O muzeju:
Muzej je osnovan 1925. g. na poticaj varaždinskoga Muzealnog društva i prof. Krešimira Filića, prvog kustosa i ravnatelja Muzeja. Smješten je u Starom gradu, gdje je danas postav Kulturnopovijesnog odjela.
Tijekom godina obogaćivale su se, kako brojem tako i raznorodnošću, muzejske zbirke zahvaljujući kojima je Muzej prerastao u ustanovu sastavljenu od šest specijaliziranih odjela: Kulturnopovijesnoga (1925.), Etnografskoga (1933.), Arheološkoga (1938.), Galerije starih i novih majstora (1939.), Entomološkoga (1954.) i Povijesnoga (1990.).
Ti su odjeli danas smješteni u nekoliko građevina spomeničke vrijednosti u povijesnoj jezgri grada: u gotičko-renesansnoj utvrdi Stari grad (14. - 19. st.) i renesansnoj Kuli stražarnici (16. st.) u njegovu sklopu, u baroknoj palači Sermage (oko 1684.) i u klasicističkoj palači Herzer (kraj 18. st.).
Tri odjela imaju uređene stalne postave: Kulturnopovijesni odjel, Galerija starih i novih majstora te Entomološki odjel, dok građa Arheološkoga, Povijesnoga i Etnografskog odjela trenutno nije izložena. Stalni postav s predmetima iz arheoloških i povijesnih zbirki planira se urediti u prizemlju palače Herzer, gdje će biti prikazana povijest grada Varaždina i Varaždinske županije od 12. do 20. st.
STARI GRAD - KULTURNOPOVIJESNI ODJEL
Utvrda Stari grad najvažniji je spomenik kulture u Varaždinu. Tijekom povijesti bio je sjedište feudalne uprave. Od srednjovjekovne utvrde sačuvani su elementi gotičke arhitekture na glavnoj obrambenoj kuli. Za vrijeme turskih ratova, u 16. st., postaje glavna utvrda slavonske granice. Obnovom, pod vodstvom graditelja graničnih utvrda Domenica de Lalija, pregrađena je u modernu renesansnu fortifi kaciju s kružnim obrambenim kulama okruženim zemljanim bedemima s bastionima i vodom u grabištima.
Od kraja 16. st. do 1925. g. Stari grad je bio u posjedu grofova Erdödy, kad ga varaždinska općina otkupljuje i dodjeljuje novoosnovanom Gradskom muzeju Varaždin za smještaj kulturnopovijesnih zbirki. Posljednja temeljita obnova Staroga grada trajala je od 1983. do 1989. g., kada je u njemu ponovno otvoren obnovljeni stalni postav Kulturnopovijesnog odjela.
Stalni postav u najvećem je dijelu koncipiran ambijentalno, u formi stilskih soba u kojima se osim predmeta naglašava i sama arhitektura Staroga grada, a u dijelu postava predstavljene su pojedinačne muzejske zbirke.
Predmetima iz zbirki pokućstva, zrcala, satova, tekstila, slika, uređeni su ambijenti desetak soba, u kojima se kronološki nižu stilska razdoblja: renesansa, barok, rokoko, ampir, bidermajer, historicizam i secesija, dočaravajući nekadašnji način života plemstva i građanstva.
Muzejske zbirke predstavljene u sklopu tematskih cjelina obuhvaćaju predmete koji svjedoče o starijoj prošlosti grada (najstarija isprava iz 1181. g., žezlo gradskog suca iz 15. st., portret bana F. Nadasdyja iz vremena kada je Varaždin bio glavni grad Hrvatske); predmete gradskih obrtnika i trgovačkih udruženja (cehovska pravila, diplome, cimere, pečatnjake, zastave...); prikaz mijena starogradske utvrde od 14. do 19. st.; proizvode europskih staklana od 16. do sredine 20. st., primjerke izrađene u domaćim manufakturama u Samoboru i Zvečevu; porculan i kameninu; satove iz razdoblja od 17. do 20. st., uključujući radove varaždinskih majstora; inventar samostanskih i gradskih ljekarni; ostvarenja umjetničkog obrta (među kojima se ističe brava od kovanog željeza i predmeti od bakra domaćeg obrtnika J. Polanca); oslikane streljačke mete; portrete članova plemićkih obitelji, nekadašnjih vlasnika dvoraca u okolici Varaždina; vrijedne primjerke hladnoga i vatrenog oružja.
Posebne cjeline posvećene su dvojici znamenitih Varaždinaca: povjesničaru i ilircu Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom (1816. - 1889.), te slavistu i jezikoslovcu svjetskoga ugleda Vatroslavu Jagiću (1838. - 1923.).
