušića ("Nova vlast", 2000.), Ive Šebalja ("Parisov sud", 1993.) i Jakova Bratanića ("Kaptol kod Požege", 1979.), do mladih, ali već afirmiranih i autorski prepoznatljivih stvaratelja Zoltana Novaka ("Tvrđava", 1992.), Tonija Franovića ("Pejzaž", nije datirano ), Roberte Vilić ("A", 1997.).
Između njih stoji Ružićeva generacija - Nikola Reiser ("Rab", 1986.), Šime Perić ("Igra", 1980.), Edo Murtić ("Crveno polje", 1997.), Dalibor Parać ("Bijela stijena na žutiki", 1994.).
Individualne sinteze različitih poetika i žanrova umjetničkog kazivanja, od geometrizma i minimalizma do etnografije i ekspresionizma prezentiraju Edo Murtić ("Crveno polje", 1997.), Miroslav Šutej ("GA 76 II", 1976.), Bruno Paladin ("Icona Bianca", 1999.), Mauro Stipanov ("Capriccio S II", 1997.).
Širina i pluralizam umjetnika okupljenih u Zbirci čine ju svojevrsnom retrospektivom hrvatske umjetnosti 20. st.