O MUZEJU

Sjedište Muzeja je u renesansnom ljetnikovcu pjesnika Hanibala Lucića, u kojemu se nalaze i dvije zbirke: ona posvećena Hanibalu Luciću i prirodoslovni kabinet dr. Grgura Bučića.  

Arheološka zbirka i lapidarij dr. Grge Novaka te Galerija Sv. Marko nalaze se u nekadašnjoj dominikanskoj crkvi sv. Marka iz 16. st. U sastavu Muzeja su i Hvarsko povijesno kazalište te Galerija moderne umjetnosti Arsenal, smješteni u zgradi Arsenala, koji su do daljnjega zatvoreni za javnost. Ljetnikovac Hanibala Lucića (oko 1530.) spomenik je ladanjske arhitekture, s tipičnim obilježjima dalmatinskoga renesansnoga graditeljstva. Hanibal Lucić (1485.- 1553.) najveći je pjesnik hrvatske renesansne književnosti. Autor je kanconijera Pisni ljuvene ili Skladanja izvarsnih, više poslanica, prevoditelj Ovidija i pisac prve romance europske književnosti, drame Robinja. U ljetnikovcu je proveo posljednje godine života, a pokopan je u franjevačkom samostanu, o kojemu su se brinuli naraštaji njegove obitelji. U Spomen-sobi posvećenoj Luciću izloženi su predmeti iz fundusa Muzeja, knjige, slike, namještaj, zbirka medalja i pjesnikov portret.  

Prirodoslovni kabinet Dr. Grgur Bučić sadržava stare prirodoslovne i meteorološke instrumente, fosile, biljne preparate, herbarij, arheološke artefakte, fotografije, diplome, stare prirodoslovne knjige i periodiku, meteorološke podatke o Hvaru, arhiv te novija izdanja s područja hvarskog prirodoslovlja. Dr. Grgur Bučić (1829. - 1911.) bio je telegrafist u Hvaru i voditelj meteorološke postaje. Bavio se širokim spektrom istraživanja, od klimatoloških, bioloških, zooloških, paleontoloških, mineraloških do oceanografskih, te arheologijom. Za svoj rad dobio je počasni doktorat Sveučilišta u Grazu. Arheološka zbirka i lapidarij posvećeni su akademiku dr. Grgi Novaku (1888. - 1978.), znamenitom arheologu i povjesničaru rođenome u Hvaru. Zbirka prati tragove čovjekove prisutnosti na otoku Hvaru od prapovijesti (prije otprilike 6 000 godina pr. Krista) do kraja antike (5./6. st.). Lapidarij se sastoji od umjetničkih, heraldičkih i epigrafskih spomenika te arhitektonskih ulomaka iz renesansne i novije prošlosti grada Hvara, a posebnu cjelinu čine grobne ploče iz 15. i 16. st. s grbovima hvarskih plemićkih obitelji.

Hvarsko povijesno Kazalište spomenik je najviše kategorije i nacionalne važnosti. Izgrađeno je 1612. g., za vrijeme kneza Petra Semitecola, na prvom katu Arsenala,  jedne je od najznačajnijih vojno-pomorskih zgrada na Sredozemlju, podignute u središtu povijesne jezgre Hvara. U kronologiji najstarijih kazališta Europe hvarsko je Kazalište treće po redu, a prvo javno kazalište u kojem su svi staleži imali ravnopravan pristup kulturnim i društvenim sadržajima. Pretpostavlja se da je hvarsko Kazalište prvotno imalo renesansni oblik, a sačuvani interijer - pozornica i gledalište s ložama, potječe iz 1803. g. Današnji neobarokni izgled Kazalište je sačuvalo iz sredine 19. st., čime se svrstava u deset najstarijih baroknih teatara Europe. U europskim razmjerima rijetkost su i dvije sačuvane zidne scenografije sa začelnog zida pozornice. Starija freska iz 1819. g. i danas se nalazi na pozornici, a druga, s prikazom Kneževa dvora, iz približno 1900. g., postavljena je na pomične panoe.  

Galerija moderne umjetnosti u Hvaru osnovana je 1957. g., a prvi stalni postav uredio je dr. Grgo Gamulin (1910. -1997.), tada jedan od vodećih stručnjaka na području hrvatske moderne umjetnosti. Zbirka je odražavala likovne tendencije u Hrvatskoj 1950-ih godina, a do danas je ostala jezgra fundusa i njegov najvredniji dio.