O MUZEJU
Muzej Staroga Grada vodi brigu o uspomenama i predmetima koji govore o najstarijoj urbanoj cjelini na tlu Hrvatske, gradu koji živi neprekidno od svog utemeljenja kao grčki polis Faros 384. godine pr.Kr. pa sve do danas. Ta se briga proteže i na njegovu okolicu, koja zajedno s gradom čini neodvojivu cjelinu, sa Starogradskim poljem kao jedinstvenim primjerom kulturnog krajolika.
Od 2008. godine povijesna jezgra Staroga Grada i kulturni krajolik Starogradskog polja upisani su na UNESCOvu Listu svjetske baštine.
Muzej Staroga Grada smješten je u neorenesansnoj palači obitelji Biankini izgrađenoj 1896. godine. Obitelji Biankini je njezinom izgradnjom dala snažan pečat urbanističkoj preobrazbi Staroga Grada krajem 19. stoljeća.
Stalni postav Muzeja podijeljen je na nekoliko cjelina:
Abdevnorova soba
U Abdevnorovoj sobi izložen je teret rimske trgovačke galije iz 4. stoljeća koja je potonula u uvali Duboka na sjevernoj strani otoka Hvara. Do naših dana ostala je sačuvana većina tereta koji je izložen u podrumu palače onako kako su ih zatekli arheolozi na dnu mora.
Faros – Faria – Stari Grad
Ispod kuća i ulica povijesne jezgre Staroga Grada skrivaju se brojni arheološki ostaci koji svjedoče o višetisućljetnom životu na ovom prostoru. Upravo su ovdje 384. godine pr. Kr. Grci s egejskog otoka Parosa osnovali koloniju Faros. Ova izložba priča priču o ranoj povijesti ovoga grada, od prapovijesti do kasne antike.
Salon Gelineo Bervaldi
18. i 19. stoljeće vrijeme je novog uspona Staroga Grada. Dva su dominantna sloja bogatog građanstva koje preobražava Stari Grad tih stoljeća: veleposjednici i brodari/kapetani. Salon Gelineo Bervaldi iz 18./19. st. pripadao je ovoj uglednoj starogradskoj veleposjedničkoj obitelji.
Kapetanska soba
Kapetanska soba evocira najsjajnije razdoblje građanskog, preporodnog Staroga Grada u drugoj polovici 19. stoljeća, kada je brodarstvo Staroga Grada cvalo. To je vrijeme velikih jedrenjaka u starogradskoj luci, ribarskih i trgovačkih operacija Starograđana i drugih Hvarana po Sredozemlju (otok Lampedusa, Tunis, Portugal), mješavine jezika koji su se mogli čuti na starogradskoj rivi.
Četiri starogradska umjetnika XX. stoljeća
Juraj Plančić (Stari Grad, 1899. – Pariz, 1930) kao da je slutio brzi kraj, grozničavo je u tri godine pariškog života naslikao brojna ulja. Putenost njegovih žena, radost mornara i ribara opijenih vinom, životnost riba, mačaka, pasa i kokoši u arkadijskim predjelima, rascvjetani bajami te vedro plavetnilo i zlato neba ničim ne odaju stvarnu životnu dramu mladog, doslovno gladnog slikara u Parizu.
Bartol Petrić (Stari Grad, 1899. – Split, 1974.) rano se vratio u dalmatinsku provinciju što je ovog darovitog slikara usporilo u razvoju i uputilo ga na koloristička i crtačka, pomalo konvencionalna, opisivanja dalmatinskog kraja. Njegov se opus još istražuje, ali već sada Muzej posjeduje neke od najljepših ikad naslikanih veduta Staroga Grada.
Pavo Dulčić (Stari Grad, 1947. – Split, 1974.) bio je na čelu grupe koja je 1968. godine obojila splitski Peristil u crveno, po tom činu nazvana Crveni Peristil. Bio je to prvi konceptualni umjetnički čin u Dalmaciji.
Magda Dulčić (Stari Grad, 1965. – Stari Grad, 2016.) bila je slobodna umjetnica, animatorica, ilustratorica i autorica stripova. Prva je ženska autorica stripa u Hrvatskoj, bavila se ilustriranjem knjiga i slikovnica te je nagrađivana na mnogim svjetskim festivalima animiranog filma.