Zbirke
Etnografska zbirka
Vrsta zbirke etnografska
Voditelj Goranka Tomaš
Broj predmeta 579
Vrsta građe alat; uporabni predmeti; odjevni predmeti; namještaj
Teritorij Trogir; Trogirska zagora
Vremensko razdoblje 19. st.; 20. st.
Materijal drvo; tkanina; željezo
Url https://muzej-grada-trogira.hr/etnografska-zbirka/
Etnografska zbirka Muzeja grada Trogira sadrži predmete vezane uz svakidašnji život puka i građanstva s područja Grada i Trogirske zagore iz 19. i 20. stoljeća. U stalnom postavu središnje mjesto zauzima horizontalni tkalački stan ili krosna, kako su ga zvali na ovim prostorima. Kroz 19., ali i u prvoj polovici 20.stoljeća u samom je gradu bilo nekoliko konoba u kojima su tkalice tkale sukance, sukno, pregače, razne tipove borši, krpaše (prostirke za pod) i slično. Osim na području Trogira, žene su s vremenom počele tkati i na području Zagore, ali i na Drveniku Velom. Za naukovanje žena tkanju na prostoru Trogirske zagore zaslužne su Vinka Bulić i File Prodan čija su pisma i dnevnik koji govore o njihovom iznimnom zalaganju za nabavkom i obučavanjem na tkalačkim stanovima na području Zagore, pohranjeni u muzeju. Naime, loša prometna povezanost uzrokovala je izoliranost Trogirske zagore koja je doslovno živjela jednim životom, dok je prostor uz obalu funkcionirao na potpuno drugačiji način. Zagora je bila područje na kojem su se ljudi bavili ovčarstvom, pa je logično da se s vremenom javila i potreba za tkanjem.
Osim krosne, u stalnom postavu Etnografske zbirke, može se vidjeti i bačvarski alat (napete pile, šestila, terafunda…) koji upućuje na dugogodišnju tradiciju proizvodnje vina u trogirskom kraju. Osim bačvarskog, prezentiran je i dio kovačkog alata koji svjedoči o potrebi potkivanja konja, izrade raznog oruđa te dijelova zaprežnih kola, odnosno kara. Sinija, okrugli seljački stol, stolice s naslonom i tronošci, inventar su kamenih kućica, potleušica s područja Trogirske zagore u kojima je središnje mjesto zauzimalo ognjište, odnosno komin.
Osim predmeta u stalnom postavu, Etnografska zbirka u čuvaonici čuva alate vezane uz razne zanatlijske djelatnosti, odjevne predmete, ručno izrađene lutke u narodnim nošnjama i sl. U čuvaonici je smješten i plug, naprava za oranje koje je omogućavala prevrtanje i mrvljenje zemlje što je rezultiralo boljim razvojem usjeva. Plug, ali i zaprežna kola, odnosno kar, nisu mogli funkcionirati bez konja. Ove životinje živjele su u gradu, u konobama, ili u poljima. U dvorištu muzeja smješten je kar čiji je vlasnik bio Petar Rožić – Poluš. Kar i plug daju djelomičnu rekonstrukciju života Trogira kada su njime prolazili kari i konji koje su djeca s nestrpljenjem čekala na određenim punktovima. Etnografska zbirka rekonstruira djelomičan presjek života zanatlija (osim prije spomenutih, u gradu je bilo i stolara, postolara, kalafata, maranguna… koji su, obično u prizemljima kuća, imali svoje zanatske radnje), težaka te način života populacije s područja Trogirske zagore. Bivša trogirska općina obuhvaćala je sam grad, obližnja sela i otoke. Ljudi su dolazili u Grad zbog katastra, trgovine ili zbog doktora. Na ovaj način Trogir je bio grad različitih društvenih slojeva, utjecaja, mode, načina života… Život puka i zanatlija nije bio lagodan, ali je ispisao stranice povijesti dugogodišnje tradicije mediteranskog načina života čiji tragovi i danas žive u pričama novih naraštaja.