O MUZEJU
Muzej je počeo javno djelovati 1846. godine u sklopu Narodnog muzeja. Od 1945. godine nalazi se u palači na Zrinskom trgu, nekadašnjem vlasništvu baruna Dragutina Vranyczanyja.
Muzejski fundus obuhvaća više od 400 000 predmeta, koji najvećim dijelom potječu iz različitih krajeva Hrvatske, ali ih je znatan broj i iz susjednih zemalja te iz nekih drugih područja, poglavito s područja Sredozemlja.
U muzejskom postavu trenutačno su postavljene stalne izložbe Numizmatičke, Pretpovijesne i Egipatske zbirke te dijela Antičke zbirke, a nema postava Srednjovjekovne zbirke.
S gotovo 280 000 predmeta, brojem prednjači Numizmatička zbirka, koja je ujedno i među najvećim takvim hrvatskim i europskim zbirkama. Osim novca, u njoj su zastupljene medalje, spomenice, plakete, značke, kolajne, markice i žetoni.
U stalnom postavu, osim nekoliko skupnih nalaza (ostava) novca, izloženi su primjerci grčkog novca, od najstarijega lidijskog, do brojnih drugih emisija iz područja u kojima je bio kovan grčki novac, zatim novac nastao u kovnicama autonomnih grčkih gradova na srednjodalmatinskim otocima, kao i novac s drugih istočnojadranskih područja te novac pojedinih ilirskih dinasta. Izloženi su i različiti tipovi keltskog novca te rimski novac iz vremena Republike i Carstva, a posebno je naglašeno djelovanje rimskih kovnica na ovim prostorima. Prikazani su i odabrani primjerci bizantskoga i venecijanskog novca, srednjovjekovnog novca pojedinih dalmatinskih gradova te novca koji je kovan ili je kolao na području sjeverne Hrvatske. Naposljetku, tu su i primjerci srednjovjekovnog novca iz Bosne, Raške i dr. Izložen je i nevelik broj reprezentativnih primjeraka iz bogate zbirke medalja.
Stalni postav Pretpovijesne zbirke donosi prikaz razvoja materijalne i duhovne kulture na prostorima kontinentalne Hrvatske, od paleolitičkoga (lokaliteti Vindija, Šandalja), neolitičkoga (lokaliteti Jakovo Kormadin, Samatovci, Bapska, Bogdanovci i dr.) i eneolitičkog doba, različitih faza brončanog doba, do starijega i mlađega željeznog doba s lokaliteta Vukovar, Lasinja, Vučedol, Sarvaš, Dalj, Sisak, Kaptol kod Požege i brojnih drugih lokaliteta. S približno 78 000 predmeta, ta je zbirka među najvećim muzejskim zbirkama, a ujedno je među najcjelovitijima u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe.
U stalnomu izložbenom postavu prikazani su paleolitički te, osobito, neolitički nalazi iz mlađega kamenog doba, a osobito je zanimljiva zbirka vučedolske kulture, u kojoj prevladavaju atraktivni keramički nalazi, među kojima je i znamenita posuda u obliku ptice, poznata Vučedolska golubica, tzv. vučedolska terina i dr. U postavu su, također, brončani i zlatni predmeti skupnih nalaza iz brončanog doba, nakit od bronce i plemenitih metala, ratnička oprema iz grobova različitih kulturnih skupina starijega željeznog doba, a bogato su zastupljeni i predmeti raznolikih tipoloških obilježja mlađega željeznog doba, odnosno keltske provenijencije. Kao izdvojena cjelina prikazani su ostaci materijalne kulture ilirskih Japoda (lokaliteti Lički Osik, Bezdanjača, Kompolje, Prozor i dr.): brončana oglavlja, antropomorfni i zoomorfni brončani nakit, predmeti od jantara i staklene paste i dr.
Egipatska zbirka jedina je sustavna kolekcija takvog tipa u Hrvatskoj, ali i u bližem okruženju. Raznolikošću i brojem predmeta (oko 2 200), ona je među najvećim takvim zbirkama i na širim južnoeuropskim prostorima. Najveći dio spomeničke građe pribavljen je u 19. st. otkupom praške zbirke u vlasništvu austrijskog podmaršala Franza Kollera, u kojoj su najbrojniji spomenici iz vremena tzv. trećeg međurazdoblja (11. - 8. st. pr. Krista), zatim iz kasnog razdoblja (8. - 4. st. pr. Krista) te iz doba ptolemejske dinastije (4. - 1. st. pr. Krista), a manji broj je iz drugih razdoblja.
Približno 600 odabranih izložaka u posljednjem je pretpotresnom stalnom postavu bilo razvrstano prema ovim tematskim cjelinama: brončani prikazi božanstava, kamena i drvena plastika, grobna oprema, nakit, kozmetika i posuđe, papirusi i pisma, kanopske vaze, ušebti statuete (figurice koje prate pokojnika), sarkofazi i mumije te pogrebne stele.
Zasebna cjelina u tom izložbenom postavu, u izdvojenoj prostoriji povezanoj s egipatskom izložbom, jest bila tzv. Etruščanska soba: u njoj se, osim manjeg broja različitih izložaka etrurskog podrijetla, nalaze i poznati Povoji zagrebačke mumije (Zagrebačka lanena knjiga, Liber linteus Zagrabiensis), rukopis s najduljim sačuvanim tekstom etrurskog jezika, vjerojatno najvažniji spomenik u posjedu Muzeja. U istoj je prostoriji izložena i poznata Zagrebačka mumija, oko koje su izvorno bili ovijeni laneni povoji s etrurskim tekstom.
