O MUZEJU

Muzej Slavonije osnovan je, na poticaj osječkog veletrgovca gospodina Franje Sedlakovića, 1877. g. kao Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka (Museum der königlische freistadt Essegg). Utemeljujuća je muzejska zbirka bila izložena javnosti u dvorani gradske vijećnice, a kako se muzejski fundus povećavao pojedine su se zbirke smještale, najčešće, po osječkim osnovnoškolskim i gimnazijskim zgradama. Prvi profesionalni stalni postav muzej je ostvario u dvokatnoj uglovnici sagrađenoj na Mažuranićevom vijencu 1. Taj se postav u muzeološkim krugovima smatrao najmodernijim u Hrvatskoj. Do Drugog svjetskog rata Muzejom je upravljala jedna stručna osoba, a tijekom Drugog svjetskog rata Muzej je osnažen stručnim kadrom pri čemu je 1942. godine objavljen i prvi broj stručnog muzejskog glasila Osječki zbornik koji izlazi i danas. Godine 2012. izašao je jubilarni 30-ti broj Osječkog zbornika čime je ujedno obilježena 70 godina kontinuiranog izlaženja.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata uočen je značaj ove najstarije osječke i slavonske muzejske ustanove te je Muzej 1946. godine premješten u baroknu katnicu nekadašnjeg Gradskog magistrata, izgrađenoj 1702. g. u kojoj i danas djeluje. Preseljenjem Muzeja u Tvrđu 1946. godine i dobivenom ulogom središnjice KOMZA za Slavoniju promijenjen mu je i status, te postaje Hrvatski državni muzej u Osijeku. Bogatstvo muzejske građe prikupljano desetljećima na području grada Osijeka i neposredne okolice u prvim je poslijeratnim godinama, zahvaljujući sjedištu KOMZA, ponovno naglasilo regionalnu nadležnost Muzeja za područje cijele Slavonije, te dijela Baranje i Srijema. Muzej Slavonije status nacionalnog muzeja stekao je 1994. godine.

Muzej ima gotovo 400 000 predmeta raspoređenih u devet odjela i stotinjak zbirki.
Stalni postav prezentira kulturni i povijesni razvoj osječke regije od prapovijesti do novije povijesti.

Arheološka građa obuhvaća velik broj nalaza iz Osijeka i cijele sjeveroistočne Slavonije i Baranje, iz prapovijesti, antike, vremena seobe naroda i ranoga srednjeg vijeka.

Neolitičku građu čine nalazi sopotske i starčevačke kulture iz Osijeka (npr. Hermanov vinograd) i okolice, među kojima su kameni artefakti i idoli, keramičko posuđe, kameno i koštano oruđe i oružje te različite antropomorfne i zoomorfne figurice, keramički žrtvenici i nakit od školjki s lokaliteta Čepin-Ovčara/Tursko groblje, Kneževi Vinogradi i Belišće - Staro Valpovo.

U Eneolitičkoj zbirci izdvajaju se nesvakidašnji nalazi kao što su "sveti rogovi" vučedolske kulture, sedlasti žrtvenici iz Lisove skele, bogato ukrašene vučedolske zdjele na križnoj nozi te ogrlice od Spondylusa iz Vukovara, a bakrena sjekira ukrašena urezanim linearnim motivima s lokaliteta pustara Tufek jedinstveni je nalaz.

Brončanome i starijemu željeznom dobu pripadaju predmeti iz ostava Poljanci, Kapelna, Tenja, "Baranja" i Daljska planina. Sadržavaju raznovrsni nakit, dijelove nošnje, oružje, alatke, ulomke brončanih posuda i konjsku opremu. Tu su i antropomorfne keramičke statuete daljsko-bjelobrdske skupine i zoomorfne figurice, među kojima je najpoznatija brončana figurica jelena iz Sotina.

U Zbirci mlađega željeznog doba (keltsko-latenska kultura) ističu se oružje i dijelovi ratničke opreme te raznovrsni nakit pronađen u grobovima. Vrlo su zanimljivi pojedini primjerci fibula, bikonične perle od zlatnog lima, dio brončanog pojasa s plastičnim životinjskim glavicama i umecima od crvenog emajla te željezne korice mača s urezanim stiliziranim zmajevima.

Zbirkom antičke građe prevladavaju predmeti iz rimske kolonije Murse (1. st.- kraj 3. st.), preteče današnjeg Osijeka. Najbogatija je cjelina kamenih predmeta izloženih u lapidariju Muzeja. To su nadgrobni spomenici (stela Julije Primile i Velagena Ulacija, 1. st.); žrtvenici posvećeni Jupiteru i drugim rimskim, ali i domaćim božanstvima (Danuvio, Dravo i Silvan) te orijentalnim božanstvima; zavjetne i nadgrobne ploče i natpisi o građevinskim radovima u Mursi u 2. i 3. st.; sarkofazi, skulpture (ljepotom i kvalitetom ističu se one Merkura i Kibele), građevni materijal, miljokazi i žrvnjevi.

Brojna je i keramička građa: posuđe, terra sigillata (ljepotom i kvalitetom ističu se zdjele s reljefnim prikazima Amora i borbe gladijatora s pečatima majstora, kao i tanjuri s pečatima), svjetiljke i kalupi, statue božanstava (Venere i Kibele), portretna i sitna plastika, štedne kasice...

Metalnu građu čine različiti tipovi fibula, narukvica, prstenja, igala, privjesaka i pojasnih kopči, potom svjetiljke, posuđe, ključevi, zvona i okovi, skulpture, oružje i oruđe. Muzej posjeduje i manji broj staklene građe, zlatnog nakita, gema i dr.

