O muzeju:
Od galerije skulptura Marina Studina (1988.), a zatim Zavičajnog muzeja Kaštela (1991.), nastao je 1999. g. Muzej grada Kaštela. Smješten je na drugom katu Dvorca Vitturi, spomenika kulture što su ga na morskoj hridi krajem 15. st. izgradila braća Jerolim i Nikola Vitturi. Dvokatna je stambena građevina s južne strane imala izgled renesansne palače, a sa sjeverne strane dvorišta nalazili su se obrambeni zidovi i kule. Dvorac je tijekom svoje povijesti doživio niz stilskih preinaka, a prilikom obnove (završene 2001.) vraćen mu je izgled s početka 18. st., kad je bio u svojoj najreprezentativnijoj fazi.
Stalni postav (1. faza) prikazuje nastanak i kulturno-povijesni razvoj grada Kaštela vezan za povijesno slojeviti karakter prostora Kaštelanskog polja i Kaštelanskog zaljeva, kontinuirano naseljenoga od prapovijesti do danas.
U središnjoj, najvećoj renesansnoj dvorani drugog kata smješteni su artefakti kulturno-povijesne zbirke, a u istočnom krilu objekta može se razgledati arheološka građa. Međusobno su povezani prostorom otvorene galerije, u kojoj su prezentirani kameni izlošci i karta s povijesnim lokalitetima.
Kretanje kroz postav počinje u južnoj dvorani objekta, gdje je izložen kulturno-povijesni materijal iz razdoblja od 16. do 20. st. Interpretiran je razvoj urbanizma i arhitekture kaštelanskih naselja, kao i njihova obrana od Turaka, što je i odredilo tip izgradnje naselja. Heraldička građa, fotografije, crteži, karte, odljevi, makete, predmeti umjetničkog obrta i svakodnevne upotrebe, stilski namještaj i sakralni predmeti prezentirani su ambijentalno, u reprezentativnoj renesansnoj dvorani, te ilustriraju život bogatih plemenitaških i građanskih obitelji i daju osnovne obrise kaštelanske kulturne povijesti.
Arheološka građa u istočnom krilu, nalazima starima između 35 000 i 40 000 godina, uvodi nas u razdoblje paleolitika. Kameni i koštani nalazi iz Mujine pećine potječu iz jedinog sustavno istraženoga paleolitičkog nalazišta u Dalmaciji.
S istraživanja lokaliteta Resnik (pod morem i na kopnu) - kasnohelenističke i rimske luke, potječe obilje keramičkih nalaza. Posebnost je količina reljefne keramike u obliku vinskih čaša i kratera koji svrstavaju Resnik među najveća nalazišta na istočnoj obali Jadrana.
Razdoblje ranoga srednjeg vijeka na ovom prostoru vezano je za doseljavanje Hrvata i osnivanje sela na obroncima Kozjaka. Prezentacija grobnoga arheološkog materijala s lokaliteta Radun, Gajine i Bijaći-Stombrate, niz fotografija starohrvatskih crkvica i Trpimirove darovnice vezane za Bijaće - prijestolnicu hrvatskih vladara dinastije Trpimirovića (9. - 11. st.), zorno pokazuju ranosrednjovjekovno razdoblje, koje je iznimno važno za ranu povijest Hrvata.
Građa etnografske zbirke, zbirke slika i skulptura suvremenih hrvatskih i inozemnih autora te Galerije Studin nije izložena u ovoj fazi postava.
Zbirka Marina Studina obuhvaća djela jedinog kaštelanskog kipara prve polovice 20. st.: skulpture i reljefe nastale u razdoblju od 1917. do 1958. g.
Marin Studin (1895. -1960.) rođen je u Kaštel Novom, školovao se u slikarskoj školi E. Vidovića, u Zagrebu i Beču te u Parizu, gdje radi u radionici A. Burdellea. Radio je kao srednjoškolski profesor i predavao na akademijama u Beogradu i Zagrebu.
Razvoj Studinova stila ima uporište u pučkome umjetničkom obrtu, a rustični element u njegovim djelima ravnopravno egzistira s akademskim. Inspiraciju za drvene reljefe nalazi u rodnom kraju, likovima težaka, pastira i ribara.
|