O MUZEJU

Galerija je smještena u zgradi koja je sagrađena 1792. g. kao prva gradska bolnica. Od tada je doživjela brojne rekonstrukcije i prenamjene, a njezin današnji vanjski neorenesansni izgled rezultat je proširenja iz 1872. godine. Nakon posljednje obnove i prenamjene zgrade za muzejsku djelatnost, 2009. godine u njoj je otvoren stalni postav Galerije umjetnina.

Specifičan i umjetnički iznimno vrijedan fundus ustanove utemeljene 1908. godine, a za javnost otvorene 1931. godine, ima više od 3500 djela nastalih u vremenskom rasponu od 14. stoljeća do vremena recentne umjetničke produkcije.
Osim djela hrvatskih autora, Galerija čuva i djela umjetnika s prostora bivše Jugoslavije, Italije, Njemačke, Austrije, Francuske, Češke... Takav obuhvat utjecao je na koncepciju stalnog postava, u kojemu je izloženo 400 slika, skulptura, fotografija, videa i instalacija, koji odražavaju stilsku, tematsku i medijsku raznolikost muzejskog fundusa u vremenskom rasponu od gotovo sedam stotina godina.

Kretanje kroz postav započinje s tridesetak radova starih majstora koji prezentiraju umjetničku povijest od gotike preko renesanse i manirizma do baroka te izbor iz kretsko-venecijanskih, ruskih i bokokotorskih ikona nastalih između 15. i 19. st.

Tu su poliptih najvećega venecijanskog slikara 14. st. P. Veneziana, nekoliko slika pripisanih poznatim talijanskim umjetnicima iz 17. i 18. st., poput M. Ponzonija (Pončuna), venecijanskoga baroknog slikara koji je živio i stvarao u Splitu, A. Zanchija te G. Brusaferra. Poseban su kuriozitet bakrorez jednoga od najvećih renesansnih slikara A. Dürera te alegorijska slikačeškoga baroknog majstora P. Brandla.

Djela domaćih majstora i radionica zastupljena su djelima kipara A. Alešija, slikara J. Čulinovića (15. st.) te slikama majstora renesanse A. Medulića (16. st.).

Slijedi umjetnost 19. st., kojom dominira žanr portreta predstavljen djelima I. Skvarčine i J. Pavlovića, izrađenima u duhu bidermajera i romantizma. Prijelaz iz 19. u 20. st. i početak 20. st. prezentiraju antologijska djela velikana hrvatske moderne umjetnosti: slike V. Bukovca, M. C. Medovića, E. Vidovića... te skulpture I. Meštrovića, I. Rendića i B. Deškovića.     

Stilske mijene prve polovice 20. st. pratimo u remek-djelima naglašenoga mediteranskog ozračja I. Joba i J. Plančića, potom u djelima M. Tartaglie, Lj. Babića... Zastupljene su i umjetnine klasičnijega slikarskog izričaja, crteži i grafike (T. Krizman, M. Kraljević, S. Glumac...).

Kao posebna vrijednost ističu se studija poznatog austrijskog umjetnika E. Schilea te tri osobito vrijedne litografije njemačkog slikara i grafičara G. Grosza.

Stilski i tematski presjek kiparstva dan je u dvjema cjelinama: glavama nastalima u rasponu od 1910. do 1975. g. (V. Bakić, M. Ujević Galetović, I. Sabolić, V. Michieli, B. Ružić…) te aktovima nastalima od 1924. do 1970. g. (A. Augustinčić, F. Kršinić, K. Angeli Radovani, K. Kantoci, S. Sikirica).

Hrvatska poslijeratna umjetnost predstavljena je ostvarenjima Lj. Ivančića, S. Kopača, A. Kaštelančića, E. Murtića, D. Džamonje, I. Dulčića, F. Kulmera..., a konstruktivističke i geometrijske tendencije zastupljene su u djelima pripadnika grupe EXAT-51 i Novih tendencija - I. Picelja, J. Dobrovića...

Umjetnost egzistencijalnoga i konceptualnog predznaka zrcali se u djelima E. Fellera i članova legendarne umjetničke grupe Gorgona I. Kožarića i J. Knifera.

Drugu polovicu 1970-ih godina, odnosno razdoblje postkonceptualne, analitičke i primarne umjetnosti prezentiraju radovi B. Demura, D. Jokanovića Toumina, G. Žuvele, D. Sokića i A. Rašića.

U dionici suvremene umjetnosti, od 1990-ih godina nadalje, zastupljene su videoinstalacije (D. Martinis, I. Faktor, A. Floričić), skulpture, instalacije i objekti koji upućuju na promjene u mediju kiparstva (G. Petercol, V. Perkov, V. Popović, A. Korkut... ), u fotografiji (Z. Buljević, A. Verzotti, I. Posavec, B. Cvjetanović, M. Vesović, A. Opalić, J. Rasol, R. Efendić...), kao i djela u kojima dominira angažirani odnos umjetnika prema društvenoj zbilji te preispitivanje umjetnosti, medija i stvarnosti (M. Stilinović, V. Martek, Z. Kopljar, B. Šitum, S. Labrović i dr.).

Doprinos Splita hrvatskoj suvremenoj umjetnosti u svim je segmentima postava naznačen djelima autora koji djeluju u Splitu (K. Kovačić, V. Lipovac, K. Hraste, M. Skračić, M. Trebotić, A. Monas, Z. Dumanić i brojni drugi).

Integralni su dio postava i dvije skulpture izložene u atriju: radovi S. Drinkovića i S. Majkusa.