U Antičkoj (grčko-rimskoj) zbirci pretežito je zastupljena građa s brojnih nalazišta u Hrvatskoj, ali i iz nekoliko drugih, poglavito susjednih zemalja.
Na stalnoj izložbi, koja nije dovršena, posjetiteljima su dostupni odabrani primjerci iz bogate kolekcije oslikanih grčkih vaza pretežito atičkoga i južnoitalskog podrijetla. To je najcjelovitija i najbogatija zbirka takvog sadržaja na ovim prostorima, s približno 1 500 posuda različitih oblika i stilova. U istom su prostoru izloženi i malobrojni primjerci grčke i, poglavito, ciparske plastike. Slijede spomenici iz vremena grčke kolonizacije istočne obale Jadrana, među kojima je osobito zanimljiv niz javnih natpisa koji svjedoče o grčkome kolonizatorskom djelovanju na dijelu današnje hrvatske obale. To se odnosi na nalaze iz kolonija osnovanih na Hvaru (Pharos, današnji Stari Grad - odatle potječe i poznati trofejni spomenik, možda najstariji natpis na ovim područjima), Visu (Issa, današnji Vis) te na Korčuli (naseobina nepoznata imena u današnjoj Lumbardi, odakle potječe glasovita Lumbardska psefizma, vrijedan pisani dokument o osnivanju grčke naseobine, jedinstven i u širim europskim razmjerima).
U nastavku slijedi početni dio stalne izložbe s rimskim spomenicima: vojnom opremom te prikazom urbanizacije hrvatskog dijela rimske Panonije, s nalazima koji potječu iz gradova i ladanjsko-ruralnih objekata. Među izlošcima osobitu pozornost privlače metalni dijelovi kola iz Poljanca nedaleko od Varaždina. U fazi realizacije je segment posvećen svakidašnjem životu, a zatim će biti obrađene i druge teme s važnim spomenicima, među kojima je i glasovita Solinjanka, glava djevojke iz Solina (možda je riječ o portretu carice Plautile), jedan od najljepših ženskih portreta u cjelokupnoj rimskoj umjetnosti.
Od spomenika iz rimskog razdoblja valja izdvojiti i kolekciju kamenih spomenika podrijetlom iz italskih područja - mramornih skulptura, reljefa, natpisa, spomenika dekorativnog sadržaja i sl., koji su u manjem izboru izloženi u ulaznom prostoru muzejske zgrade.
Među najdragocjenijom građom su i starokršćanska mramorna oltarna menza iz Solina, ukrašena reljefnim prikazima Krista i njegovih učenika te starozavjetnim prizorima iz Jonina života; sisačka glava; statuete Minerve, Herkula i drugih božanstava; primjerci oružja i oruđa te medicinsko-farmaceutski pribor (jedna od većih europskih kolekcija takvog sadržaja s približno 700 predmeta).
Srednjovjekovna zbirka nije dostupna posjetiteljima, premda sadržava mnoge zanimljive i vrijedne spomenike iz vremena seobe naroda - osobitu pozornost među tom građom zaslužuje opeka s urezanim grčkim natpisom pisanim tijekom avarske opsade i rušenja rimskog Sirmija (Sirmium, današnja Sremska Mitrovica), nalazi iz groba gepidskog ratnika iz Batajnice, srebrni nakit iz Čađavice kod Slatine i dr. Unutar srednjovjekovnih spomenika od brojnih vrijednih nalaza valja izdvojiti poznati natpis kneza Branimira iz Muća Gornjeg, s uklesanom 888. godinom.
U prostoru muzejskog dvorišta, u svojevrsnome arheološkom parku, nalazi se muzejski Lapidarij: u njemu je izloženo stotinjak rimskih kamenih spomenika - skulptura, reljefa, natpisa i sl., od kojih se većina odnosi na različite tipove nadgrobnih spomenika, sarkofage, stele, are i dr.
Od 1870. g. Muzej objavljuje znanstveni časopis Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Arheološki park Andautonija u Ščitarjevu
Na mjestu današnjega sela Ščitarjeva, u blizini Velike Gorice, nalazio se rimski grad Andautonija (Andautonia, 1. - 4. st.): ostaci grada govore u prilog dugotrajnoj, gotovo dvije tisuće godina staroj tradiciji urbanog života na širemu zagrebačkom području. Iskopavanja Andautonije traju od 1981. g., a 1994. g. na lokalitetu je otvoren i Arheološki park u kojemu posjetitelji mogu razgledati sačuvane dijelove grada - dio glavne ulice opločene kamenim pločama, gradsko kupalište, ostatke dviju zgrada i dr. Ispod spomenutih objekata otkriveni su i ostaci nekadašnjega groblja. Nalazi zidnih slikarija, kockica mozaika, pragova i uređaja za grijanje svjedoče o visokoj kvaliteti života, a keramičke i staklene posude, svjetiljke, brončani i srebrni nakit te drugi predmeti za svakodnevnu upotrebu dopunjuju sliku o životu u tom gradu, o trgovini i proizvodnji koja je u njemu cvjetala tijekom nekoliko stoljeća.
Dani Andautonije manifestacija su kojom se svake godine otvara sezona posjeta Arheološkom parku: različitim izložbama i drugim događanjima obrađuju se pojedine teme karakteristične za život ondašnjeg stanovništva. Tih dana posjetitelji mogu sudjelovati i u radionicama i igraonicama, odijevati rimsku odjeću, kušati rimsku hranu i piće te isprobati igre koje su bile privlačne andautonijskom stanovništvu.