Zbirke
Arheološka zbirka - lapidarij
Vrsta zbirke arheološka, dokumentarna, arhivska
Voditelj Lujana Paraman
Broj predmeta 100000
Vrsta građe uporabni predmeti; kremene alatke; keramičko posuđe; stakleno posuđe; posuđe; keramički pribor; koštani pribor; metalni pribor; pribor; stakleni nakit; metalni nakit; nakit; metalno oružje; metalno oruđe; kameni alati; alatke; ostatci arhitekture; građevinska keramika; freske; kameni arhitektonski ulomci; kameni spomenici; skulptura; grobni spomenci; nadgrobni spomenici; žrtvenici; natpisi; crkveni namještaj; grbovi; osteološki ostatci; životinjske kosti; ljudske kosti; fotografije; terenska dokumentacija; nacrti; izvještaji; arhivska građa
Teritorij Trogir; trogirska okolica; opcina Seget; Marina; Okrug; Prgomet; Slatine
Vremensko razdoblje srednji paleolitik (cca. 40 000 prije Krista) – 20. st.
Materijal keramika; staklo; kost; jantar; željezo; bronca; kamen; žbuka; drvo
Url https://muzej-grada-trogira.hr/arheoloska-zbirka/
Arheološka zbirka – lapidarij najveća je i najkompleksnija muzejska zbirka koja obuhvaća građu od oko 100 000 muzejskih predmeta. Formiranje zbirke seže u kraj 19. stoljeća i početke konzervatorske djelatnosti u Trogiru, kada uz obnovu spomenika započinje i prikupljanje kamenih ulomaka u Trogiru i okolici te formiranje Zbirke starina smještene prvo u crkvi sv. Barbare, a zatim u crkvi sv. Ivana Krstitelja, koja nakon osnutka Muzeja 1963. godine prelazi u muzejski fundus.
Intenzivni razvoj zbirke započinje krajem 1970-ih s početkom zaštitnih arheoloških istraživanja u povijesnoj jezgri potaknutih iskopavanjem u budućem lapidariju, kojim su otkrivene starije urbanističke faze grada kao i pretpovijesni naseobinski slojevi koji su potvrdili kontinuitet naseljenosti Trogira od razdoblja srednjeg brončanog doba.
Najveći dio predmeta pohranjenih u arheološkoj zbirci Muzeja pripada građi pronađenoj iskopavanjima u povijesnoj jezgri, dok se dio odnosi na novija istraživanja u Malom polju, a manji dio i na terenske preglede i rijetka iskopavanja na širem trogirskom području.
Uz pokretni materijal, u zbirci se čuva i dokumentacija arheoloških iskopavanja i terenskih pregleda, a dokumentarnom dijelu zbirke pripada i fototeka muzejskih predmeta.
Slijedom povijesnih razdoblja arheološka je građa podijeljena u tri cjeline: pretpovijest i helenizam (40 000 pr. n. e. – 1. stoljeće pr. n.e.), rimsko razdoblje i kasna antika (1. – 6. stoljeće) te srednji i novi vijek (7. – 18. stoljeće).
PRETPOVIJEST I ANTIČKO RAZDOBLJE
Među pretpovijesnim nalazima osobito mjesto zauzimaju primjerci kamenog oruđa koji pripadaju musterijenskoj kulturi srednjeg paleolitika vezanoj za lovačko-skupljačke zajednice neandertalaca te razdoblju gornjeg paleolitika vezanom za prve zajednice modernog čovjeka na dalmatinskom tlu. Prvi su nalazi otkriveni u iskopavanjima u lapidariju Muzeja 1980. godine, kao i u iskopavanjima u Malom polju 2007. – 2011. godine, dok je otkrićem većeg paleolitičkog lokaliteta na otvorenom na predjelu Brigi 2016. godine trogirsko područje potvrđeno kao jedno od žarišta života na području srednje Dalmacije u razdoblju paleolitika, zajedno sa svjetski poznatim nalazištem Mujina pećina u obližnjoj Labinskoj dragi.
