O MUZEJU
Vjenceslav Richter (1917. - 2002.), jedan od najistaknutijih hrvatskih umjetnika 1950-ih i 1960-ih godina i njegova supruga Nada Kareš-Richter, darovali su gradu Zagrebu umjetničke radove, arhivsku građu i biblioteku te obiteljsku kuću kako bi se u njoj proučavalo Richterovo umjetničko stvaralaštvo, konstruktivistička umjetnost, okupljali mladi umjetnici, ali i kako bi potaknuli širenje kulturnih sadržaja izvan užeg središta Zagreba.
U Zbirci se čuvaju 182 umjetnička rada nastala u razdoblju od 1964. do 2002. g. Ona prate sva područja Richterova likovnog stvaralaštva, a dio doniranih radova prezentiran je u stalnom postavu prizemnog dijela kuće i u parku skulptura koji su 2000. g. otvoreni za javnost.
Richter je jedan od osnivača grupe EXAT 51, čije je djelovanje počelo 1951. g., i cijeli je stvaralački život posvetio istraživanju novih mogućnosti u arhitekturi, slikarstvu i skulpturi, težeći sintezi svih umjetnosti.
Pedesetih i šezdesetih godina 20. st. ostvaruje niz uspješnih projekata izložbenih paviljona - u Bruxellesu, Torinu i Milanu, kojima postiže međunarodni uspjeh, a zatim radi na projektima za muzeje u Aleppu, Sarajevu, Beogradu, Skoplju i Krapini.
Sredinom 1960-ih godina započinje jedan od najoriginalnijih projekata Sinturbanizam, koji dalje razvija u teorijskom projektu Heliopolisa, zamišljenoga četverodimenzionalnog milijunskoga grada.
Eksperimentiranje na području likovnih umjetnosti povezalo ga je s međunarodnim pokretom Nove tendencije. U tom razdoblju nastaju ciklusi radova koji proizlaze iz Richterove fascinacije sustavima te preokupacije idejom moguće sinteze na području likovnih umjetnosti.
Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. st. često projektira obiteljske kuće, što mu je omogućivalo veliku slobodu kreativnog izražavanja. Krajem 1970-ih, a osobito tijekom 1980-ih i 1990-ih godina, stvara serije radova u kojima se udaljava od čvrste geometrijske strukture, da bi kasnih 1990-ih nastala djela u kojima briše granice između arhitekture, skulpture i slikarstva.