O MUZEJU
Muzej grada Šibenika utemeljen je 1925. godine, u prigodi obilježavanja tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva. Smješten je u bivšoj Kneževoj palači, u neposrednoj blizini katedrale. Kneževa palača, izgrađena u 13. - 14. stoljeću, bila je dio obalnoga obrambenog sustava grada. Do danas su sačuvana dva krila nekoć mnogo većeg zdanja u kojemu je boravio najviši predstavnik mletačke vlasti u Šibeniku - gradski knez - kapetan.
Četverokutna kula Kneževe palače najveći je obrambeni objekt na obali, a potječe iz 14. stoljeća. Muzejski fundus ima oko 150 000 predmeta važnih za šibensku prošlost, od najstarijeg vremena do danas. Stalni postav Muzeja grada Šibenika smješten je u atriju i južnom krilu Kneževe palače, a prezentira povijest grada i njegove okolice od 6. tisućljeća prije Krista do kraja 18. stoljeća.
Arheološki odjel Muzeja grada Šibenika građom svojih zbirki pokriva dugo razdoblje čovjekove prošlosti od najranijih materijalnih ostataka iz starijeg kamenog doba do srednjeg vijeka. Među arheološkom građom ističu se: najpoznatiji predmet danilske kulture keramički riton - zakošena zdjela postavljena na četiri životinjske noge s velikom okomitom ručkom na vrhu, pronađena na lokalitetu Danilo - Bitinj (5300. - 5000. godina prije Krista); stakleni pužoliki riton pronađen u paljevinskom grobu na lokalitetu Velika Mrdakovica (druga polovina 1. stoljeća); među srednjovjekovnim nakitom ističu se posebno su zanimljive sljepoočničarke, koje se svojom masivnošću izdvajaju od drugih tipova naušnica, a naziv su dobile po tome što su vjerojatno nošene na glavi, u razini sljepoočne kosti, i to upletene u kosu ili ovješene na traku. Posebno se ističe par sljepoočničarki pronađenih na lokalitetu Sveti Lovre - Donje polje (9. - 10. stoljeće), koje su napravljene su od pozlaćenog srebra i bogato ukrašene granulama i filigranskom žicom koja tvori oblik srca.
Kulturno-povijesni odjel bavi se razdobljem šibenske povijesti od prvog spomena Šibenika 1066. godine do pada Venecije 1797. godine. Raznorodna građa obuhvaća kamene spomenike i ulomke, slike i grafike, oružje, stare fotografije i razglednice, arhivalije, raritetna izdanja, zemljopisne karte, numizmatiku, nakit, namještaj, tekstil, predmete svakodnevne upotrebe, liturgijske predmete, glazbene instrumente. Neki od najvažnijih predmeta jesu najstarije zvono u Hrvatskoj (1266.); Bogorodica s Djetetom, slika Blaža Jurjeva Trogiranina, kasnogotičkog slikara prve polovice 15. stoljeća iz Dalmacije; djela najvažnijeg konstruktora i tehničkog pisca u Hrvata na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće Šibenčanina Fausta Vrančića Machinae Novae i Rječnik...; Bogorodica s djetetom (15. stoljeće), talijanskoga renesansnog slikara Vittorea Crivellija; gotički kip sv. Ivana (1441.) Jurja Petrovića, autora brojnih drvenih raspela u Dalmaciji; portret Antuna Vrančića (1571.) poznatoga bakroresca visoke renesanse Martina Kolunića Rote.
Povijesni odjel posjeduje građu koja potječe od pada Venecije 1797. godine do suvremenih zbivanja u gradu, što podrazumijeva život i razvoj grada za vrijeme austrijske, francuske i talijanske uprave; iz vremena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Prvoga i Drugoga svjetskog rata, poslijeratnog razdoblja i novije prošlosti te iz perioda Domovinskog rata. Među ostalim, Odjel raspolaže velikim brojem videozapisa i tonskih zapisa koji dokumentiraju brojne događaje u gradu iz druge polovice 20. stoljeća. Etnografski odjel u svojim zbirkama čuva narodne nošnje i predmete svakodnevne uporabe iz Šibenika i okolice iz 19. i 20. stoljeća te bogatu audiovizualnu građu.
Odjel dokumentacije Muzeja bavi se prikupljanjem, organiziranjem i vođenjem sekundarne muzejske dokumentacije, te ostale propisane muzejske dokumentacije. Unutar Muzeja djeluje i Konzervatorsko-restauratorski odjel.
Muzej čuva donaciju kolekcionara Borisa Baranovića Baila, rođenoga 1929. godine u Šibeniku, a čine je kartografska zbirka (16. - 19. stoljeće), u kojoj se posebno izdvajaju grafike Martina Kolunića Rote i Bože Bonifačića, te atlas mletačkog kartografa Coronellija; zbirka raritetnih izdanja, među kojima su Sacra Biblia iz 1588. godine i Travels into Dalmatia Alberta Fortisa iz 1778. godine; litografije Honoréa Daumiera, albumi s litografijama francuskog umjetnika Gavarnija, grafički listovi najboljih britanskih autora s kraja 18. stoljeća koji ilustriraju Shakespeareove dramske tekstove.