U sklopu utvrde nalazi se dvorska kapelica sv. Lovre sa sakristijom ukrašena oslikanim renesansnim zgrafi tima. Istoimeni oltar sv. Lovre naručio je 1617. g. vlasnik utvrde hrvatski ban i varaždinski veliki župan Tomo Bakač Erdödy . Vrijednošću se izdvajaju: oslikani prijenosni oltar iz 1740. g., monumentalni sakristijski ormar, rad varaždinskog stolara Mathiasa Saurera, iz 1742. g., crkvene klupe, Kristov torzo s početka 17. st. i prikaz žalosne Marije u raskošnom rokoko okviru.
U kapeli se 10. kolovoza, na Blagdan sv. Lovre, služi misa.
PALAČA HERZER - ENTOMOLOŠKI ODJEL
Od 1954. g. za Varaždin je svojstven jedini specijalizirani entomološki muzej u Hrvatskoj, u kojemu se čuva vrijedna i jedinstvena zbirka najvećega varaždinskog prirodoslovca, gimnazijskog profesora te utemeljitelja i prvog kustosa Entomološkog odjela Franje Košćeca (1882. - 1968.). Zbirka prof. Košćeca predstavljena je u stalnom postavu s naslovom Svijet kukaca, postavljenome u palači Herzer. Muzejski postav uvodi posjetitelja u tajni život različitih i vrlo brojnih vrsta kukaca kontinentalnog dijela Hrvatske, odnosno
srednje Europe.
Unutar nekoliko tema: U šumi, Uz šumu i na livadi, U vodi i na obali te Noću i u zemlji zorno se prikazuje biologija kukaca. Izloženi su entomološki preparati, dermopreparati kralježnjaka, herbarski primjerci biljaka, uvećani modeli kukaca i fotografi je. Prikaz različitih životnih oblika i pojava ostvaren je primjercima najljepših danjih leptira europske entomofaune, najraznovrsnijih kornjaša, skakavaca, bogomoljki, tulara, vretenaca, vodencvjetova i drugih. Životni ciklus, razvitak pojedine jedinke od jajašca do odrasla oblika – uključivši i preobrazbu ili metamorfozu - prikazani su na primjerima nekoliko stotina različitih vrsta. Izložene nastambe kukaca te prikazi biotehnike velikih gnijezda osa, pčela i mrava otkrivaju manje poznate pojedinosti o društvenom životu pojedinih skupina kukaca. Uporabom preparata i uvećanih modela kukaca, nastalih na temelju grizotina, bušotina i rekonstrukcija staništa, a u novije vrijeme i primjenom interaktivnih medija, objašnjava se značenje i uloga kukaca u životnim zajednicama.
Poseban izložbeni prostor posvećen je prirodoslovnim istraživanjima i istraživačima, uz naglasak na radu i ostavštini Franje pl. Košćeca.
Cjelina Dodirom do spoznaje interpolacija je sadržaja namijenjenih slijepim i slabovidnim osobama u postav. To su modeli kukaca prirodne veličine i uvećani, reljefni prikazi modela gnjezdišta te kontrastno osvijetljene gravure kukaca. Razgledavanje tih izložaka je taktilno, a legende su ispisane Brailleovim pismom i povećanim crnim tiskom. Postoji i mogućnost korištenja audiovodičem sa snimljenim vodstvom kroz cijeli postav te slušanja snimljenih glasanja životinja.
PALAČA SERMAGE - GALERIJA STARIH I NOVIH MAJSTORA
U sklopu Gradskog muzeja Varaždin od 1939. g. do Drugoga svjetskog rata djeluje Moderna galerija hrvatske umjetnosti, koja je bila smještena u kuli s lančanim mostom. Od 1947. g. u Palači Prassinski-Sermage otvorena je Galerija starih i novih majstora. Galerija ima uređena dva stalna postava: Stari majstori i Hrvatski majstori 20. stoljeća , koji se naizmjence izlažu na katu palače. Uslijed nedostatka prikladnog prostora, ti se postavi povremeno zatvaraju radi održavanja većih izložbi, dok se one manjega opsega priređuju u novoobnovljenome Salonu u prizemlju palače Sermage.
Stalni postav djela starih majstora obuhvaća slikarska djela domaćih i europskih autora nastala od 15. do kraja 19. st. Njegovu oko snicu čine slike iz razdoblja baroka, osobito nizozemskoga i talijanskoga, te bidermajera i druge polovice 19. st. Među tim djelima po nastanku je najstarija Žitna Madona ili Bogorodica s klasjem, rad nepoznatog majstora iz 15. st. Jedna je to od osamdesetak slika u Europi s prikazom Bogorodice u haljini od žita, što je čini draguljem u galerijskom fundusu varaždinskoga muzeja. Tu je osamnaest slika nizozemskih slikarskih škola 17. i 18. st. Nezaobilazan je kvalitetno slikan portret Helen Fourment iz Rubensove slikarske škole, te dvije venecijanske vedute Canalettove škole iz 18. st. Vrijedan dio kolekcije su plemićki i građanski portreti (iz obitelji Kukuljević, Ožegović, Leitner, Bužan i dr.) autora kao što su M. Stroy, A. Moses i dr., te slike drugih tematika iz razdoblja bidermajera.
