O MUZEJU

Narodni muzej Labin osnovan je kao zavičajni muzej 1960. godine. Smješten je u baroknoj palači Battiala-Lazzarini (17./18. st.) u središtu grada.

U atriju Muzeja nalazi se lapidarij, postavljen 1968. godine, u kojemu se pretežito rimskim spomenicima iz 1. do 3. stoljeća nastoji prikazati antička povijest Labina (Albone). Najčešće je riječ o nadgrobnim i žrtvenim spomenicima, a najznačajniji je prvi spomenik s pisanim nazivom Labina: Res publica Albonessium (oko 245.).

Novi muzejski postav otvoren 2008. godine daje pregled labinske povijesti izborom najvažnijih događaja prikazanih kronološkim slijedom, obradom tematskih cjelina te interaktivnim punktovima. Izloške u postavu prate četverojezični tekstovi na panoima (na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkom).

U kronološkom pregledu govori se o raznim upravama u Labinu, gradskom Statutu iz 1341. g., mletačkoj vlasti, oružanom sukobu s uskocima iz 1599. g., religiji (s naglaskom na M. Vlačiću Iliriku i protestantizmu), Napoleonovu dobu, austrijskoj upravi, rudarstvu.

Kronološki pregled prati infokiosk s fotografijama i informacijama o povijesti grada.

Slijedi prikaz Labinske republike iz 1921. g. (štrajka labinskih rudara kao prosvjeda protiv fašističkog nasilja), a kontrapunkt tome tema je posvećena Labin Art Republici, suvremenoj umjetničkoj manifestacije koja se svake godine održava u Labinu. Prikaz novije povijesti počinje od Drugoga svjetskog rata i partizanskog pokreta (oružje, zastave), preko Labina za vrijeme Jugoslavije do današnjeg doba.

Etnografski postav započinje prikazom tradicionalnog gospodarstva Labinštine: stočarstva, poljoprivrede i ribarstva. Izloženi su poljoprivredni alati i potrepštine u stočarstvu, rukotvorine od drva, ribarsko oruđe. Predstavljene su i tipične nošnje labinskog kraja, muška i ženska, te narodna umjetnost i rukotvorine, s naglaskom na lončarstvu.

Poseban dio posvećen je istarskoj glazbi: izložena su tipična glazbala, a na posebnom automatu može se čuti njihov zvuk i istarsko pjevanje.

Na drugom katu Muzeja izložen je namještaj građanske sobe iz druge polovice 19. i početka 20. st., rokoko namještaj iz 18. st., a posebna tema posvećena je Giuseppini Martinuzzi (istarskoj učiteljici i revolucionarki koja se zauzimala za prava radnika, osobito žena i djece). Izložena je njezina bista, namještaj iz njezina labinskog stana te njezina djela: udžbenici za osnovnu školu, Mnemotehnički priručnik i bilježnice.

Posljednji segment postava započinje prikazom života na selu i opskrbe vodom (panoi). Izloženi su predmeti koji su se koristili u domaćinstvu i alati za obradu vune.

Narječja na Labinštini: čakavsko, mletačko-tršćansko i istro-rumunjsko predstavljena su audiozapisima.

Slijedi tema o urbanoj arhitekturi Labina (pano), s prikazom palača, poput palače Lazzarini u kojoj je smješten muzej, te drugih labinskih palača iz razdoblja renesanse i baroka koje su tijekom stoljeća doživjele pregradnje. Tu je izložen i stari gradski sat s tornja u Labinu, te slika Podlabina iz 1942. g. kada je izgrađen novi, rudarski dio grada.

Posebna atrakcija je stalni postav rudarstva koji reflektira gotovo četiristoljetnu labinsku rudarsku povijest. Realiziran je u prizemnome i podrumskom dijelu muzejske zgrade, između 1961. i 1964. g., uz izravnu pomoć Istarskih ugljenokopa Raša. Uporabom predmeta koji su nekoć rabljeni u rudniku i imitacijom hodnika u dužini oko 150 m nastoji se što vjernije simulirati ambijent rudnika. Prikaz obuhvaća sva karakteristična obilježja rudnika: prugu, vagonete, različite vrste podgrada, radilište s primjerima otkopa, transportnu traku, alate, različite naprave i opremu...

Zbirka sakralnih umjetnina
Muzej upravlja Zbirkom sakralnih umjetnina, smještenom u crkvi sv. Marije Tješiteljice, izgrađenoj na usponu prema labinskom starom trgu.
Crkva bratovštine sv. Marije Tješiteljice (u narodu zvana sv. Marija od Zdravlja, danas službeno crkva Uznesenja Marijina), izgrađena je 1426. g., proširena i povećana 1537. g., a lopica joj je dograđena 1622. g. Ciklus od osam velikih uljanih slika i goleme devete, posvećen Bogorodici, nastao je vjerojatno u prvim dvama desetljećima 17. st., a djela se pripisuju Antoniju Moreschiju, slikaru koji je stvarao u duhu mletačke slikarske tradicije. U crkvi se nalazi serija drvenih višebojnih kipova apostola koji su nekada bili postavljeni na pregradi koja je dijelila crkvu u dva dijela, te mramorni barokni oltar s kipom Bogorodice i Djeteta datiran u 1697. g.

Među grobnicama unutar crkve, zanimljiva je zajednička grobnica članova bratovštine Sv. Marije.