O MUZEJU

Muzej je osnovan 1925. g. na poticaj varaždinskoga Muzealnog društva i prof. Krešimira Filića, prvog kustosa i ravnatelja Muzeja. Smješten je u Starom gradu, gdje je danas postav Kulturnopovijesnog odjela.Tijekom godina obogaćivale su se, kako brojem tako i raznorodnošću, muzejske zbirke zahvaljujući kojima je Muzej prerastao u ustanovu sastavljenu od šest specijaliziranih odjela: Kulturnopovijesnoga (1925.), Etnografskoga (1933.), Arheološkoga (1938.), Galerije umjetnina (1939.), Entomološkoga / Prirodoslovnoga (1954.) i Povijesnoga (1990.). Pored njih, u Muzeju je ustrojen i Odjel zajedničkih službi (Uprava GMV-a), kao i  Konzervatorsko-restauratorski i Dokumentacijski odjel. Ti su odjeli danas smješteni u nekoliko građevina spomeničke vrijednosti u povijesnoj jezgri grada: u gotičko-renesansnoj utvrdi Stari grad (14. - 19. st.) i renesansnoj Kuli stražarnici (16. st.) u njegovu sklopu, u baroknoj palači Sermage (oko 1684.) i u klasicističkoj palači Herzer (kraj 18. st.). Tri odjela imaju uređene stalne postave: Kulturnopovijesni odjel, Galerija umjetnina te Prirodoslovni odjel, dok građa Arheološkoga, Povijesnoga i Etnografskog odjela trenutno nije izložena.

STARI GRAD - KULTURNOPOVIJESNI ODJEL 

Utvrda Stari grad najvažniji je spomenik kulture u Varaždinu. Tijekom povijesti bio je sjedište feudalne uprave. Od srednjovjekovne utvrde sačuvani su elementi gotičke arhitekture na glavnoj obrambenoj kuli. Za vrijeme turskih ratova, u 16. st., postaje glavna utvrda slavonske granice. Obnovom, pod vodstvom graditelja graničnih utvrda Domenica de Lalija, pregrađena je u modernu renesansnu fortifi kaciju s kružnim obrambenim kulama okruženim zemljanim bedemima s bastionima i vodom u grabištima.Od kraja 16. st. do 1925. godine Stari grad je bio u posjedu grofova Erdödy, kad ga varaždinska općina otkupljuje i dodjeljuje novoosnovanom Gradskom muzeju Varaždin za smještaj kulturnopovijesnih zbirki. Posljednja temeljita obnova Staroga grada trajala je od 1983. do 1989. kada je u njemu ponovno otvoren obnovljeni stalni postav Kulturnopovijesnog odjela.

Stalni postav u najvećem je dijelu koncipiran ambijentalno, u formi stilskih soba u kojima se osim predmeta naglašava i sama arhitektura Staroga grada, a u dijelu postava predstavljene su pojedinačne muzejske zbirke.Predmetima iz zbirki pokućstva, zrcala, satova, tekstila, slika, uređeni su ambijenti desetak soba, u kojima se kronološki nižu stilska razdoblja: renesansa, barok, rokoko, ampir, bidermajer, historicizam i secesija, dočaravajući nekadašnji način života plemstva i građanstva.Muzejske zbirke predstavljene u sklopu tematskih cjelina obuhvaćaju predmete koji svjedoče o starijoj prošlosti grada (najstarija isprava iz 1181., žezlo gradskog suca iz 15. st., portret bana F. Nadasdyja iz vremena kada je Varaždin bio glavni grad Hrvatske); predmete gradskih obrtnika i trgovačkih udruženja (cehovska pravila, diplome, cimere, pečatnjake, zastave...); prikaz mijena starogradske utvrde od 14. do 19. st.; proizvode europskih staklana od 16. do sredine 20. st., primjerke izrađene u domaćim manufakturama u Samoboru i Zvečevu; porculan i kameninu; satove iz razdoblja od 17. do 20. st., uključujući radove varaždinskih majstora; inventar samostanskih i gradskih ljekarni; ostvarenja umjetničkog obrta (među kojima se ističe brava od kovanog željeza i predmeti od bakra domaćeg obrtnika J. Polanca); oslikane streljačke mete; portrete članova plemićkih obitelji, nekadašnjih vlasnika dvoraca u okolici Varaždina; vrijedne primjerke hladnoga i vatrenog oružja.Posebne cjeline posvećene su dvojici znamenitih Varaždinaca: povjesničaru i ilircu Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom (1816. - 1889.), te slavistu i jezikoslovcu svjetskoga ugleda Vatroslavu Jagiću (1838. - 1923.).

