O muzeju:
Hrvatski prirodoslovni muzej, jedan od najvećih muzeja u Hrvatskoj, smješten je u povijesnoj plemićkoj palači na bedemima zagrebačkoga Gornjega grada. Začeci današnjih bogatih prirodoslovnih zbirki Muzeja potječu iz Prvostolne akademije u Zagrebu te razdoblja Hrvatskoga narodnog preporoda, kada je u Opatičkoj ulici 1846. g. utemeljen Narodni muzej. S vremenom su se skromne zbirke povećavale, a poseban zamah u prikupljanju prirodnina (minerala, ruda, fosila, biljaka i životinja) nastavljen je djelovanjem istaknutih hrvatskih i svjetski poznatih i priznatih prirodoslovaca, profesora Zagrebačkoga sveučilišta i prvih učenih muzealaca Spiridiona Brusine, Gjure Pilara, Dragutina Gorjanovića-Krambergera i Mije Kišpatića.
Muzej prikuplja, čuva, izučava i prezentira razne prirodnine kao svjedočanstva ili dokumente vezane za prirodoslovlje Hrvatske. U muzejskim se zbirkama nalazi više od 2 milijuna primjeraka minerala, stijena, fosila, prepariranih biljaka i životinja iz svih krajeva hrvatskog ozemlja, ali i iz susjednih zemalja te s drugih kontinenata. Danas se stručna djelatnost Muzeja ostvaruje unutar njegovih specijalističkih odjela: Zoološkoga, Botaničkoga, Mineraloško-petrografskoga i Geološko-paleontološkoga koji su, izuzev Botaničkoga, do objedinjenja u današnji Hrvatski prirodoslovni muzej 1986. g., djelovali kao zasebne muzejske institucije.
U predvorju su izložena poprsja i spomen-ploče zaslužnim utemeljiteljima Muzeja, a u novouređenome muzejskom atriju dominiraju mozaički izvedena Kamenospisna karta Hrvatske i Geološki stup kao simbolički uvod u svijet prirodoslovne građe u Muzeju. Kamenospisna karta, kameni mozaik sastavljen od kockica autohtonih stijena što potječu iz svih krajeva Hrvatske, svojevrsni je geološki artefakt, znanstvena sinteza i muzejski prikaz niza geoloških značajki našeg tla te ujedno i najveća, tako postavljena, geološka karta u svijetu.
Geološko-paleontološki odjel čuva izuzetno bogatu građu i okamine koje svjedoče o dugoj prošlosti i razvoju hrvatskoga krajolika. Tu su raznovrsne zbirke fosila iz geološke prošlosti s više od 300 000 muzejskih predmeta iz svih krajeva Hrvatske.
Okamine paleozoika, mezozoika i kenozoika, stare nekoliko stotina milijuna pa sve do desetke tisuća godina, razvrstane u brojne zbirke, osnova su sagledavanja evolucije živog svijeta i prostora koji nas okružuje. Posebno se ističu dvije zbirke proglašene nultom kategorijom spomeničke vrijednosti - Zbirka ostataka kostiju i kulture krapinskih neandertalaca, iznimno značajan fundus svjetske kulturne baštine te Zbirka holotipova, jedinstvenih originala tipova vrsta. Valja istaknuti i bogate fosilne malakološke zbirke, izuzetno značajne ostatke fosilnih riba i gmazova otoka Hvara, raznovrsne okamine i tragove davnog života iz pramora Tethys, zbirke fosilne flore i faune Paratethysa, ostatke kitova što su dominirali Panonskim morem, kao i velike okamenjene kosti mastodonata, nosoroga, mamuta te mnogih pleistocenskih životinja, koje su na ovim prostorima živjele milijunima ili tisućama godina prije sadašnjosti. U skučenim prostorima muzejske izložbe Odjel priređuje raznovrsne tematske izložbe i priprema realizaciju svoga novoga stalnog postava.
Zbirke Zoološkog odjela broje oko 1 135 000 primjeraka različitih životinja podijeljenih u zbirke kralježnjaka, koje čine zbirke sisavaca, ptica (sadržava gotovo cijelu ornitofaunu Hrvatske), ptičjih jaja, vodozemaca i gmazova, riba, te posebna zbirka tkiva za DNA analize. Ipak najbrojnije su zbirke beskralježnjaka koje sadržavaju zbirke kukaca, mekušaca, morskih beskralješnjaka i dr.
U stalnom postavu sistematski su složeni i prilagođeni školskom programu primjerci većine skupina životinja. Osobito se ističu: morski psi, kostur velikog kita i ulješure, pitona, lubanja slona i mladunče slona, brojne vrste ptica, a od sisavaca kljunati ježak, čudnovati kljunaš, velike mačke (lav, tigar, puma), a tu su i životinje iz našeg podneblja poput vepra, vuka, lisice, bjeloglavog supa i mnogih drugih. Osim preparata velikih zvijeri ili, primjerice, ptica grabljivica pažnju privlači preparat 7,5 metara dugog morskog psa ulovljenog 1934. g. u Jadranskom moru.