Zbirke seobe naroda i ranoga srednjeg vijeka obuhvaćaju nakit, ratničku i konjaničku opremu, keramiku i predmete bjelobrdske kulture s lokaliteta Bijelo Brdo, istočno od Osijeka.

Numizmatički odjel važan je po broju primjeraka (oko 100 000 predmeta) i vrijednosti građe. Posjeduje zbirku antičkog novca (grčkoga, kolonijalnoga, keltskoga i rimskoga), bizantskoga, srednjovjekovnoga i novovjekovnog novca te medalje, plakete i poštanske marke. Zbirka srednjovjekovne nacionalne numizmatike opsegom je najpotpunija muzejska zbirka hrvatskoga numizmatičkog opusa. Čine je hrvatski frizatici, slavonski banovci te novac Dubrovačke Republike, grofova Zrinskih i dalmatinskih gradova.

Izbor predmeta iz Povijesnog odjela i Odjela umjetničkog obrta, koji pokrivaju vremenski raspon od kasne renesanse do danas, odražava ekonomske prilike, kulturu stanovanja, ukus i umjetničke potrebe regije.

Povijesna građa prikuplja se od osnutka Muzeja. Dokumentarna zbirka obuhvaća plemićke povelje (18. - 19. st.), cehovske predmete i dokumente, različitu rukopisnu građu, dokumente iz Drugoga svjetskog rata, diplome... Grafička zbirka sadržava vedute gradova (17. - 20. st.), bakroreze, litografije i oleografije povijesnih osoba i zbivanja (17. - 20. st.), grafičke mape, razglednice i čestitke. U Fototeci se nalaze portreti osječkih obitelji i građana te fotografije iz povijesti grada (vezane za razna društva, vojsku, školu, građanski život...). Odjel prikuplja i uniforme (17. - 20. st.), oružje, zastave, kartografsku građu, raznovrsne kulturno-povijesne predmete (plemićki nakit, odlikovanja, pečate i pečatnjake, ključeve i brave, pehare, štafete...), skulpture i kamene spomenike (18. - 20. st.).

U Odjelu umjetničkog obrta najznačajnija je Zbirka namještaja, s predmetima koji nose stilska obilježja od renesanse do secesije i moderne. Za lokalnu povijest umjetnosti osobito je vrijedna bidermajerska spavaća soba izrađena u Osijeku 1846. g. Raznovrsnošću i kvalitetom odlikuju se i zbirke keramike i stakla, u kojima se čuvaju proizvodi poznatih europskih manufaktura od 18. do 20. st. Zaokruženu cjelinu čini i Zbirka satova, koja se sastoji od šezdesetak stilski i tipološki različitih primjeraka.

Predmeti Odjela umjetničkog obrta većinom potječu iz osječkih građanskih (trgovačkih i obrtničkih) kuća te odražavaju estetsko zanimanje, kupovnu moć i opremljenost kućanstava osječkih građana. Neki najskupocjeniji primjerci potječu iz dvoraca Pejačević u Našicama i Prandau-Normann u Valpovu.

Od prirodoslovne građe posebno su atraktivni paleontološki nalazi, a među donacijama  privatnih zbirki ističe se malakološka zbirka E. Hilda iz 1898. g.

Tehnički odjel prikuplja pisaće strojeve, uredsku opremu i računala, alate i strojeve, telekomunikacijske uređaje i opremu, radijsku i televizijsku tehniku, fotografsku i kinematografsku tehniku, kućanske aparate, tiskarske strojeve i opremu, medicinsku tehniku... U kronološkom i tehnološkom smislu najcjelovitija je Zbirka pisaćih strojeva koja sadržava primjerke američke, njemačke, talijanske i slovenske proizvodnje od kraja 19. do sredine 20. st.

Etnografski odjel daje presjek značajnijih elemenata tradicijske kulture Slavonije i Baranje 19. i 20. st. Obuhvaća građu vezanu za narodno gospodarstvo, osobito ratarstvo; pokućstvo i kućni inventar (namještaj slavonske sobe iz Gradišta, karakteristično plavo obojeno pokućstvo iz Baranje, kuhinju s ognjištem iz Aljmaša); građu rukotvorstva i radinosti (alate, sprave i proizvode lončarstva, drvorezbarstva i tikvičarstva); glazbene instrumente; predmete vezane za običaje. Osobito je bogata zbirka tekstila koja sadržava pomagala i sprave za izradu i ukrašavanje tekstila te proizvode tekstilnog rukotvorstva: vunene prekrivače, kućanski i drugi uporabni tekstil, uzorke vezova i različitih tehnika tkanja. Najveću cjelinu čine narodne nošnje od različitih materijala i različite namjene s područja slavonske Podravine, slavonske Posavine te središnje Slavonije i Baranje.

Muzej ima najveću muzejsku knjižnicu u Hrvatskoj, osnovanu istodobno s Muzejom,  čija se građa izlaže u stalnom postavu. Njezin osnovni fond čine hrvatske knjige i periodika, knjige 15., 16., 17. i 18. st., bidermajerska i secesijska oprema knjiga, bibliofilski rariteti, autorski potpisani primjerci, ex libris, devocionalije, glazbena zbirka, kazališna zbirka...

Tiskana građa u fundusu Muzeja obuhvaća još i nekoliko privatnih knjižnica (obitelji Prandau-Normann i Hermana Weissmanna), Gimnazijsku knjižnicu (u kojoj su i raritetni primjerci iz 16. i 17. st.), zbirku svih osječkih tiskovina Essekiana (od 1748. g. do Drugoga svjetskog rata) te raznovrsne tiskovine okupljene u Hemeroteku (među kojima se izdvaja Zbirka novina s više od dvije stotine naslova novina, među kojima su najstarije osječke novine iz sredine 19. st.).
Od 1942. g. Muzej objavljuje stručno glasilo Osječki zbornik.