O MUZEJU
Muzej, utemeljen 1974. g., smješten je u prostoru dvorca plemićke obitelji Pejačević, vrijednom ostvarenju historicističke arhitekture s početka 19. st., okruženome velikim perivojem.
Stalni postav Muzeja predstavlja baštinu našičkog kraja, a u njemu se posebno ističu spomen-sobe posvećene znamenitim zavičajnicima: Dori Pejačević, Izidoru Kršnjavome i Hinku Juhnu.
U spomen-sobi prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević (1885. - 1923.), koja je djetinjstvo provela u dvorcu u Našicama, nalaze se izlošci vezani za njezin život, dijelovi pokućstva iz njezine sobe, obiteljske fotografije i dokumenti, notni zapisi, dokumentacija o koncertima i malobrojni sačuvani predmeti iz vlasništva obitelji Pejačević. Osobito su vrijedni glasovir i mramorno poprsje Tuga iz 1906. g., koje se nekad nalazilo u njezinoj sobi.
Spomen-soba Izidora Kršnjavog (1845. - 1927.), povjesničara i teoretičara umjetnosti, slikara te kulturnog djelatnika, rođenog u Našicama, posvećena je njegovu životu i radu kojim je dao trajan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti. U njoj su predmeti iz njegova stana i ureda, njegove slike, ali i portreti čiji su autori drugi umjetnici. Osobito je vrijedan portret I. Kršnjavog slikara Vlahe Bukovca.
Spomen-soba osnivača moderne hrvatske keramike Hinka Juhna (1891. - 1940.) koncipirana je kao izložba njegovih skulptura, crteža i predmeta primijenjene umjetnosti.
Njemu u čast u Muzeju se svake godine održava kolonija umjetničke keramike.
Povijesni pregled našičkog kraja daje presjek kroz povijest Našica i našičkog kraja od prapovijesti do Drugoga svjetskog rata. Arheološki nalazi iz prapovijesti, tragovi rimske prisutnosti u našićkom kraju, srednjovjekovno oružje, keramika i novac predstavljaju najraniju povijest ovog područja. Nakon odlaska Osmanlija (1687.), a osobito nakon uspostave austrijske vlasti, razvija se gospodarski život i osnivaju različita građanska i strukovna društva o čijem postojanju i djelovanju Muzej čuva dokumente. Tu su i fotografije, dokumenti i faksimili vezani za razvoj školstva, infrastrukture (vodovoda, električne centrale), trgovine i obrta te o nekadašnjem izgledu grada.
Etnografska građa zastupljena je osobito brojnim i raznovrsnim tekstilnim rukotvorinama te predmetima od drva koji su se rabili u Slavoniji u svakodnevnom životu ili u svečanim i osobitim prilikama, te ambijentom seoske kuće.
Seoska soba prikazuje unutrašnjost tipične troprostorne seljačke kuće s početka 20. st., sa svim detaljima svakodnevnog života u tom prostoru. Soba je prilagođena kirbajskome svečanom ugođaju, te su u njoj tamburaši i svečano odjevena snaša.
Lončarska tradicija mjesta Feričanci predočena je u obliku lončarske radionica sa svim potrebnim priborom i alatom za izradu lončarije te lončarskim proizvodima različitih namjena.
Izložba Lovstvo našičkog kraja obuhvaća lovačko oružje i pribor, lovačke trofeje, preparirane ptice i životinje te rogovlje divljači.
U Galerijskoj zbirci zastupljena su djela likovnih amatera i akademskih slikara 20. st. vezanih za Našice. Mnoge umjetnine imaju i kulturno-povijesnu važnost jer su na njima prepoznatljive vedute ili pejzaži Našica i našičkog kraja, odnosno portreti zavičajnika.