Danas, kao i u svim modernim prirodoslovnim muzejima, zoološki odjel je postao centar istraživanja biološke raznolikosti u Hrvatskoj.
Odjel posjeduje i suvremeni laboratorij za molekularne analize, te se osim klasičnih metoda determinacije građe primjenjuju i suvremene tehnike.
Uz ostale prirodnine u nekadašnjem Narodnom muzeju čuvala se i zbirka herbariziranog bilja koja je sadržavala oko 6 000 primjeraka. Zbog nedostatka prostora, 1875. g. poklonjena je Botaničko-fiziologijskom zavodu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1987. g. u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju ponovo se prikuplja recentna botanička građa koja je postala temeljem nove Herbarske zbirke i Botaničkog odjela. Današnja zbirka sadržava oko 100 000 herbarijskih primjeraka vaskularne flore, pretežno iz Hrvatske. Sastoji se od dva herbarija: Herbarija višega bilja (vaskularne flore) prikupljenog terenskim istraživanjima i otkupljenog Herbarija "Trinajstić".
Nakon preuređenja, 2011. g. otvoren je Stalni postav Mineraloško-petrografskih zbirki.
Realizacija postava odvijala se u tri faze: prva faza započela je izložbom Od zbirke do Muzeja koja je dala pregled povijesnih zbivanja od prvih prikupljenih uzoraka minerala i stijena do današnjih dana. Od samoga početka, 1866. g., zbirke minerala i stijena bile su i osnova za razvoj Zagrebačke škole mineralogije i petrografije. Poseban naglasak te izložbene cjeline je na najznačajnijim ličnostima iz područja mineralogije i petrografije – Ljudevitu Vukotinoviću, Gjuri Pilaru, Miji Kišpatiću, Franu Tućanu i Ljudevitu Bariću kao najznačajnijim nosiocima razvoja mineralogije i petrografije u Hrvatskoj.
Druga faza prikazana je izložbom Carstvo minerala koja predstavlja moderniji i edukativniji prikaz Sistematske zbirke minerala te prikaz najznačajnijih specijalističkih mineraloških zbirki. Posebna vrijednost Sistematske zbirke minerala ogleda se u raznolikosti mineralnih vrsta i njihovih kristalnih oblika, zastupljenosti minerala iz najpoznatijih svjetskih nalazišta od kojih su neka tipski lokaliteti, a pojedini primjerci minerala su holotipovi (uzorci na kojima su prvi put opisana sva svojstva tih minerala). Pored Sistematske zbirke minerala, ova izložbena cjelina obuhvaća i specijalističke mineraloške zbirke (povijesne zbirke "Lanza" i "Kišpatić", Zbirku parageneze rudnika Stari Trg (Trepča), Kosovo, Zbirku dragog kamenja, Zbirku hijalofana iz Busovače u Bosni i Hercegovini i Zbirku dragog opala).
U trećoj, završnoj, fazi izložbom Stjenoviti planet Zemlja prikazana je prvenstveno sistematika stijena (Zbirka magmatskih stijena, Zbirka sedimentnih stijena i Zbirka metamorfnih stijena). Osim sistematike stijena ova cjelina sadrži i prikaz svemira i postanka planete Zemlje, Zbirku izvanzemaljske materije (meteorita), Zbirku vezuvskih lava i Zbirku speleotema (siga). Posebna zanimljivost postava je i interaktivni model koji omogućuje povezivanje glavnih vrsta stijena s mjestom njihovog nastanka.
Muzej posjeduje i bogatu knjižnicu koja je utemeljena 1868. g. unutar Prirodopisnog odjela tadašnjega Narodnog muzeja. Najstarija i najvrednija građa pohranjena u knjižnici potječe iz 17. i 18. st. te ima i muzeološko značenje.
Svoju građu i rezultate istraživanja Muzej prezentira i na tematskim izložbama, među kojima su: Priroda krških polja Dinarida; Morski psi - Megalodon, gospodar neogenskih mora; Krajolik morskih grebena i plićaka prije stotinu milijuna godina; Očaravajući svijet pauka i škorpiona; Morske kornjače - tihi moreplovci Jadrana; Otrov i lijek skriven u biljci; Sige; Nemirna zemlja; Od zbirke do Muzeja / Iz povijesti mineraloško-petrografskog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja; Muzej – peta dimenzija znanosti; Letači velikog neba – 100. godina prstenovanja ptica u Hrvatskoj itd.
Od 1992. g. Muzej izdaje časopis Natura Croatica koji objavljuje znanstvene i stručne radove vezane uz prirodoslovna istraživanja i prirodoslovne muzejske zbirke iz područja biologije i geologije te omogućuje bogatu razmjenu stručne literature, a indeksiran je u mnogim svjetskim citatnim bazama.
Prostor u kojemu je Hrvatski prirodoslovni muzej "privremeno" smješten već gotovo 160 godina ni u jednom segmentu ne zadovoljava potrebe fundamentalnog nacionalnog muzeja, tako da je temeljni cilj Muzeja u budućnosti izgradnja i uređenje novoga suvremenog prirodoslovnog muzeja.
|