U stalnom postavu Hrvatski majstori 20. stoljeća izloženo je stotinjak likovnih djela (slika, skulptura) osamdesetak autora, među kojima su najveća imena hrvatske likovne umjetnosti protekloga stoljeća: V. Bukovac, I. Meštrović, M. Kraljević, J. Račić, Lj. Babić, V. Becić, I. Režek, V. Svečnjak.
ARHEOLOŠKI ODJEL
Prethistorijski odjel utemeljen je 1938. g. otkupom bogate privatne zbirke Stjepana Vukovića (1905. - 1974.), dugogodišnjeg istraživača svjetski poznate špilje Vindije, Velike pećine i paleolitičkog lokaliteta Punikve nedaleko od Ivanca te utemeljitelja eksperimentalne arheologije u Hrvatskoj.
U fundusu Arheološkog odjela važnošću se ističu: kameno oruđe tipa udarača i ašelenski artefakti (iz starijeg paleolitika) iz Punikva; paleolitska kamena i koštana industrija iz špilje Vindije; ostava ljevača bronce iz Sv. Petra Ludbreškog koja pripada starijemu željeznom dobu, grob konja s dijelom priloga skitskih obilježja, otkriven u Jalžabetu (starije željezno doba); manja egipatska zbirka iz vlasništva obitelji Pasthory-Varady; antička posudica s antropomorfnim prikazom iz Poljanca (2. st.), kao i antičko oruđe i životinjska zvona s visinskog utvrđenog naselja Lonja kod Matušina (Novi Marof), kolekcija srednjovjekovnog oružja, vojničke i konjske opreme pronađene unutar zidova utvrde Paka nedaleko Novog Marofa te naposljetku brojni i raznoliki nalazi kasnoga srednjeg vijeka otkriveni u obrambenim grabama Staroga grada.
POVIJESNI ODJEL
Povijesni odjel osnovan je 1990. g. preustrojem i preimenovanjem dotadašnjeg Odjela narodne revolucije, koji je u sastavu Gradskog muzeja Varaždin djelovao od 1950. g., pa dobar dio fundusa potječe iz njegovih zbirki. Građa koja se čuva na Odjelu brojna je i raznovrsna, a svjedoči o višestoljetnoj povijesti grada Varaždina i Varaždinske županije. Raspoređena je u više zbirki, od kojih valja osobito spomenuti bogate zbirke rukopisne i tiskane građe nastale u vremenu od 16. do 20. st. U Numizmatičkoj zbirci ističu se dva
najvrednija nalaza rimskog novca pronađena na varaždinskom području: skupni nalaz iz Zbelave, koji broji 2 567 komada rimskog novca tzv. antoniniana iz 3. st., i skupni nalaz iz Petrijanca, u kojemu je u tri srebrna tanjura pronađeno 27 735 komada novca, teškog oko 114 kg. Osobito je poznata i bogata Zbirka militaria čiji su najvredniji primjerci izloženi u stalnom postavu Kulturnopovijesnog odjela u Starom gradu. Brojni i vrijedni predmeti nalaze se i u Kartografskoj zbirci, zatim u Zbirci fotografi ja i negativa te Zbirci odličja, medalja i značaka.
ETNOGRAFSKI ODJEL
Etnografski odjel Gradskog muzeja Varaždin osnovan je 1933. g. Njegov fundus predstavlja narodnu baštinu varaždinskog područja iz 19. i 20. st. Najbrojnija je tekstilna građa: narodne nošnje i posoblje. Zbirka čipke svjedoči o tradiciji lepoglavskoga čipkarskog rukotvorstva i o umijeću izrade čipke tehnikom klepanja. Sakralna zbirka obuhvaća građu vezanu za pučku pobožnost. To su pretežito nabožne slike nepoznatih majstora izrađene tehnikom oslikavanja poleđine stakla te raspela i svetačke skulpture što su ih izrađivali uglavnom samouki lokalni majstori i pučki kipari.
P redmeti tradicijskog domaćinstva obuhvaćaju tipične primjerke lončarske proizvodnje najpoznatijih lončarskih središta sjeverozapadne Hrvatske - Jerovca, Bedenca i Dubravca; pomagala za preradu konoplje i izradu domaćeg platna te kućanske predmete. Alati i pomagala za obradu zemlje, prijenos, prijevoz i preradu uroda objedinjeni su u Zbirci predmeta tradicijskoga gospodarstva, u kojoj se ističu predmeti pletarstva i košaraštva kao najrasprostranjenije grane narodnoga rukotvorstva toga kraja. Specifična je zbirka pčelarstva s raznolikim primjerima pčelinjih staništa što su nekoć bili sastavnim dijelom pčelinjaka - vulnjaka u selima varaždinske okolice te s pčelarskim priborom.
Odjel posjeduje i uratke licitarstva i svjećarstva, ukrasne predmete te građu vezanu za pučke običaje.
Gradski muzej Varaždin 1994. g. bio je nominiran za Nagradu za europski muzej godine - EMYA.
|