Zbirke
Etnografska zbirka
Vrsta zbirke etnografska, dokumentarna, kulturno-povijesna, primijenjena umjetnost
Broj predmeta 1500
Vrsta građe tekstilno rukotvorstvo; nošnja; vezovi; nakit; muzički instrumenti; umjetničke slike; fotografije; namještaj; oruđe; alat; kućni uporabni predmeti
Teritorij Konavle
Vremensko razdoblje 19. st., 20. st.
Materijal vuna; pamuk; lan; svila; srebro; zlato; bronca; željezo; drvo; koža; papir; knjige; foto-materijal
Etnografska zbirka okuplja predmete tradicionalnog života Konavala. U svom sastavu ima najvećim dijelom konavosku žensku i mušku nošnju, tekstilno rukotvorstvo (vezenine i tkanja), a pored toga konavoski nakit, glazbala, tkalačke stanove, alat za proizvodnju vlakna, pletiva, opletene palme, košare, jese, slike, razne uporabne predmete kućanstva, namještaj. Ove izloške prate vrlo interesantne fotografije i originalne slike V. Bukovca i J. Lalića iz istog perioda (kraj 19. i početak 20. st.). Kompletna nošnja je vrlo ženstvena, vizualno i likovno koloristički dobro sastavljena i upečatljiva. Ženska nošnja u muzeju predstavljena je u likovima djevojčice, djevojke i žene u ljetnom kao i zimskom ruhu, kao i unikatna varijanta žene iz 19. st. i svatovskog para iz 20. st. Konavoska nošnja i konavoski vez su najreprezentativniji i najljepši element likovne tradicije Konavala. Izvorni u svom obliku, izrazu, materijalu i tehnici izrade i koloritu, održani su u višestrukoj primjeni i vezenine i nošnje i odražavaju vitalitet Konavala, potrebu za estetikom i funkcionalnim izrazom svih Konavoka koje su ih stvarale, nosile i očuvale. Ženska konavoska nošnja je najizrazitiji primjer tekstilnog rukotvorstva. Sastavljena je od domaćeg tkanog platna i sukna koji tvore ljetnu i zimsku odjeću, a ukrašena je svilenim vezeninama na prsima i rukavima košulje, te tkanim pregačama, pasovima i svilenim kurđelicama. Dojam bogastva i elegancije upotpunjuju razni djelovi nošnje koji se nose u posebnim svečanim prilikama. To su modrine, čermice i koretine ukrašene svilom i zlatovezom, a hondelj s pokrivačom, barete i ubručići su statusni simbol djevojaka i žena. Glavni, neizostavni, najelementarniji ukras ženske košulje je tzv. poprsnica, našiveni vez s žutim svilenim kitama što ističe i ukrašava prsi djevojčica, djevojaka, žena, udovica. Izrađen je u tehnici brojenja niti podloge, gdje strogo simetrični ukras prati podlogu platna po kome se veze i postaje geometrijski ornament u kojem se ponavljaju bezbrojni dekorativni motivi. Originalno je vezen svilenim koncem domaće izrade, pa se zbog toga često naziva svilovez. Sirova svila bojana je prirodnim bojama, s naglašenim crvenim, crnim ili tamnozelenim motivima čija su imena simbolična, opisna ili prema sličnosti po uzorku, a motivi zavise o materijalu koji se upotrebljava, finoći i mogućnostima primjene. Konavoski vez i vezenime koje su poznate po savršenoj izvedbi su tematski raspoređene unutar muzeja i daju jedinstven efekt našoj etnografskoj zbirci.
U katalogu muzejskih predmeta