U sklopu utvrde nalazi se dvorska kapelica sv. Lovre sa sakristijom ukrašena oslikanim renesansnim zgrafi tima. Istoimeni oltar sv. Lovre naručio je 1617. vlasnik utvrde hrvatski ban i varaždinski veliki župan Tomo Bakač Erdödy. Vrijednošću se izdvajaju: oslikani prijenosni oltar iz 1740., monumentalni sakristijski ormar, rad varaždinskog stolara Mathiasa Saurera, iz 1742., crkvene klupe, Kristov torzo s početka 17. st. i prikaz žalosne Marije u raskošnom rokoko okviru.U kapeli se 10. kolovoza, na Blagdan sv. Lovre, služi misa.Stalni postav "Kultura odijevanja"  s prikazom mode i odijevanja u prošlosti uređen je 2014. godine. Izloženi predmeti svjedoče o kulturi odijevanja tijekom nekoliko povijesnih i stilskih epoha od sredine 18. do sredine 20. stoljeća, a u suodnosu s ostalim dijelovima stalnog postava u Starom gradu, svjedoče o kulturi življenja.

PALAČA HERZER - PRIRODOSLOVNI ODJEL 

Od 1954. godine za Varaždin je svojstven jedini specijalizirani entomološki muzej u Hrvatskoj, u kojemu se čuva vrijedna i jedinstvena zbirka najvećega varaždinskog prirodoslovca, gimnazijskog profesora te utemeljitelja i prvog kustosa Entomološkog odjela Franje Košćeca (1882. - 1968.). Zbirka prof. Košćeca predstavljena je u stalnom postavu s naslovom "Svijet kukaca", postavljenome u palači Herzer. Muzejski postav uvodi posjetitelja u tajni život različitih i vrlo brojnih vrsta kukaca kontinentalnog dijela Hrvatske, odnosnosrednje Europe. Unutar nekoliko tema: U šumi, Uz šumu i na livadi, U vodi i na obali te Noću i u zemlji zorno se prikazuje biologija kukaca. Izloženi su entomološki preparati, dermopreparati kralježnjaka, herbarski primjerci biljaka, uvećani modeli kukaca i fotografi je. Prikaz različitih životnih oblika i pojava ostvaren je primjercima najljepših danjih leptira europske entomofaune, najraznovrsnijih kornjaša, skakavaca, bogomoljki, tulara, vretenaca, vodencvjetova i drugih. Životni ciklus, razvitak pojedine jedinke od jajašca do odrasla oblika – uključivši i preobrazbu ili metamorfozu - prikazani su na primjerima nekoliko stotina različitih vrsta. Izložene nastambe kukaca te prikazi biotehnike velikih gnijezda osa, pčela i mrava otkrivaju manje poznate pojedinosti o društvenom životu pojedinih skupina kukaca. Uporabom preparata i uvećanih modela kukaca, nastalih na temelju grizotina, bušotina i rekonstrukcija staništa, a u novije vrijeme i primjenom interaktivnih medija, objašnjava se značenje i uloga kukaca u životnim zajednicama.Poseban izložbeni prostor posvećen je prirodoslovnim istraživanjima i istraživačima, uz naglasak na radu i ostavštini Franje pl. Košćeca.Cjelina "Dodirom do spoznaje" interpolacija je sadržaja namijenjenih slijepim i slabovidnim osobama u postav. To su modeli kukaca prirodne veličine i uvećani, reljefni prikazi modela gnjezdišta te kontrastno osvijetljene gravure kukaca. Razgledavanje tih izložaka je taktilno, a legende su ispisane Brailleovim pismom i povećanim crnim tiskom. Postoji i mogućnost korištenja audiovodičem sa snimljenim vodstvom kroz cijeli postav te slušanja snimljenih glasanja životinja.

