O MUZEJU
Muzej je osnovan 1969. g., a smješten je u kninskoj tvrđavi, jednome od najvećih i najvrednijih spomenika fortifikacijske arhitekture u Dalmaciji. Temelje tvrđave izgradili su Hrvati koji su u Knin doselili potkraj 6. st. te ga pretvorili u jedno od svojih dvanaest plemensko-županijskih središta. U doba narodne dinastije, od druge polovice 9. st., grad postaje najprije privremena, a od Zvonimira i stalna prijestolnica starohrvatske države. Početkom 11. st. (1040.) u Kninu se osniva kninska biskupija, čija jurisdikcija seže do rijeke Drave. Nakon bitke na Gvozdu, između posljednjega hrvatskog kralja Petra Svačića, rođenog Kninjanina, i mađarskog kralja Kolomana (1087.) te gubitka hrvatske samostalnosti (1102.), Knin prestaje biti prijestolnicom, a biskupija je 1493. g. ukinuta. Svoj današnji izgled tvrđava je dobila između 1688. i 1713. g. za vladavine Venecije.
Muzeološka tradicija u Kninu počinje još 1893. g., kada je u njemu otvoren Prvi muzej hrvatskih spomenika, i to zahvaljujući fra Luji Marunu (1857. - 1939.), pioniru arheoloških istraživanja hrvatskih spomenika. (Muzej je neko vrijeme bio smješten u kninskoj tvrđavi, a s početkom Drugoga svjetskog rata i talijanske okupacije preseljen je u Sinj, da bi naposljetku njegova građa postala temeljem fundusa Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.)
Tijekom Domovinskog rata prostor tvrđave s muzejskim zgradama devastiran je, a fundus je djelomično opljačkan. Muzej je ponovno otvoren za javnost 1996. g., a stalni muzejski postav smješten je u dijelu tvrđave nazvanom belvedere, u dvjema obnovljenim zgradama, a treća je pred obnovom.
U stalnom postavu izložena je geološko-paleontološka, arheološka i etnografska građa.
Geološko-paleontološka zbirka predstavljena je geološkim uzorcima i fosilima pronađenima u okolici Knina. Arheološka zbirka izlaže građu s kninskog područja od prapovijesti, tj. od mezolitika do kasnoga srednjeg vijeka. Iz vremena antike, srednjega i kasnoga srednjeg vijeka potječu kameni spomenici među kojima su ulomci arhitekture (arhitravi, grede, baze stupova), žrtvenici, portreti božanstava, stele, tegule i dr.
U postavu etnografske zbirke izloženo je pokućstvo, kućni pribor, predmeti tradicijskog rukotvorstva (vezani za preradu vune, lončarstvo, košaraštvo i drvorezbarstvo) te narodne nošnje s područja Dalmatinske zagore i Bukovice iz 19. i 20. st.
Postav planiran za treću zgradu belvedera prikazat će povijesnu i kulturno-povijesnu građu od postanka grada u ranomu srednjem vijeku do danas, odnosno izbor građe Kulturno-povijesnog odjela u kojemu se nalaze predmeti iz svakodnevnog života što su se upotrebljavali u kućanstvu: pokućstvo, posuđe i dr.; predmeti umjetničkog obrta s kraja 19. i početka 20. st.; tehnička građa s početka i iz prve polovice 20. st. (gramofon, radioprijamnik, dijaprojektori, fotoaparati i sl.); staro oružje; grafike s prikazom Knina iz 17. i 18. st.; raznovrsne karte iz 18. i 19. st.; stare razglednice prema kojima se može pratiti urbanistički razvoj i izgled grada u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. st. Zbirka obuhvaća i dokumentarne fotografije i drugu dokumentarnu građu (izvorne dokumente) s kraja 19. i početka 20. st. koja svjedoči o gospodarskome i kulturnom životu grada toga vremena.
Povremene izložbe održavaju se u obnovljenom prostoru crkve sv. Barbare, zaštitnice topništva.
Osim o kninskoj povijesnoj cjelini - tvrđavi, Muzej se brine i održava podgrađe te neistraženu arheološku zonu brda Spas, na kojemu je otkriveno kasnoantičko i starohrvatsko naselje.