O MUZEJU

Počeci muzejske djelatnosti u Splitu vežu se za zbirku kamenih ulomaka koju je, u osvit 16. st., Dmine Papalić, zajedno s Markom Marulićem, prikupio u porušenoj Saloni i dopremio u svoju palaču te ugradio u njezino dvorište, unutar Dioklecijanove palače, gdje se od 1950. g. nalazi Muzej grada Splita. Palača obitelji Papalić, sagrađena u razdoblju gotike i renesanse, djelo je škole kipara i graditelja Jurja Dalmatinca.

Začeci gradskog muzeja u drugoj polovici 19. st. vežu se za Gradsku biblioteku (današnju Sveučilišnu knjižnicu), Muzej se otvara za javnost 1946. g., a 1948. g. dobiva današnji naziv.

U obnovljenom je Muzeju 1992. g. otvoren stalni postav koji kulturno-povijesnom i umjetničkom građom u kronološkom slijedu predstavlja povijest Splita od prapovijesti do 20. st., tj. kulturni, politički, ekonomski, socijalni i urbanistički razvoj grada.

Priča o gradu počinje najstarijim tragovima života na području Splita: kamenim oruđem iz neolitika te nalazima iz brončanog doba (3. - 2. tisućljeće pr. Krista). Nastanak novoga grada predstavljen je temom Dioklecijanove palače i nalazima pronađenima u njoj (keramika, sfinga, antička freska, mensa) te pričom o caru Dioklecijanu (izbor Dioklecijanova novca). 

Postav dalje prati pretvorbu palače u srednjovjekovni grad, njegovo širenje izvan zidina, izgradnju utvrda u 17. st. i njihovo kasnije rušenje, razvoj i procvat luke (jedne od najvećih na Sredozemlju u 17. st) te funkcioniranje lazareta, rad gradskih kazališta, izgradnju novih gradskih trgova (Prokurative), otvaranje kina i knjižara...

Dokumentima i predmetima prikazane su političke mijene i njihov utjecaj na život grada: Bizant, franačka država, doba hrvatskih vladara, zlatni vijek Splita u razdoblju autonomne komune (13. - 14. st.) , razdoblje mletačke uprave (15. - 16. st.), doba turske opasnosti (15. - 16. st.), mletačko-turski ratovi (17. - 18. st.)., 19. st. s francuskom upravom i maršalom Marmontom, vrijeme austrijske vlasti, doba autonomaške uprave (1860. - 1880.), uspostavljanje hrvatske gradske uprave 1882. g. te razdoblje 20. st.

Među izloženom građom izdvajaju se ranosrednjovjekovni elementi i ulomci arhitekture (nadvratnik porušene crkve sv. Izidora iz 9. st., arhitrav oltarne pregrade iz 10. st., romanička tranzena i bifora iz 11. st.), kameni spomenici (Oplakivanje Krista autora iz kruga Nikole Firentinca iz 15. st., reljef mletačkog lava iz 16. st., skulptura Leonarda Foscola iz 17. st....) i grbovi. Osobito je vrijedan niz skulptura sa zvonika katedrale (13. - 16. st.), koje su uklonjene pri njegovoj temeljitoj obnovi krajem 19. i početkom 20. st. Riječ je o romaničko-gotičkim prikazima životinja, likovima svetaca, kraljeva, dvorana i bludnika. O srednjovjekovnom Splitu govori ploča s najstarijim zapisom imena Splita iz 1373. g., grbovi grada iz 14. i 15. st., splitski novac spalatino (14. st.).

Mnogobrojno oružje i vojna oprema ilustriraju razdoblje borbi s Turcima u zaleđu grada.

O razdoblju humanizma i renesanse, među ostalim, svjedoče vrijedni dokumenti kao što su Statut grada iz 1395. g. i Libro d'oro (knjiga odredaba i zaključaka Gradskog vijeća od 1420. do 1797. g.).

Posebna cjelina posvećena je životu i djelu Marka Marulića (1450. - 1524.), pjesnika i pisca vjerskih rasprava europskog ugleda, autora Judite (1501.), prvoga književnog djela na hrvatskom jeziku.

Monumentalna dvorana (dugačka 17 m) na prvom katu, s velikom kvadriforom i gotičkim prozorima te najbolje sačuvanim drvenim gotičkim stropom u Splitu, izložak je sama po sebi.

O kulturnome i društvenom životu 17. i 18. st. govore umjetnine i predmeti umjetničkog obrta, rukopis prvoga hrvatskog oratorija (1770.) autora Julija Bajamontija, nosiljka splitskog nadbiskupa Ivana Luke Garagnina (1722. - 1783.) i dr.

Razdoblje 19. i početka 20. st. predstavljeno je dokumentima i predmetima svakodnevne kulture građanskog života, a izloženi su i portreti uglednih Splićana - prvoga narodnjačkog gradonačelnika Gaje Bulata (1863. - 1900.) te nakladnika, knjižara i političara Vida Morpurga (1838. - 1911.), kao i rekonstrukcija izloga Morpurgove knjižare s različitim publikacijama splitske tematike.

Galerija Emanuel Vidović

Sastavni je dio Muzeja galerija posvećena Emanuelu Vidoviću, jednome od najpoznatijih pripadnika hrvatskoga modernog slikarstva i najznačajnijih splitskih slikara 20. st. Postav je otvoren 2006. g. u klasicističkoj kući pokraj Srebrnih vrata Dioklecijanove palače. 

Stalni postav kronološki prati izmjene slikarovih tematsko-motivskih preokupacija, a time i stilske promjene u njegovu slikarstvu. Podijeljen je na cjeline: talijanski, splitski i trogirski krajolici; interijeri atelijera i stana; interijeri splitskih i trogirskih crkava; mrtve prirode i krajolici sjećanja. Zasebnu cjelinu čine crteži Vidovićeva rodnog Splita, koji osim prikaza grada svjedoče i o umjetnikovim crtačkim kvalitetama.

U sklopu stalnog postava rekonstruiran je slikarov atelijer, koji otkriva kontekst u kojemu su nastajala umjetnikova djela te simulira dio stvarnih motiva Vidovićeva slikarstva.

Izloženi atelijer, kojeg su slikarovi nasljednici darovali Muzeju, sadržava inventar radnog prostora u kojemu je Vidović stvarao posljednjih godina svog života (1942. - 1953.).

Informacije o E. Vidoviću, njegovu djelu i Galeriji dostupne su i na elektroničkome informativnom kiosku u prizemlju Galerije.

Galerija je 2008. g. bila nominirana za Nagradu za europski muzej godine - EMYA.

Ostale sastavne jedinice

Galerija Muzeja grada Splita je smještena u prizemlju arhitektonskog sklopa Muzeja grada Splita u Dioklecijanovoj ulici. Ima zasebni ulaz, odvojen od zgrade Muzeja. U njoj se održavaju povremene izložbe.

Mletačka kula (Trg braće Radića 1) Muzeju je dodijeljena na korištenje, a nakon obnove u njoj će biti postavljen izbor iz zbirke oružja Muzeja grada Splita.