PALAČA SERMAGE - GALERIJA UMJETNINA 

U sklopu Gradskog muzeja Varaždin od 1939. do Drugoga svjetskog rata djeluje Moderna galerija hrvatske umjetnosti, koja je bila smještena u kuli s lančanim mostom. Od 1947. u Palači Prassinski-Sermage otvorena je Galerija starih i novih majstora, današnja Galerija umjetnina. Galerija ima uređena dva stalna postava: "Stari majstori" i "Hrvatski majstori 20. stoljeća", koji se naizmjence izlažu na katu palače. Uslijed nedostatka prikladnog prostora, ti se postavi povremeno zatvaraju radi održavanja većih izložbi, dok se one manjega opsega priređuju u novoobnovljenome Salonu u prizemlju palače Sermage. Stalni postav djela starih majstora obuhvaća slikarska djela domaćih i europskih autora nastala od 15. do kraja 19. st. Njegovu oko snicu čine slike iz razdoblja baroka, osobito nizozemskoga i talijanskoga, te bidermajera i druge polovice 19. st. Među tim djelima po nastanku je najstarija Žitna Madona ili Bogorodica s klasjem, rad nepoznatog majstora iz 15. st. Jedna je to od osamdesetak slika u Europi s prikazom Bogorodice u haljini od žita, što je čini draguljem u galerijskom fundusu varaždinskoga muzeja. Tu je osamnaest slika nizozemskih slikarskih škola 17. i 18. st. Nezaobilazan je kvalitetno slikan portret Helen Fourment iz Rubensove slikarske škole, te dvije venecijanske vedute Canalettove škole iz 18. st. Vrijedan dio kolekcije su plemićki i građanski portreti (iz obitelji Kukuljević, Ožegović, Leitner, Bužan i dr.) autora kao što su M. Stroy, A. Moses i dr., te slike drugih tematika iz razdoblja bidermajera.U stalnom postavu Hrvatski majstori 20. stoljeća izloženo je stotinjak likovnih djela (slika, skulptura) osamdesetak autora, među kojima su najveća imena hrvatske likovne umjetnosti protekloga stoljeća: V. Bukovac, I. Meštrović, M. Kraljević, J. Račić, Lj. Babić, V. Becić, I. Režek, V. Svečnjak.

ARHEOLOŠKI ODJEL 

Prethistorijski odjel utemeljen je 1938. godine otkupom bogate privatne zbirke Stjepana Vukovića (1905. - 1974.), dugogodišnjeg istraživača svjetski poznate špilje Vindije, Velike pećine i paleolitičkog lokaliteta Punikve nedaleko od Ivanca te utemeljitelja eksperimentalne arheologije u Hrvatskoj. U fundusu Arheološkog odjela važnošću se ističu: kameno oruđe tipa udarača i ašelenski artefakti (iz starijeg paleolitika) iz Punikva; paleolitska kamena i koštana industrija iz špilje Vindije; ostava ljevača bronce iz Sv. Petra Ludbreškog koja pripada starijemu željeznom dobu, grob konja s dijelom priloga skitskih obilježja, otkriven u Jalžabetu (starije željezno doba); manja egipatska zbirka iz vlasništva obitelji Pasthory-Varady; antička posudica s antropomorfnim prikazom iz Poljanca (2. st.), kao i antičko oruđe i životinjska zvona s visinskog utvrđenog naselja Lonja kod Matušina (Novi Marof), kolekcija srednjovjekovnog oružja, vojničke i konjske opreme pronađene unutar zidova utvrde Paka nedaleko Novog Marofa te naposljetku brojni i raznoliki nalazi kasnoga srednjeg vijeka otkriveni u obrambenim grabama Staroga grada.

POVIJESNI ODJEL 

Povijesni odjel osnovan je 1990. godine preustrojem i preimenovanjem dotadašnjeg Odjela narodne revolucije, koji je u sastavu Gradskog muzeja Varaždin djelovao od 1950., pa dobar dio fundusa potječe iz njegovih zbirki. Građa koja se čuva na Odjelu brojna je i raznovrsna, a svjedoči o višestoljetnoj povijesti grada Varaždina i Varaždinske županije. Raspoređena je u više zbirki, od kojih valja osobito spomenuti bogate zbirke rukopisne i tiskane građe nastale u vremenu od 16. do 20. st. U Numizmatičkoj zbirci ističu se dvanajvrednija nalaza rimskog novca pronađena na varaždinskom području: skupni nalaz iz Zbelave, koji broji 2 567 komada rimskog novca tzv. antoniniana iz 3. st., i skupni nalaz iz Petrijanca, u kojemu je u tri srebrna tanjura pronađeno 27 735 komada novca, teškog oko 114 kg. Osobito je poznata i bogata Zbirka militaria čiji su najvredniji primjerci izloženi u stalnom postavu Kulturnopovijesnog odjela u Starom gradu. Brojni i vrijedni predmeti nalaze se i u Kartografskoj zbirci, zatim u Zbirci fotografi ja i negativa te Zbirci odličja, medalja i značaka.

