O MUZEJU

Atelijer Meštrović atraktivan je memorijalno-izložbeni prostor, smješten na zagrebačkomu Gornjem gradu, u neposrednoj blizini crkve sv. Marka. U Atelijeru je sačuvan autentičan ambijent života i rada Ivana Meštrovića (1883. - 1962.), jednoga od najpoznatijih hrvatskih kipara. Studirao je u Beču, a živio, radio i izlagao u umjetničkim i kulturnim središtima Europe i SAD-a: u Rimu, Parizu, Pragu, Londonu, Cannesu, Ženevi, Zagrebu, Splitu, Chicagu i New Yorku…, u kojima se i danas nalaze njegova djela.

Ivan Meštrović prvi je hrvatski umjetnik koji je za života izlagao u Victoria & Albert Museumu u Londonu (1915.) i u Metropolitan Museum of Art u New Yorku (1947.). Meštrović se 1919. g., nakon školovanja u Beču i boravka u Parizu, Rimu, Cannesu i Londonu, kao uspješan i svjetski priznat umjetnik vratio u domovinu.

Na Gornjem gradu, u povijesnoj jezgri Zagreba, kupio je tri parcele s kućama s kraja 17. st., koje je tijekom nekoliko idućih godina dogradio i uredio za svoj dom i radni prostor. U gradnji i uređenju objekata suradnici su mu bili arhitekti Viktor Kovačić, Harold Bilinić i Drago Ibler. U reprezentativnom zdanju Ivan Meštrović je boravio sa svojom suprugom Olgom i djecom do 1942. g. kada napušta domovinu.

Kompleks u Mletačkoj ulici: stambena zgrada, predvorje, atelijer, dvorište i zbirka radova darovnim ugovorom iz 1952. g. postaju dio Meštrovićeve ostavštine domovini (zajedno s obiteljskom vilom s atelijerima u Splitu (Galerija Meštrović), sakralno-umjetničkim kompleksom Crikvine-Kaštilac u Splitu i grobnicom obitelji Ivana Meštrovića - Crkvom Presvetog Otkupitelja kod Otavica. Početni fundus Atelijera Meštrović od 147 umjetnina koje je Ivan Meštrović darovao sustavno se dopunjavao i danas ima više od 300 umjetnina, uz koje je određen broj skulptura i crteža nasljedno vlasništvo obitelji Meštrović.

Koncepcija postava ponajprije poštuje prostor u funkcionalnome i sadržajnom smislu. Prilikom uređenja atrija, atelijera i dvorišta (1962./63.), željelo se ostvariti suvremeni izložbeni prostor u kojemu će naglasak biti na izloženim skulpturama, a manje na autentičnosti nekadašnjega Meštrovićeva radnog prostora. Pri adaptaciji i uređenju stambenog dijela (1968./69.) sačuvan je izvorni izgled i atmosfera umjetnikova doma, pri čemu je dominantan ambijentalni aspekt. U Atelijeru su izložena djela nastala u prva četiri desetljeća Meštrovićeva stvaralaštva, skulpture u mramoru, kamenu, drvu i bronci, reljefi, crteži i grafike. Poveznu nit čini Meštrovićeva karakteristična usmjerenost na ljudski lik u širokom spektru tema, od kojih su najbrojnije portreti, tema majke i djeteta sa svjetovnim i religijskim predznakom, ženski aktovi, religijska i mitološka tematika te spomenici povijesno važnim osobama.

Stilske osobitosti pojedinih izložaka upućuju na određena razdoblja u stvaralaštvu Ivana Meštrovića; od impresionističko-simbolističkih ranih radova te secesijski stiliziranih radova iz prvog desetljeća njegova stvaralaštva, preko ekspresionističko-mističkih prikaza religijskih tema te rafiniranih i idealiziranih ženskih portreta iz vremena Prvoga svjetskog rata do povratka klasičnim vrednotama trećega i četvrtog desetljeća umjetnikova stvaralaštva. Među izlošcima u atriju ističu se Žena u grču (1928.), skulptura u bronci, Majka u razmišljanju (1930.?), skulptura od mramora i reljef Amor i Psiha (1918.) nastao u Parizu.

U prostoru atelijera, među ostalim, nalaze se monumentalne skulpture Majka i dijete (1942.) od orahova drva i mramorna Žena kraj mora (1926.), te manje plastike: Mojsije i Djevojka s lutnjom nastale u Rimu 1918. g., Gospa s Djetetom izrađena u Cannesu 1917. g., brončani Čovjek koji piše (autoportret) iz 1925. g. i dr. Skulpture u bronci Povijest Hrvata (1932.), Miloš Obilić (1908.), te vaza (1908.) koju je Meštrović radio za prijatelja i mecenu K. Wittgensteina izložene su u vrtu.

U prizemlju kuće nalaze se originalni primjerci namještaja (stol i stolci, luster) koje je dizajnirao Ivan Meštrović. Strop nekadašnje spavaće sobe na prvom katu oslikan je motivima iz Meštrovićeve mape litografija: Harmonija, U povjerenju, Idila i Ljubavnici. Radovi su izvedeni od 1925. do 1927. g. Juraj Plančić motive je ucrtao na strop, a rad u boji završio je Jozo Kljaković. U postavu na prvom i drugom katu kuće nalaze se djela: Umjetnik pri radu – Auguste Rodin (1914., Rim), Marija Banac i Vestalka (1915., London), portreti članova obitelji, plastika manjeg formata i studije, kao primjerice Studija za Jobova sina (1935.?) i Studija za spomenik Grguru Ninskom (1927.) te brojna druga djela.