O MUZEJU
Najstariji muzej u Istri, osnovan 1884. godine, od 1952. godine smješten je u baroknoj palači obitelji Sinčić iz 18. stoljeća. Ona se svojim dimenzijama, konstrukcijom i izvedbom dekorativnih detalja ubraja među najveće i najljepše zgrade porečke starogradske jezgre.
U sklopu muzejskog kompleksa nalazi se i izložbeni prostor Galerija Sinčić, u kojoj se održavaju tematske izložbe.
Muzejski fundus broji više od 15 000 predmeta koja oslikavaju povijest Poreča i Poreštine od prapovijesnoga do suvremenog doba.
Zbog obnove Muzeja i rada na novom stalnom postavu Muzej je trenutno zatvoren za posjetitelje.
Arheološki odjel formiran je još 1884. godine. Sadržava građu iz razdoblja prapovijesti, antike i srednjeg vijeka. Po brojnosti prevladavaju predmeti iz antike koji govore o bogatom kulturnom i povijesnom naslijeđu rimskoga Parentiuma (današnjeg Poreča). Osobitu pozornost zaslužuje kamena ara Tiberija Volusija Hermesa na kojoj su reljefno isklesane dvije scene iz poljodjelskog života porečkog agera, prizori berbe maslina i grožđa. Jednako važan epigrafski spomenik je ara koju je Tit Abudije Ver, viceadmiral ravenske flote, posvetio bogu Neptunu.
Etnografski odjel čuva dijelove narodne nošnje i nakita, alate i druge predmete vezane za poljodjelstvo, stočarstvo i zanate, kuhinjski pribor, namještaj, te ostale predmete koji su nekad bili u svakodnevnoj uporabi u ruralnim područjima Istre. Značajna je Zbirka tekstila i nakita, a od drvenih predmeta kolekcija preslica i ručno rezbarena drvena stolica iz Seline (Lovreština) s urezanom godinom 1872.
Među zbirkama Galerijskog odjela izdvaja se Zbirka keramike, kao svojevrstan pregled djelovanja keramičara bivše Jugoslavije 1950-ih i 1960-ih godina te djelovanja lokalnih porečkih keramičara – Emila Benčića, Melanije i Ivana Krajine.
Dio umjetnina potječe s porečkog Annala, skupne likovne izložbe suvremene umjetnosti, koja se neprekidno održava još od 1961. godine.
Kulturno-povijesni odjel obuhvaća građu koja datira od 17. do 20. stoljeća: predmete umjetnosti i obrta, koji ponajprije ilustriraju bogatu povijest plemićke i građanske materijalne kulture na području Poreča i Poreštine, ali i izvan toga teritorija. Od posebnog je značaja Zbirka skulptura i starih slika, među kojima se izdvajaju portreti članova koparske plemićke obitelji Carli iz 17. i 18. stoljeća, a važno je istaknuti i portrete članova obitelji Facchinetti iz 18. i 19. stoljeća, te veliko platno F. Fedrigazzija Posljednja večera (18. st.), nastalo kao kopija originalnog djela Palme Mlađega, koje se čuva u porečkoj Biskupiji.
Bogat i raznolik fundus Povijesnog odjela najvećim se dijelom odnosi na povijest grada Poreča i Poreštine od srednjeg vijeka do najnovijeg doba. Riječ je u najvećoj mjeri o dokumentima, kartama, rukopisima, tiskovinama, grafikama, fotografijama, starim razglednicama te filatelističko-poštanskim predmetima, a tu su i zastave, grbovi, hladno i vatreno oružje. Predmeti Povijesnog odjela omogućuju rekonstrukciju svakodnevnog života, mentaliteta i duha određenih povijesnih razdoblja. Posebno je značajna građa iz Zbirke starih razglednica i Zbirke fotografija 19. i 20. stoljeća, koja predstavlja vizualno svjedočanstvo određenog vremena te je važan izvor za proučavanje povijesti grada i okolice, njihovog graditeljskog, urbanističkog i kulturno-povijesnog naslijeđa.
Muzej ima Spomeničku knjižnicu, smještenu u autentičnim knjižničarskim ormarima s početka 20. stoljeća. Knjižnični fundus obuhvaća oko 6 500 izdanja, a donacija je triju znamenitih ličnosti, plemića Gian Stefana Carlija i Nicoloa de Vergottinija, te kanonika Pietra Radoicovicha. Raritetne knjige potječu iz razdoblja 16.-19. stoljeća. Knjige su pretežito pisane talijanskim jezikom, no ima ih i na latinskome, francuskome, njemačkome, grčkome te nizozemskom jeziku. Osobita su vrijednost 50 svezaka nastalih u 16. stoljeću te prva izdanja enciklopedija iz 18. stoljeća.
Park skulptura Dušana Džamonje
Park skulptura glasovitog kipara Dušana Džamonje u Vrsaru kompleks je od 30 000 četvornih metara s ljetnikovcem, atelijerom i galerijom, izgrađen 1970. godine, a od 1981. otvoren za javnost. U parku je izloženo 26 Džamonjinih skulptura u kojima autor svojim prepoznatljivim rukopisom uspijeva pomiriti krutost metala s organskom fluidnošću prirode.
Dušan Džamonja (1928. - 2009.) u svojim skulpturama provodi tehničke i oblikovne eksperimente, istražuje oblike i njihove međusobne odnose. Njegova djela obilježava monumentalnost, optička raščlanjenost površine i mase, a karakteristični su radovi u kojima serijski slaže metalne elemente.