ETNOGRAFSKI ODJEL 

Etnografski odjel Gradskog muzeja Varaždin osnovan je 1933. godine. Njegov fundus predstavlja narodnu baštinu varaždinskog područja iz 19. i 20. st. Najbrojnija je tekstilna građa: narodne nošnje i posoblje. Zbirka čipke svjedoči o tradiciji lepoglavskoga čipkarskog rukotvorstva i o umijeću izrade čipke tehnikom klepanja. Sakralna zbirka obuhvaća građu vezanu za pučku pobožnost. To su pretežito nabožne slike nepoznatih majstora izrađene tehnikom oslikavanja poleđine stakla te raspela i svetačke skulpture što su ih izrađivali uglavnom samouki lokalni majstori i pučki kipari.Predmeti tradicijskog domaćinstva obuhvaćaju tipične primjerke lončarske proizvodnje najpoznatijih lončarskih središta sjeverozapadne Hrvatske - Jerovca, Bedenca i Dubravca; pomagala za preradu konoplje i izradu domaćeg platna te kućanske predmete. Alati i pomagala za obradu zemlje, prijenos, prijevoz i preradu uroda objedinjeni su u Zbirci predmeta tradicijskoga gospodarstva, u kojoj se ističu predmeti pletarstva i košaraštva kao najrasprostranjenije grane narodnoga rukotvorstva toga kraja. Specifična je zbirka pčelarstva s raznolikim primjerima pčelinjih staništa što su nekoć bili sastavnim dijelom pčelinjaka - vulnjaka u selima varaždinske okolice te s pčelarskim priborom.Odjel posjeduje i uratke licitarstva i svjećarstva, ukrasne predmete te građu vezanu za pučke običaje. Osim predstavljanja vlastitoga fundusa, Muzej kontinuirano surađuje s brojnim institucijama na zajedničkim (izložbenim) projektima ugošćujući ih u Varaždinu, ali i prezentirajući hrvatsku baštinu u drugim sredinama u domovini i inozemstvu.Osobitu pozornost Muzej usmjerava i prema svojoj publici, u koju pripadaju osobe različite dobi, naobrazbe, interesa i svega onoga što određuje profil posjetitelja, i to osmišljavanjem programa širokoga tematskoga spektra. Za djecu vrtićke dobi, osnovnoškolce i srednjoškolce pripremaju se edukacijski sadržaji u okviru programa “MIŠ – Muzej i škola”, a za sve zainteresirane program “Srijeda u Muzeju”, među Varaždincima već prepoznatljivo i iznimno posjećeno tjedno događanje s različitim predavanjima, otvorenjima izložbi, predstavljanjem književnih i stručnih izdanja, razgovorima s poznatim (varaždinskim) osobama iz područja kulture, umjetnosti, znanosti i općedruštvenih djelatnosti.Od 2017. godine Muzej objavljuje „Varaždinski muzealac“, glasilo registrirano pri NSK, koje izlazi godišnje u devet brojeva, s rasporedom programskih događanja, predstavljanjem građe iz fundusa, realiziranim otkupima i donacijama, pričama o varaždinskim muzealcima, zanimljivostima iz prošlosti i sadašnjosti Muzeja i ostalim aktualnostima u radu.      

Za svoj rad Muzej je dosad primio brojna javna priznanja i pohvale stručne i šire javnosti. Među značajnijima su: hrvatska muzejska nagrada „Pavao Ritter Vitezović“ (za stalni postav Kulturnopovijesnog odjela u Starome gradu, 1989.), posebna pohvala AVICOM-a na Međunarodnom festivalu audiovizualne i multimedijske prezentacije muzeja i baštine „F@imp“ (za CD-ROM „Kukci“, 2004.), nagrade i priznanja Hrvatskog muzejskog društva:  Nagrada za najbolje realiziranu izložbu („Narod u nevolji - Veliki rat na varaždinskom području“, 2015.), Posebno priznanje za ostvarenu međumuzejsku (međunarodnu) suradnju (izložba „Velikani hrvatske umjetnosti 20. st. / iz fundusa Galerije starih i novih majstora“, Beč, Budimpešta, Bratislava, 2016.), Posebno priznanje za marketinško-propagandni program (glasilo „Varaždinski muzealac“, 2018.) i Godišnju nagradu za realiziranu izložbu („Dobar tek - Kultura hrane u varaždinskom kraju“, 2022.), te plakete Grada Varaždina za uspješni kontinuirani rad (1996. i 2015.). Među nagradama je i Godišnja nagrada „Vladimir Nazor" Zlatku Kopljaru za izložbu „Tenebroso“ održanu u GMV-u (2020.), kao i Godišnja nagrada „Simply the Best“ stalnom postavu „Svijet kukaca“ UHPA-e i turističkog časopisa Way to Croatia (2020.). Uz to, varaždinski muzej bio je i prvi hrvatski muzej nominiran za Nagradu europskoga muzeja godine, koju dodjeljuje Europski muzejski forum (1994.), a i prvi je dobitnik Priznanja Udruženja hrvatskih putničkih agencija za istaknuto njegovanje poslovnih odnosa s članovima Udruženja (1993.).