O muzeju:
Etnografski muzej Split najstariji je etnografski muzej u Hrvatskoj, smješten neposredno pokraj Peristila, središnjeg trga Dioklecijanove palače, u zdanju koje ima izuzetnu kulturnu i povijesno-graditeljsku važnost. Jedinstvenost ovog muzeja jest činjenica da se njegov prostor nalazi na mjestu gdje su u 4. st. bile carske odaje, odnosno spavaće sobe cara Dioklecijana, kao najintimniji dio palače. U prizemlju Muzeja nalazi se i crkva sv. Andrije de Fenestris iz 7. st., jedna od najstarijih crkvica u Palači.
Od 1924. do 2004. g. Muzej je bio smješten u zgradi stare gradske Vijećnice, a od 2004. g. nalazi se u kući ugledne obitelji Natalis-Božičević, jednoj od ranosrednjovjekovnih palača Splita, čiji graditeljski slojevi sežu do antičkog vremena.
U sklopu Muzeja je rekonstruirana renesansna terasa obitelji Natalis-Božičević, smještena na južnom obodu nekadašnjeg svoda Vestibula, na koju vodi rekonstruirano rimsko stubište. S nje se pruža jedinstven pogled na grad.
U postavu Muzeja predstavljena je izrazito vrijedna etnografska građa koja predočuje nekadašnji život Splićana, stanovnika dalmatinskih otoka i Dalmatinske zagore.
Podijeljena je na sljedeće izložbene cjeline: rekonstrukcija turnja (preše za grožđe), galerija Muzeja (slike, grafike i skulpture), oružje, nakit dalmatinskoga zaleđa i nakit jadranskog područja, radna soba osnivača i dugogodišnjeg direktora Muzeja ing. Kamila Tončića (1878. - 1961.), narodne nošnje dalmatinskoga zaleđa, narodne nošnje Jadrana, tradicijske stolice Dalmacije, čipkarstvo Dalmacije i pučka soba s kraja 19. i početka 20. st.
Zbirku oružja čini hladno i vatreno oružje. Većinom je to oružje orijentalnog tipa, koje se upotrebljavalo na prostoru Hrvatske ili je služilo kao ukras. Vrijednost oružja procjenjivala se prema materijalu od kojega je izrađeno, a najvredniji su primjerci oni od srebra, ukrašeni koraljima te pozlaćeni.
Nakit pripada dvjema kulturnim zonama - jadranskoj i dinarskoj. U jadranskoj su zoni najzastupljeniji zlato i srebro, s dodatkom dragoga i poludragoga kamenja te sa školjkama i koraljima. Brojni su ukrasi za kosu - tremanati, više vrsta ogrlica, naušnice, ukrasne igle, broševi, prstenje te srebrna puceta.
Dinarski nakit izrađen je od slitina srebra, bakra, mjedi, olova i kositra, od kauri-školjaka, karniola, staklenih zrnaca... Osobita vrsta prsnog nakita - đerdan načinjen je od metalnog novca.
Nošnje jadranskog područja potječu s otoka i priobalnoga pojasa te manjih urbanih sredina iz zaleđa. Ono što ih posebno određuje jest jak utjecaj europske modne tradicije, po čemu se bitno razlikuju od nošnji seoskih sredina, a postojanje obilježja različitih povijesnih slojeva na njima razlikuje ih od ostalih hrvatskih nošnji.
Nošnje Dalmatinske zagore potječu iz zaleđa gradova na obali, a njihova karakteristika je da su većinom izrađene od grubih i tvrdih materijala, s malo ukrasa. Najpoznatije su zagorske muške nošnje ona sinjskog alkara i alkarskog momka, a među ženskima - ona iz Vrlike.
Muzej čuva i čipkarske radove, među kojima se ističu primjerci izrađeni od vlakna agave, paška čipka te radovi sakralne namjene.
Među kućnim inventarom osobito se ističu škrinje s bogato izrezbarenim prednjim stranicama. Među njima se po tipu razlikuju tzv. jadranska škrinja i tzv. dinarski kovčeg. Škrinje su služile za pohranu ruha i drugih dragocjenosti. Jedan od najljepših takvih primjeraka je poljička škrinja, vjerojatno iz 18. st., s ukrasnim baroknim motivom vaze s raskošnim buketom cvijeća i pticama na unutarnjoj strani poklopca.
Likovna zbirka obuhvaća prikaze etnografskih motiva. Nastala je zaslugom Kamila Tončića, koji je prikupljao likovne prikaze narodnih nošnji, među kojima se ističe cijela serija koloriranih crteža V. M. Dinčića, jednoga od najpoznatijih slikara narodnih nošnji u Dalmaciji. Zbirka grafika obuhvaća radove putopisaca i ljubitelja narodnoga života 19. st., a među njima su značajni raritetni prikazi austrijskog znanstvenika B. Hacqueta i originalna knjiga crteža J. B. Van Moera.
|