Razdoblju mezolitika pripada nalaz privjeska od probušenog morskog pužića Collumbele rustice pronađen na brdu Sutilija.
Materijal brončanog i željeznog doba karakteriziraju ponajprije ulomci grubog rukom rađenog keramičkog posuđa za kuhanje i serviranje hrane i pića. Najstarije posuđe u zbirci potječe iz grobnih humaka (gomila) u Bristivici, a pripada kulturnom krugu ranobrončanodobne cetinske kulture. Većina keramičkog posuđa potječe iz brončanodobnog i željeznodobnog naselja u Trogiru, a dio i iz drugih važnih središta toga razdoblja – naselja (gradina) na brdu Sutilija u Segetu Gornjem, Drid kod Marine, Oriješćak kod Vinišća i dr. Osim posuđa zastupljeni su i predmeti za pripremu hrane, izradu tekstila, obradu metala te nekoliko metalnih predmeta – dijelovi nošnje i toaletnog pribora.
Za željeznodobni Trogir karakteristično je luksuzno slikano posuđe koje iz južne Italije pristiže već od 8. stoljeća pr. n. e., dok slikano i crnopremazno posuđe koje je u 5. i 4. stoljeću pr. n. e. pristizalo iz Grčke i sjeverne i južne Italije ukazuju na to da je Trogir već u tome razdoblju bio značajno trgovačko središte na pomorskim trgovačkim rutama. U helenističkom razdoblju 3. – 1. stoljeća pr. n. e. Tragurij (158. godine pr. n. e. prvi se put spominje kao Tragurion) je u potpunosti helenizirano središte, što uz ostatke urbanizma pokazuje i uvozno posuđe iz mediteranskih i dalmatinskih radionica koje zamjenjuje lokalnu keramiku. Među posuđem se atraktivnošću ističe ono gnathia stila te sive čaše s reljefnim ukrasima korištene za pijenje vina. Uz stolno, uvozi se i kućansko i kuhinjsko posuđe, posebice amfore. Inventar kućanstva u ovom razdoblju čine i horizontalni tkalački stanovi za izradu tekstila, kućni žrtvenici i luteriji – posude za obredno pranje ruku, koji ukazuju na duhovne prakse helenističkih Trogirana.
Za fino posuđe rimskog i kasnoantičkog razdoblja najkarakterističniji su različiti oblici tzv. terra sigillata posuđa prepoznatljivog po crvenoj boji premaza, koje se u Tragurij uvozilo iz radionica u Italiji, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Unikatan je primjerak lagynosa, posude za posluživanje vina, ukrašenog erotskim prikazom koja je u Trogir pristigla iz maloazijskog Knida krajem 1. ili u 2. stoljeću. Osim keramičkog, u ovom razdoblju u upotrebu dolazi i stakleno posuđe, koje osim među opremom kućanstva nalazimo i u grobovima. U skladu s tadašnjim običajima i vjerovanjima vezanim uz zagrobni život, pokojnicima je u grobove prilagano keramičko i stakleno posuđe, keramičke svjetiljke, nakit i dijelovi nošnje te toaletni pribor, a posebno su brojni balzamariji čija je uloga povezana i s obredima čišćenja.
Brojni nalazi ulomaka zidne žbuke oslikane al fresco tehnikom, često u žarko crvenoj boji, ulomci mramornih oplata, mozaičnih i keramičkih podova te ulomci krovnog crijepa pružaju uvid u mogući izgled trogirskih kuća u antičkom razdoblju. Za poznavanje gradske infrastrukture značajni su i ulomci keramičkih stupova hipokausta, sistema za podno grijanje uz pomoć vrućeg zraka, koji je korišten u javnim kupalištima, privatnim kućama i dr. privatnim i javnim građevinama, a koji ukazuju na postojanje takvih sadržaja i u rimskodobnom Traguriju.
