Odaberite zbirku:

Zbirka Romolo Venucci

Vrsta zbirke: umjetnička
Voditelj: mr. sc. Daina Glavočić
Broj predmeta: 552
Vrsta građe: slike, grafike, crteži i skulpture
Teritorij: Rijeka
Vremensko razdoblje: 20. st.
Materijal: ulje, pastel, akvarel, olovka, ugljen na papiru / kartonu / platnu, drvorez, linorez /papir, gips, umjetni kamen, bronca
URL: http://www.mmsu.hr/Default.aspx?sec=34

Specijalizirana zbirka Romolo Venucci zasnovana je 1989. g. donacijom slikareve udovice Margarete Venucci.
Venuccijev umjetnički opus kretao se od mladenačkog realističkog pristupa i akademskog izraza, preko centralnoeuropskih utjecaja impresionizma i ekspresionizma 1920-ih, kubokonstruktivizma 1930-ih godina s natruhama talijanskog futurizma, do poslijeratnog pokušaja apstrakcije 1960-ih i konačnog povretka realističnom načinu prikaza stvarnosti ekspresivnim koloritom.
Život Romola Venuccija (Fiume, 1903. - Rijeka, 1976.) paradigma je grada Rijeke i svih mijena gradske povijesti. Rijeka se zbog svojeg geografskog položaja u sklopu Austro-ugarske monarhije našla u posebnom političkom položaju na tlu Hrvatske jer je kao Corpus separatum pripojena mađarskoj kruni, da bi između dva svjetska rata pripala Italiji. Tako je umjetnikov otac, Antal Wnoucsek, kao vojni obveznik premješten iz rodne Baranje (Pécs) u Rijeku gdje se oženio Slovenkom Marijom Anom Rostand. U obitelji sa šestero djece govorilo se mađarski pa Romolo u Rijeci pohađa mađarske škole i studira na Likovnoj akademiji u Budimpešti (1923- 1928.). U međuraću mijenja prezime češkog porijekla Wnoucsek u talijansko Venucci i prihvaća talijansku kulturu i jezik. Prihaćajući nova umjetničkih strujanja, postaje jedan od vodećih umjetnika riječke avangardne grupe svojim kubo-konstruktivističkim ekspresivnim opusom. Ostvaruje javne radove, freske u Kapucinskoj crkvi 1927.-1928. te skulpture anđela za pročelje crkve na Kozali 1933-1934. Nakon rata Venucci svjedoči duboku povezanost s okolinom od koje se, ni u najtežim uvjetima poratnog života i opstanka u novoj Jugoslaviji, nije mogao ni želio odvojiti, čak ni za velikog egzodusa riječkog stanovništva 1960-ih godina. Kao pripadnik talijanske manjine zapošljava se u talijanskim osnovnim školama, te kao pedagog osniva vrlo popularne tečajeve slikanja u Circolo Italiano, koje su pohađali mnogobrojni riječki umjetnici. (prema tekstu D. Glavočić)