O MUZEJU
Muzej Mimara utemeljen je donacijom kolekcionara Ante Topića Mimare (1898. - 1987.), a otvoren je za javnost 1987. godine. Riječ je o najvećoj donaciji umjetnina u Hrvatskoj nakon one biskupa Strossmayera.
Muzej je smješten u neorenesansnoj zgradi bivše gimnazije, dovršene 1898. godine prema projektu njemačkih arhitekata Ludwiga i Hülssnera, a prema zamisli historika, slikara i političara Izidora Kršnjavog (1845. - 1927.), koji je obnašao dužnost predstojnika tadašnjeg Odjela za bogoštovlje i nastavu od 1891. do 1896. godine. Kamen temeljac za njezinu izgradnju položio je car Franjo Josip I.
Fundus čini 3 750 umjetnina, među kojima je, uz skupinu ikona, oko 450 slika različitih europskih škola i majstora od razdoblja gotike, renesanse i manirizma do baroka, 19. stoljeća i postimpresionizma s početka 20. stoljeća. Niz vrijednih arheoloških djela koja pripadaju starim civilizacijama pokrivaju širok vremenski raspon od prapovijesti do kasne antike, a skupina kipova i reljefa u različitim materijalima čine bogatu zbirku europske skulpture od ranoga srednjeg vijeka do 20. stoljeća. Nisu manje brojna ni raznovrsna djela umjetničkog obrta od srebra, bronce, bjelokosti, stakla, porculana... od antike i srednjeg vijeka do novog vijeka, odnosno do kraja 19. stoljeća. Njima su pridružene i umjetnine Srednjega i Dalekog istoka te skupina od osamdesetak vrijednih orijentalnih sagova. Brojni predmeti pokazuju iznimnu finoću izrade vrhunskih majstora i svjedoče o kulturnim potrebama u svakodnevnomu vjerskom i svjetovnom životu ljudi minulih epoha.
Stalni je postav podijeljen prema vrsti građe i kronološki: u prizemlju su kao zasebne cjeline izloženi predmeti iz zbirke stakla, orijentalni sagovi i djela srednjoistočne i dalekoistočne umjetnosti; na prvom je katu u mješovitom postavu prezentirana arheološka građa, a zatim kronološki, nastavljajući se na kasnu antiku, djela europskog kiparstva i umjetničkog obrta. Drugi kat namijenjen je slikarstvu. Iznimno vrijedni uporabni i dekorativni predmeti staklarskog obrta potječu iz vremena starog Egipta (2. tisućljeće pr. Krista); iz antičkoga i ranosrednjovjekovnog razdoblja; iz zemalja islamske tradicije (9. - 14. st.); iz Venecije kao važnog središta staklarstva, te iz drugih europskih zemalja (15. - 19. st.). U zbirci se tako mogu vidjeti reprezentativni primjerci brušenoga i graviranog stakla njemačkog podrijetla i izvrsni artefakti češke staklarske tradicije 19. st.Zbirka tekstila zastupljena je orijentalnim sagovima nastalima, među ostalim, u Perziji, Turskoj i na Kavkazu, u razdoblju od 16. do 20. st.
Dalekoistočnu umjetnost prezentiraju većinom predmeti kineske umjetnosti. To su izvanredni primjerci od bronce, keramike i porculana, predmeti od rijetkih materijala poput žada ili roga nosoroga, kao i virtuozna ostvarenja od drva, roga, bjelokosti, rezbarenog laka te predmeti ukrašeni emajlom. Znatan je broj i predmeta japanske primijenjene umjetnosti, kao i predmeta koji pripadaju kulturama drugih azijskih prostora: Indiji, Indoneziji, Vijetnamu, Koreji...
Najstariji izložak zbirke starih civilizacija jest Ženski idol iz mlađeg paleolitika, a izloženi su i predmeti iz Mezopotamije (Ženska glava) i starog Egipta te predmeti grčke umjetnosti iz arhajske faze (Lav i Lavlja glava), klasičnog razdoblja (Lekit, Statueta muškarca), kao i veći broj helenističkih ostvarenja.
