Zbirke
Zbirka pomorskih karata i peljara
Vrsta zbirke povijesna, umjetnička, pomorska
Voditelj Petra Radić
Broj predmeta 897
Vrsta građe pomorska karta; karta; zemljopisna karta; geografska karta; veduta; kartografski plan; peljar; planovi; akvarel; reprodukcije karata; topografska karta; karte na svili; generalne karte; kursne karte; obalne karte; karte –planovi; reljef
Teritorij istocna obala Jadrana; Jadran
Vremensko razdoblje 16. st. - 20. st.
Materijal papir; svila
Url https://www.hpms.hr/index.php/odjeli-i-zbirke/odjel-pomorsko-kulturno-povijesnih-zbirki/zbirka-pomorskih-karata-i-peljara
Najstariji predmeti u Zbirci potječu iz 16. stoljeća. To su veduta Šibenika i kartografski plan Makarske, dijelovi Isolara venecijanskog kartografa G.F. Camocia, a potom sljedi Mercatorova karta Slavonije, Hrvatske, Bosne i Dalmacije, izdanje iz 1648. godine.
Kartografija 18. stoljeća zastupljena je s nekoliko karata ali i s dva peljara, rad francuskog kartografa Josepha Ruoxa. Prvi je RECEUIL DES PRINCIPAUX PLANS DES PORTS ET RADES DE LA MER MEDITERRANEE, tiskan u Marseilleu 1764. godine i sadrži 121 list s planovima mediteranskih luka. Drugi, nažalost bez prve stranice i naslova, tiskan je u Livornu 1795. godine i sadrži 183 lista s prikazima Splita i drugih jadranskih i mediteranskih luka.
Među kartama iz 19. stoljeća posebno je zanimljiv akvarel PLANO TOPOGRAFICO DE RAGUSA E SOBBORGHI COL CIRCONDARIO MARITTIMO DI BRENO E RAGUSA VECCHIA, podijeljen na dva dijela. U gornjem dijelu je pogled s mora na Dubrovnik i okolna brda, a u donjem je prikazano cijelo dubrovačko primorje, sve do Cavtata. Akvarel je rad Dubrovčanina M.P. Seuricha (?) , a nastao je 1809. godine po naređenju Trogiranina I. D. Garanjina, generalnog upravitelja Dubrovnika i Kotora za vrijeme francuske vladavine.
Iz 19. stoljeća potječu i pomorske karte različitih dijelova Sredozemnog i Jadranskog mora koje su tiskane nakon istraživanja talijanskih, francuskih, španjolskih i engleskih hidrografa.
Treći vrijedan portolan je PORTOLANO DEL MARE ADRIATICO koji je 1845. godine tiskao Vojno geografski institut u Milanu.
Ipak, najveći dio Zbirke predstavljaju pomorske karte i planovi koji su rezultat djelovanja hidrografske službe na istočnoj obali Jadrana koja postoji više od 150 godina. U Trstu je 1860. godine osnovan Hidrografski zavod, a dvije godine kasnije njegova filijala u Puli u koju je postupno prešao i čitav tršćanski zavod. Unatoč manjim prekidima tijekom prvog i drugog svjetskog rata, može se pratiti kontinuitet hidrografske službe na Jadranu sve do današnjih dana.
Osim karata iz razdoblja Austro-Ugarske, Muzej posjeduje i reprodukcije austrougarskih karata koje su se od 1928. godine tiskale u Vojnogeografskom institutu u Beogradu. Radi se o kartama koje su se od originalnih razlikovale samo po dodatnom naslovu na hrvatskom jeziku i unesenim nautičkim podacima koji su pretrpili promjene od dana izdavanja karte. Slijede karte koje je izdao Hidrografski institut mornarice Split u razdoblju između 1934. i 1941. godine.
Iz razdoblja Drugog svjetskog rata Muzej posjeduje više različitih karata. Tako je npr. Zemljopisni zavod Oružanih snaga 1942.-1943. godine reproducirao kartu Jadransko more, a Štab Mornarice NOVJ, odnosno njegov Kartografski odjel Topografsku kartu otoka Visa i Jugoslovensko primorje / Pregled neprijateljskih garnizona obalnog pojasa.(1944.). U Muzeju postoje i engleske odnosno njemačke karte iz tog razdoblja. Posebno su zanimljive dvije karte rađene na svili koje su koristili saveznički piloti.
Među prvim kartama koje je splitski Hidrografski institut tiskao nakon rata ističe se sedam karata na kojima su označena minska polja i prepreke za plovidbu koje su obuhvatile cijeli Jadran, od ušća rijeke Tagliamento do otoka Krfa. Zahvaljujući između ostalog i ovim kartama, koje su imale po više izdanja, brzo je uspostavljena normalna plovidba Jadranom.
Muzej posjeduje veći dio karata (generalnih, kursnih i obalnih te karata –planova) u izdanju Hidrografskog instituta JRM, odnosno od 1991. godine Hrvatskog Hidrografskog instituta.
U muzejskoj zbirci su i dva reljefa od kojih je jedan Reljef otoka Visa s prikazom Viške bitke 20. srpnja 1866. Reljef potječe iz 1935. godine i rad je F. Jendrešića iz Splita.