O MUZEJU

Strossmayerova galerija otvorena je za javnost 1884. g. predstavljanjem 256 djela iz donacije biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Biskup Josip Juraj Strossmayer (1815. - 1905.), teolog, političar, humanist, vizionar, inicijator i pokrovitelj važnih kulturno-prosvjetnih i znanstvenih projekata, jedna je od najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća. Doktor filozofije i teologije, profesor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, dvorski kapelan i jedan od trojice ravnatelja Augustineuma u Beču, imenovan je i ustoličen srijemsko-bosanskim biskupom 1850. godine u Đakovu. U političkom se smislu zauzimao za sjedinjenje hrvatskih zemalja, građanske slobode i pravo na hrvatski jezik.Vođen načelom "Prosvjetom k slobodi", inicirao je i materijalno podržao osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti u umjetnosti (danas HAZU) 1861. godine i izgradnju njezina sjedišta 1880. godine, gradnju katedrale u Ðakovu, osnivanje Galerije slika. Utemeljitelj je obnovljenoga modernog Sveučilišta u Zagrebu (1874.), potpomaže rad hrvatskih škola, knjižnica i čitaonica; časopisa i novina; podržava književnike, znanstvenike i umjetnike te potiče tiskanje znanstvenih djela. Strossmayer je izradu projekta zgrade Galerije i Akademije povjerio glasovitome bečkom arhitektu Friedrichu von Schmidtu (1825. - 1891.), koji je 1877. godine napravio projekt palače u stilu talijanske renesanse. U tome mu je pomagao Herman Bollé (1825. - 1926.), koji je i nadzirao gradnju. Palača je dovršena 1880. Veliki potres koji je te godine pogodio Zagreb znatno je oštetio zgradu tako da je ona službeno otvorena četiri godine kasnije.

Današnji izgled Akademijine palače rezultat je naknadnih preinaka. Utemeljen na sustavu donacija i, vrlo rijetko, na kupnji djela, fundus Strossmayerove galerije (uključujući i zbirke Auer, Csikos, Svečnjak, Šebalj, Šulentić, Angeli-Radovani, Uzorinac i Vanka), danas obuhvaća oko 3 000 umjetnina, mahom slika, ali i grafičkih listova i skulptura. Stalni postav koncipiran je na edukativnom načelu, tako da se u slijedu može pratiti razvoj europskih slikarskih škola od 14. do 19. stoljeća. Podijeljen je u tri veće skupine - u prvih šest dvorana kronološkim su redom predstavljene talijanske slikarske škole, u daljnje tri majstori Sjeverne Europe - Nijemci, Flamanci i Nizozemci, a posljednja, deseta dvorana dom je francuskih umjetnika. U zbirci nalazimo i domaća imena - slikare zvane Schiavonima (talijanski naziv za hrvatske umjetnike, koji potječe od riječi schiavi, što znači Slaveni), koji su, premda rođeni s hrvatske strane Jadrana, svoj život i djelatnost vezali za Italiju. U stalnom postavu Strossmayerove galerije nezaobilazan je rad Beata Angelica. Pretpostavlja se da je slika Stigmatizacija svetoga Franje Asiškoga i smrt svetoga Petra Mučenika izvorno bila dio oltarne slike. Dominikanski slikar fra Angelico u svojem je opusu sjedinio tradicionalnu gotičku pobožnost i novi renesansni pogled na svijet. Njegov legendarni religiozni zanos iznimno je cijenio i biskup Strossmayer, koji je tu sliku smatrao najvećom dragocjenošću svoje galerije. Najvrednija je i jedinstvena slika Sveto Trojstvo (Prijestolje Milosti) Majstora slike Virgo inter virgines, koja plijeni svojim formatom, ikonografskom kompleksnošću, ali i likovnošću u formalnoj dosljednosti. Biskup Strossmayer kupio ju je u milanskom antikvarijatu kao rad kelnske škole, a danas je svjetski nezaobilazan primjer holandskog stvaralaštva u sutonu 15. stoljeća.

