O MUZEJU

Muzej je utemeljen 1924. godine zaslugom Julija Kempfa (1864. - 1934.), učitelja, povjesničara i pisca, autora monografije o povijesti i zemljopisnim značajkama Požege i Požeške županije, tiskane 1910. godine, prikupivši tom prilikom i prvu građu za Muzej.

Muzej je smješten u reprezentativnoj baroknoj zgradi s početka 18. stoljeća, podignutoj na glavnom gradskom trgu, a s vremenom se širi na susjedne zgrade (s početka 20. stoljeća) na trgu i u ulici Matice hrvatske.

Gradski muzej Požega ima 9 odjela - Povijesni, Arheološki, Odjel povijesti umjetnosti, Etnološki, Dokumentacijsko informacijski, Odjel za opće i tehničke poslove, Prirodoslovni, Pedagoški, te Centar za posjetitelje „Požeška kuća“.

Privremeni muzejski postav prikazuje povijest grada i Požeštine od najstarijih geološko-paleontoloških nalaza (ostataka sisavaca iz paleolita) pa sve do 20. stoljeća.

Bogati arheološki nalazi svjedoče o gustoj naseljenosti ovog kraja kroz sva razdoblja povijesti. Ostaci keramičkih posuda iz zemunice stare 8 000 godina dokazuju da je Požega jedno od najstarijih naselja u Slavoniji. Materijalne kulture bakrenog (4. - 3. tisućljeće pr. Krista) i brončanog doba (3. - 1. tisućljeće pr. Krista) zastupljene su na brojnim lokalitetima (Velika, Jakšić, Gradac, Grabarje). Nalazi iz Kaptola svjedoče o načinu spaljivanja pokojnika u starijemu željeznom dobu (8. - 5. st. pr. Krista), a vrijedan nalaz nakita iz ženskoga groba iz Velike pripada mlađemu željeznom dobu (4. st. pr. Krista). Grobni prilozi iz nalazišta u Tekiću potječu od Rimljana, koji su u razdoblju od 1. do 4. st. ostavili mnogobrojne materijalne ostatke u požeškom kraju.

Iz benediktinske opatije sv. Mihovila na Rudini, jednoga od najvažnijih sakralnih spomenika srednjeg vijeka u Slavoniji, potječu čuvene kamene glave/konzole, najbogatije ostvarenje romaničke plastike u kontinentalnoj Hrvatskoj. Mnogi vrijedni nalazi kao što je prvi hrvatski natpis pisan latinicom - BRAT IAN, glagoljski natpis koji označava 1129. godinu, latinski natpis i bosančica iz 15. st. upućuju na izuzetnu važnost tog objekta, a keramika, nakit, novac i predmeti svakodnevne upotrebe govore o životu benediktinaca na Rudini od 12. do 16. st., kada su je razorili Turci.

Povijesna građa predstavlja Požegu kao upravno, gospodarsko i kulturno središte županije od 13. do 16. i od sredine 18. do 20. st.

Osobito je vrijedna renesansna medalja s prikazom Federiga Montefeltra, rad Sperandija Savellija (16. st.), koja je donesena u Požegu u vrijeme turskog razdoblja koje je trajalo od sredine 16. do kraja 17. st. kada je Požega bila sjedište sandžaka i dobiva orijentalni izgled.

Za Požegu je bio važan dolazak isusovaca krajem 17. st. Oni su osnovali gimnaziju, petu u Hrvatskoj, koja 1761. g. prerasta u sveučilište. Gimnazijski izvještaji, svjedodžbe, brojne fotografije te originalna gimnazijska zastava svjedoče o stoljetnom djelovanju te ustanove u gradu što je bitno utjecalo na njegov razvoj, osobito na kulturnom planu.

Kao dokaz bogatoga političkoga, gospodarskoga, kulturnoga i društvenog života u Muzeju se čuvaju zbirke zastava, diploma, oružja i odora, cehovskih predmeta, fotografije, stare novine, dokumenti, plakati i ostala građa.

Zbirka Miroslava Kraljevića (1885. - 1913.) daje presjek rada toga poznatog slikara od vremena studija u Münchenu do 1912. g. Tu su i djela nastala u Požegi te njegova jedina freska Sv. Juraj ubija zmaja iz 1908. g.

Djela požeškog slikara bidermajera Gustava Poše obuhvaćaju uglavnom portrete članova obitelji i poznatih Požežana.

Portreti kulturno-povijesnih osoba djela su poznatih hrvatskih slikara (J. F. Mückea, I. Zaschea, O. Ivekovića, B. Čikoša-Sesije, V. Bukovca i dr.), a među njima se izdvajaju reprezentativni portreti župana Požeško-slavonske županije od 18. do početka 20. st., portreti Franje Josipa, Khuena Hedervaryja te prikazi osoba vezanih za grad Požegu, županiju i Slavoniju

Zbirka stakla obuhvaća predmete pretežito izrađene u staklanama Požeške županije (u Pakracu, Jankovcu, Zvečevu, Dubokoj i Ivanovu Polju). Riječ je o reprezentativnom staklu s monogramima požeških obitelji, staklu plemićkih obitelji, staklu iz dvorca u Trenkovu te o svjetiljkama iz građanskih kuća.

Izuzetne vrijednosti je Zbirka umjetničkih i uporabnih predmeta operne pjevačice Milke Trnine, po majci Požežanke.

Etnološki odjel predstavljen je predmetima tradicijskog rukotvorstva (tekstilom, golobrdskim lončarstvom, drvenim uporabnim predmetima) i svakodnevnog života (soba tradicijske seoske kuće i podrum).

Tradicijski tekstil Požeštine ističe se raznolikošću tkanja i vezova, među kojima je specifična ženska kapica – poculica izvezena raznovrsnim motivima.

Golobrdska lončarija s nebičnim velikim posudama: ćupovima, ćuparama, kapcima i loncima, izrađivana je na ručnome lončarskom kolu do 1930-ih godina.

Zbirka Dragutina Lermana – istraživača Konga predstavljena je predmetima i fotografijama iz središnje Afrike, a Zbirka Ive Čakalića – seljaka etnografa i samoukog umjetnika prikazana je maketama seoske i sakralne arhitekture.

Od 2006. g. u sklopu Muzeja, ali na odvojenoj lokaciji, postoji i Spomen-soba Domovinskog rata požeškog kraja, nastala u suradnji sa sudionicima i udrugama proizašlima iz Domovinskog rata, a prezentirana je predmetima i multimedijom.