Odaberite zbirku:

Zbirka slikarstva

Vrsta zbirke: umjetnička
Voditelj: mr. sc. Snježana Pintarić
Broj predmeta: 1517
Vrsta građe: slike, akvareli i slikarske instalacije
Teritorij: Hrvatska, bivša Jugoslavija, Europa, svijet
Vremensko razdoblje: početak 20. st. - danas
Materijal: platno, papir
URL: http://www.msu.hr/#/hr/14/

Zbirka slikarstva Muzeja suvremene umjetnosti sadrži 1297 djela hrvatskih i inozemnih umjetnika i umjetnica, obuhvaćajući širok vremenski raspon od početka 20. stoljeća do danas. Ova iznimno vrijedna i heterogena zbirka postupno je nastajala, nerijetko slijedeći u otkupnoj politici program nekadašnje Galerije suvremene umjetnosti, današnjeg Muzeja.

Manji dio zbirke čine djela umjetnika i umjetnica iz razdoblja prije Drugoga svjetskog rata, koja su značajna za razumijevanje povijesti slikarstva 20. stoljeća u Hrvatskoj, ali i suvremenih umjetničkih pojava. To se odnosi kako na minhenski krug, tako i na Grupu Zemlja, a među najznačajnijim djelima prijeratnog razdoblja svakako je Pafama Josipa Seissela (1922.) i Autoportret Marina Tartaglie (1917.). Niz autoportreta umjetnica i umjetnika poput Naste Rojc, Zlatka Šulentića, Save Šumanovića, Lea Juneka, Vilka Gecana u prvom licu donosi povijest slikarstva u Hrvatskoj do 1950.

Zbirka okuplja djela umjetnika i pokreta koji su obilježili drugu polovicu 20. stoljeća - geometrijsku apstrakciju grupe EXAT 51, ali i enformelska istraživanja slikarske površine umjetnika poput Ive Gattina, Eugena Fellera i Ede Murtića. Slikarski segment djelovanja protokonceptulane grupe Gorgona u Zbirci je zastupljen mahom djelima Marijana Jevšovara, Josipa Vanište i Dimitrija Bašičevića. U razdoblju između 1961. i 1973. današnji je Muzej bio jedno od središta međunarodnog pokreta Nove tendencije, zbog čega se će se u fundusu tadašnjeg GSU-a, uz slikarstvo tog iznimno plodnog razdoblja koje su dijelom svojeg opusa obilježili autori poput Vlade Kristla, Aleksandra Srneca, Julija Knifera, Ivana Picelja, naći i djela Almira Mavignera, Otta Pienea, Victora Vasarelyja, Piera Dorazija, Piera Manzonija.

Sedamdesetih je godina Galerija suvremene umjetnosti bila jedno od žarišta konceptualnog umjetničkog istraživanja na ovim prostorima, na izmaku desetljeća objedinjenog pod nazivom Nova umjetnička praksa. Slikarstvo je karakter vlastitog medija u to vrijeme preispitivalo kroz postupke primarnog i analitičkog slikarstva, u Zbirci zastupljenog radovima Borisa Bućana, Borisa Demura, Željka Kipkea, Marijana Molnara, Radomira Damjanovića Damjana, Gegelj Urkoma i Raše Todosijevića. Postmodernistička strujanja osamdesetih godina slikarstvo vraćaju u naizgled tradicionalnije okvire, koje uz formalni anakronizam sadržajno odlikuje citatnost u rasponu od visoke do masmedijske kulture. Pojmovi Nova slika i Nova geometrija vežu se uz generaciju slikarica i slikara kojoj pripadaju Edita Schubert, Nina Ivančić, Zvjezdana Fio, Dubravka Rakoci, Damir Sokić, Duje Jurić. Istraživanja te generacije, s osloncem na iskustva konceptualizma, na prijelazu u 21. stoljeće nastavljaju Ante Jerković i Jelena Perić, koji uz prethodnu, već etabliranu generaciju, nalaze svoje mjesto u Zbirci slikarstva.

Posebnu cjelinu unutar Zbirke čine djela samoukih slikara iz nekadašnje Zbirke marginalne umjetnosti kao što su Emerik Feješ, Slavko Kopač, Drago Trumbetaš, Stjepan Bukovina, među kojima se cjelovitošću i kulturološkim značajem posebno ističe opus Karla Sirovyja.