SREDNJI I NOVI VIJEK
Razdoblje ranog srednjeg vijeka u Trogiru i na trogirskom području izuzetno je slabo poznato razdoblje i u povijesnim i u arheološkim izvorima. Utoliko je značajan nalaz groblja iz bizantskog razdoblja otkivenog u povijesnoj jezgri 2018. godine, s nalazom para naušnica tzv. putaljskog tipa u grobu dvogodišnje djevojčice pokopane početkom 8. stoljeća.
Nalazi iz razdoblja kasnog srednjeg i novog vijeka su daleko mnogobrojniji. Za ovo je razdoblje karakeristično korištenje glaziranog stolnog i kuhinjskog posuđa. Najatraktivnijiji primjerci stolnog posuđa pripadaju bogato ukrašenom graviranom posuđu (graffita) i majolici (smaltata) različitih stilova, koja je bila posebno brojna među opremom kućanstva Kneževe palače. Kuće kasnog srednjeg i novog vijeka bile su opremljene i luksuznim staklenim posuđem, prvenstveno garniturama za pijenje tekućine, a ulomci novovjekovnih keramičkih lula govore o širenju običaja konzumacije duhana među društvenim elitama i ostalim stanovnicima Trogira toga razdoblja. U zbirci su zastupljeni i dijelovi nošnje u obliku metalnih aplika, kukica, kopči i igala, zatim predmeti vezani uz duhovnu praksu (krunice, medaljice) koji potječu iz istraživanja gradskih groblja i iskopavanja u Malom polju kao i manje svakidašnji predmeti poput škara za gašenje svijeće i rezanje fitilja pronađenih u pećini Drid na Čiovu.
LAPIDARNA ZBIRKA
Posebnu cjelinu zbirke čini lapidarna zbirka koja broji preko 550 kamenih spomenika, koji potječu većinom iz trogirske Zbirke starina, dok je manji dio pronađen prilikom arheoloških istraživanja od 1980-ih do danas. Spomenici potječu iz povijesne jezgre grada Trogira i bliže okolice, a pripadaju vremenu od helenizma do početka 20. stoljeća te svjedoče kako o graditeljstvu i kulturi življenja i stanovanja, tako i umjetničkoj tradiciji trogirskih kamenoklesarskih radionica čiji počeci datiraju u rimsko razdoblje, kada je trogirski “mramor” bio nadaleko poznat i izvozio se diljem Rimskog Carstva.
Ulomci skulpture, grobnih i nadgrobnih spomenika, žrtvenici i arhitektonski ulomci ukazuju na izgled rimskodobnog Trogira i groblja smještenih u Malom polju na prilazima gradu, kao i pogrebne običaje, pretkršćanska religijska vjerovanja i duhovne prakse rimskodobnih Trogirana čija je imena, a često i nesretne sudbine moguće iščitati na ovim spomenicima.
Ulomci crkvenog namještaja iz vremena kasne antike i ranog srednjeg vijeka iz Trogira i okolice te novovjekovni natpisi s porušenih i pregrađenih trogirskih crkava govore o bogatoj tradiciji trogirske sakralne umjetnosti čiji kontinuitet možemo pratiti od 5. stoljeća, dok arhitektonski elementi romaničkih, gotičkih i renesansnih kuća govore o srednjovjekovnoj i novovjekovnoj kulturi stanovanja u gradskoj jezgri. Dokumentarnu i povijesnu vrijednost imaju srednjovjekovni i novovjekovni grbovi trogirskih plemićkih rodova kao i onih mletačkih, posebice mletačkih knezova koji su obnašali svoje dužnosti u Trogiru te natpisi s trogirskih javnih građevina iz 19. i 20. stoljeća. Za trogirsku su povijest umjetnosti posebno značajna djela predromaničke trogirske klesarske radionice koja je početkom 9. stoljeća djelovala diljem srednje Dalmacije, zatim ulomci gotičke kapele sv. Ivana, skulpture Bogorodice s djetetom i Anđela s bakljom trogirskog renesansnog kipara Ivana Duknovića, kao i djela graditelja Ignacija Macanovića koji je djelovao u 18. stoljeću.