U bogatom fundusu posvećenome talijanskim školama izdvajaju se još i Bogorodica s Isusom, sv. Kuzmom i sv. Damjanom C. Rossellija te Sv. Sebastijan, dio oltarne slike V. Carpaccia, vodećega venecijanskog majstora na prijelazu iz 15. u 16. st., koja pripada razdoblju umjetnikove pune zrelosti. Ta je slika državnim sporazumom vlada Italije i Hrvatske tijekom Drugoga svjetskog rata zamijenjena za Višeslavovu krstionicu, a nakon rata i dugih pregovora 1961. godine vraćena je Galeriji. Također valja istaknuti radove Sv. Augustin (?) i Sv. Benedikt G. Bellinija te Polaganje u grob J. Palme mlađeg. 

Od domaćih majstora tu su dubrovački majstor iz 15. stoljeća L. Dobričević s djelom Krist s donatorom, A. Medulić Schiavone (Priča o Tobiji) i F. Benković (Abraham žrtvuje Izaka). Slika Federika Benkovića Abraham žrtvuje Izaka jedna je od četiriju slika koje je Benković naslikao 1715. godine za Lothara Franza von Schönborna nadbiskupa iz Mainza i biskupa Bamberga za njegov dvorac i ljetnikovac u Pomersfeldenu. To remek djelo talijanskoga baroka kupilo je u Londonu na dražbi u Sothebyju 1936. godine Društvo prijatelja Strossmayerove galerije i darovalo je Galeriji. Među djelima sjevernoeuropskih majstora, osim Svetog Trojstva Majstora slike Virgo inter virgines, izdvajaju se još Bijeg u Egipat J. Pateniera (iz donacije A. Topića Mimare), Seoska svadba P. Brueghela mlađeg, člana jedne od najpoznatijih flamanskih slikarskih obitelji nizozemskog zlatnog 17. stoljeća (dar J. i Z. Baloković). Unutar presjeka francuskog slikarstva posebnu pažnju zaslužuju portreti, od kojih se svojom kvalitetom neprijeporno ističe Portret Madamme Récamier Antoine Jean Grosa. Na slici tog prethodnika romantizma, prva dama onovremenog Pariza, koja je plijenila srca, predstavljena je u nešto kasnijim godinama i pripada vremenu oko 1830. godine, kada je već živjela povučeno u opatiji Abbaye-aux-Bois.

Zbirku Šulentić čini 67 radova Zlatka Šulentića: pejzaži, portreti i autoportreti, slobodne kompozicije i jedna skulptura. Većina radova stalno je izložena u prostoru kojim upravljaju dugogodišnji prijatelji i susjedi obitelji Šulentić, franjevci trećega reda. U obližnjoj crkvi Sv. Franje Ksaverskog Šulentić je naslikao nekoliko sakralnih kompozicija i križni put. Zlatko Šulentić (1893. - 1971.) svoj slikarski put započinje u vrijeme ekspresionističkih i kubističkih tendencija u Hrvatskoj. U kasnijem razdoblju, njegov opus (kojeg uglavnom čine pejzaži, gradske vedute i portreti) obilježava smireniji kolorit, ali i dalje s elementima ekspresionizma. Radio je kao likovni pedagog na srednjim školama i na Zagrebačkoj akademiji likovnih umjetnosti.

Memorijalna zbirka Maksimilijana Vanke, Korčula nalazi se u vili Vanka u Korčuli, koja je zajedno s atelijerom, uređena za prezentaciju Memorijalne zbirke i otvorena 1969. godine. Zbirka slikara Maksimilijana Vanke (1889. - 1963.) pokazuje presjek kroz njegovo stvaralaštvo od dvadesetih godina do pred smrt. Nekoliko desetaka slika, akvarela, pastela i crteža predstavlja umjetnikovo stvaralaštvo od monumentalizma Nove stvarnosti preko ekspresionizma do utjecaja konstruktivizma.