Osobito je zanimljiva etrurska i grčka brončana mala plastika te rimska portretna skulptura. U postavu kiparstva izdvajaju se glave kraljeva i kraljica od polikromiranog drva koje pripadaju engleskoj umjetnosti romanike (12. i 13. st.) te primjerci gotičke sakralne skulpture (s temom Bogorodice s Djetetom) u kojima se očituju specifičnosti regionalnih škola. Ističu se kasnogotički Arkanđeo Gabrijel s anđelima (Flandrija, 15. st.), par anđela-svijećnjaka, kip sv. Juraj Jacquesa de Baerzea, a među kipovima i djelima umjetničkog obrta iz renesanse 15. i 16. st., kao i iz vremena manirizma i baroka, izdvajaju se Verrocchijeva skulptura Putto, Kleopatrina smrt iz Augsburga, skulpture kojima su autori P. Tacca, G. Petel i dr.
U vrlo bogatoj zbirci bjelokosti ističu se podjednako vrijedni kipovi i djela umjetničkog obrta. Uz skulpture većih formata i brojne uporabne predmete, zastupljena je i raznovrsna sitna plastika, kao i iznimni komadi namještaja poput renesansnih škrinja i naslonjača te komoda i stolova iz 17. i 18. st. Europsko kiparstvo s kraja 19. i iz 20. st. prezentiraju Meunierova Flora i Rossova impresionistička Glava Gavrochea.
Svojom se vrijednošću kao posebna cjelina izdvaja europski porculan i fajansa 18. i 19. st. Zbirkom ikona dominiraju vrhunski primjerci veneto-bizantske, grčko-bizantske, moskovske i novgorodske ikonopisne škole, a neki vrlo rani primjerci (6. - 12. st.) potječu iz Palestine, Antiohije i Male Azije. Veći dio zbirke slikarstva čine djela europskih majstora, škola i radionica od 13. do 20. st., različitih stilskih obilježja: gotike, rane renesanse, visoke renesanse i manirizma, baroka, rokokoa, neoklasicizma, romantizma, realizma, impresionizma i postimpresionizma.U središnjoj dvorani drugog kata predstavljen je izbor slika različitih škola i stilova u Europi od 16. do 18. st., odabranih prema vrijednosti, važnosti i formatima. Izloženi su reprezentativni primjerci koji se pripisuju najvećim slikarskim imenima talijanske renesanse i manirizma (Raffaelu, L. Lottu, P. Veroneseu), flamanskoga i nizozemskog baroka 17. st. (Rubensu, Van Dycku, Rembrandtu, Eeckhoutu) te španjolskoga i engleskog klasicizma (Goyi, Hoppneru).
U postavu slikarstva mogu se vidjeti i djela internacionalne gotike te talijanske i sjevernjačke rane renesanse (B. da Siena, B. di Lorenzo, radionica S. Botticellija, sljedbenici R. Campina, H. Boscha, J. van Clevea), visoke renesanse i manirizma (venecijansko slikarstvo, V. Catena, D. Beccafumi), talijanskog baroka (L. Giordano), flamanskoga baroknog slikarstva 17. st. (P. P. Rubens, A. van Dyck, J. Jordaens, A. Breughel), nizozemskoga baroknog slikarstva 17. st. (H. J. Ter Brugghen, J. G. Cuyp, J. van Ruisdael, A. Cuyp, J. van de Cappelle) te španjolskog baroka 17. st. (D. Velazquez, A. Cano, F. A. y Sarabia, B. E. Murillio).
Među slikarskim djelima 19. st. izdvajaju se Krajolik J. Constablea, Makovi E. Delacroixa, krajolici Ch. de Daubignyja i C. Troyona, portreti C. Corota, mrtve prirode E. Maneta, H. de Fantina Latoura i Carla Schucha te djela C. Pissarroa, P.-A. Renoira, E. Degasa i dr. Dio muzejskog fundusa čini i zbirka crteža s vrlo vrijednim ostvarenjima europskih majstora kao što su Bronzino, Ch. Le Brun, C. Lorrain, F. Guardi, Gericault i dr., kao i minijature podrijetlom iz Kine, Armenije, Irana...
Posebna dvorana na drugom katu posvećena je Anti Topiću Mimari, s izborom tekstilnih umjetnina (sagova, tapiserija) i namještajem (klupe, naslonjači, komode), koji su reminiscencija na ugođaj donatorova doma.