O MUZEJU

Gliptoteka je sastavni dio Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti - muzej skulpture koji daje uvid u kiparsko stvaralaštvo od antike do danas, i tom je svojom namjenom jedinstvena ustanova u Hrvatskoj.

Prezentacijom kapitalnih kiparskih djela na jednome mjestu istaknuto je edukativno značenje zbirke koja može zadovoljiti općeobrazovne, stručne, pa i znanstvene interese.

Osnovana je 1937. godine pod nazivom Gipsoteka, a cilj joj je bio prezentiranje gipsanih odljeva arhitektonske plastike nepokretnih spomenika hrvatske kulturne baštine. Njezin je muzejski fundus tijekom vremena obogaćen brojnim relevantnim djelima hrvatskog kiparstva 19. i 20. stoljeća, pa je nakon ulaska Gipsoteke u sastav HAZU ustanova preimenovana u Gliptoteku. U fundusu se nalazi više od 11 000 predmeta.

Gliptoteka (grč. glyptos - izduben i theke - spremnica; u izvornom značenju zbirka gema, a u proširenom značenju muzej skulpture) smještena je u nekadašnji industrijski objekt kožare, čija je gradnja započela 1864. godine i postupno se proširivala do najvećega industrijskog pogona u Zagrebu, da bi 1938. godine bila zatvorena. Smještaj Gliptoteke u industrijsku arhitekturu u to vrijeme, bio je velik iskorak hrvatske muzeologije, avangardan i u svjetskim razmjerima.

Stalni muzejski postav čini šest cjelina - zbirki. Zbirka sadrenih odljeva antičke skulpture, nastala je 1892. godine zaslugom dr. Izidora Kršnjavog. Odljevi najpoznatijih djela grčke umjetnosti (reljefa s Partenona, Mironova Diskobolosa, Polikletova Doriforosa, Lizipova Apoksiomenosa te skulptura poput Venere Milske, Gala na umoru, Apolona Belvederskog i Laokoontove skupine) nabavljeni su iz brojnih uglednih muzeja kao što su Louvre u Parizu, British Museum u Londonu, Galerija Uffizi u Firenci, Nacionalni arheološki muzej u Ateni i Napulju, Gliptoteka u Münchenu, Vatikanski muzeji te brojni drugi. Odljevi su direktne kopije s originala ili su napravljeni prema rimskim mramornim kopijama brončanih odnosno mramornih originala.

U stalnom postavu Zbirke sadrenih odljeva fragmenata s nepokretnih spomenika hrvatske kulturne baštine od 9. do 15. st. izložena su kapitalna djela s različitih lokaliteta u Hrvatskoj koja imaju kulturno-povijesnu i umjetničku vrijednost, iz razdoblja predromanike, romanike, gotike i renesanse.

Predromanička umjetnost zastupljena je brojnim fragmentima oltarnih pregrada s natpisima hrvatskih vladara, plutejima, ciborijima i krstionicama predromaničkih crkvica od 9. do 11. st.

Od spomenika romaničke umjetnosti ističu se vratnice splitske katedrale majstora Buvine (1214.) te portal trogirske katedrale koji potpisuje majstor Radovan (1240.).

Gotičku i renesansnu umjetnost predstavljaju djela B. da Milano, L. i P. Petrovića, A. Alešija i N. Firentinca.

Zasebnu cjelinu čini Zbirka sadrenih odljeva Jurja Matejeva Dalmatinca, opus kipara i graditelja Jurja Dalmatinca (15. st.), prvoga i najosebujnijeg predstavnika mješovitoga gotičko-renesansnog stila koji obilježava regionalnu umjetnost Dalmacije druge polovice 15. i početka 16. st. Prezentirani su odljevi iz katedrale sv. Jakova u Šibeniku, koja je njegovo remek-djelo (uvršteno na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a), među kojima se izdvajaju glave s friza na apsidama katedrale. Izložena su i druga Dalmatinčeva djela iz Splita, Ancone, Paga i Dubrovnika. 

U postavu Zbirke sadrenih odljeva stećaka izloženi su odljevi jedinstvenih monolitnih nadgrobnih spomenika nastali u razdoblju od 13. do 16. st., uglavnom na tlu Bosne i Hercegovine, Hrvatske (u Dalmaciji, Slavoniji, Dalmatinskoj zagori i Lici), Crne Gore i Srbije. Većina izloženih stećaka potječe iz jedne od najvećih i najbogatijih nekropola - Radimlje pokraj Stoca u Bosni i Hercegovini.

U Zbirci kopija fresaka od 11. do 16. st. izložen je dio ciklusa iz grobljanske crkvice sv. Marije na Škrilinama kod Berma u Istri, u kojoj je majstor Vincent iz Kastva 1474. g. naslikao i potpisao jedan od najljepših i najvrjednijih ciklusa fresko slikarstva na istarskom području.

Zbirka hrvatskog kiparstva od 19. do 21. st. najveća je i najsustavnije prikupljena zbirka modernoga hrvatskog kiparstva u kojoj su izložena originalna djela hrvatskih kipara, koji su obilježili to razdoblje. Među njima su: I. Rendić, R. Valdec, R. Frangeš-Mihanović, B. Dešković, I. Meštrović; umjetnici okupljeni oko Proljetnog salona: F. Cota, F. Ćus, H. Juhn, I. Kerdić, R. Jean Ivanović, D. Penić, J. Turkalj, M. Wood; potom V. Radauš, F. Kršinić, I. Lozica, G. Antunac; kipari druge polovice 20. st.: V. Bakić, I. Kožarić, A. Srnec, B. Vlahović, Š. Vulas, R. Goldoni, M. Ujević-Galetović, I. Sabolić,  B. Ružić, I. Lesiak, V. Michieli, V. Lipovac i dr. Postav završava djelima srednje generacije suvremenih umjetnika.

U Zbirci medalja i plaketa moguće je pratiti razvoj hrvatskog medaljerstva (od 19. st. nadalje) u stilskom (impresionizam, realizam, naturalizam) i morfološkom smislu (od klasičnih kovanih i lijevanih medalja do medalja stajaćica i taktila).

Studijskim zbirkama pripadaju Zbirka crteža hrvatskih umjetnika (sadrži djela poznatih autora hrvatske moderne umjetnosti poput Lj. Babića, B. Bulića, O. Hermana, V. Gecana, A. Krizmanić, S. Glumca, F. Kulmera, A. Maurovića, F. Šimunovića, Z. Šulentića...) i Zbirka sadrenih odljeva zavjetnih pločica pomoraca iz Perasta (Boka kotorska).

Uz postojeći muzejski kompleks 2000. godine uređen je i Park skulpture prema projektu akademika Miroslava Begovića. Gliptoteka HAZU organizira brojne izložbe te likovne i ostale manifestacije, među kojima se izdvaja Trijenale hrvatskog kiparstva.