O MUZEJU
Galerija je zasnovana 1970. godine kada je Antun Augustinčić (1900. - 1979.) – zagrebački i pariški đak, jedan od naših najznačajnijih kipara i nezaobilaznih predstavnika hrvatske moderne umjetnosti – darovao svom rodnom Klanjcu vlastiti kiparski opus, nastao tijekom 50 godina njegova stvaranja, od 1920-ih do 1970-ih, koji mu je priskrbio ugled u domovini i inozemstvu. Zgrada Galerije, djelo arhitekta A. Lozice, izgrađena u nekadašnjem voćnjaku obližnjega franjevačkoga samostana, otvorena je za javnost u proljeće 1976. godine izložbom reprezentativnih radova koje je odabrao sam autor i donator.
Današnja se ekspozicija temelji na opredjeljenju za tematskokomparativni pristup Augustinčićevu djelu. Obuhvaća dvije međusobno ovisne cjeline: unutarnji postav – u skladu s trodijelnom raščlambom prostora tematski podijeljen na intimnu plastiku, portrete i javne spomenike – te park skulpture uokolo Galerije.
U prvoj dvorani stalnog postava izložena su komorna djela, od ranih radova iz 1920-ih, koja svjedoče o razdoblju Augustinčićeva formiranja na zagrebačkoj Akademiji te studija u Parizu u vrijeme dominacije art decoa (Harlekin, 1927.; Djevojka i mladić s gitarama, 1928.), razvoju vlastita kiparskog izraza te trajnoj preokupaciji ljudskim, poglavito ženskim tijelom (niz torza iz 1940-ih i 1950-ih, u pokretu ili u klasičnom stavu kontraposta). Druga dvorana posvećena je portretima, stalno prisutnoj temi u Augustinčićevu opusu. Izborom iz brojnog niza snažnih, psihološki dorečenih i skulptorski izražajnih portreta njegovih prijatelja te poznatih osoba iz kulture i politike, prati se razvoj njegova kiparskog postupka: od početne stilizacije (Portret Nade Mikačić, 1923.; Portret Mladena Ivekovića, 1928.), preko realizma (Portret Luje Novaka, 1933.), impresionističkog tretmana površine (Portret Bojana Stupice, 1955.) do ekspresivne kiparske geste (Portret Branka Gavelle, 1976.). U trećoj dvorani izložen je izbor skica i modela za javne spomenike, po kojima je Augustinčić i najpoznatiji širokoj publici: monumentalni Mir, postavljen uz zgradu UN-a u New Yorku 1954. g., Rudar (1939.) ispred Međunarodnog ureda rada u Ženevi, fragment Pietà (1939.), kao dio ansambla za Spomenik šleskom ustanku u Katowicama (Poljska)... Motivom Nošenje ranjenika Augustinčić se bavi tijekom trideset godina svog poslijeratnog stvaranja, kroz brojne skice i spomenike postavljene u mnogim gradovima, a upravo njega je odabrao i za svoj nadgrobni spomenik.
Pred ulazom u Galeriju posjetitelje je dočekao Petrica Kerempuh (1973.), a vanjski postav započinje Spomenikom Marinu Držiću (1963.) u paciju Galerije te se nastavlja parkom skulptura: skulpture i fontane izvedene za gradske prostore i parkove (Kupačica, 1927., Daruvar; Majka i dijete, 1969., Glina; Manekenpis i Dječak s ribom, 1950., Rim; Brijunski akt, 1948., Brijuni), grobne skulpture (Usnula djevojka, 1935., Varaždin; Odmor, oko 1930., Anđeo, 1933., Mojsije, 1934. i Ikar, 1935., Mirogoj) te javni spomenici (Konj u pokretu – dio Spomenika kralju Aleksandru u Somboru, 1940.; Spomenik Titu, 1948., Kumrovec; Spomenik Moši Pijade, 1954., Zagreb). Na izlazu iz parka, lijevo od ulaza u Galeriju, je Nošenje ranjenika podno kojeg su položene urne s pepelom Nade i Antuna Augustinčića.
Osim muzejske, Galerija je razvila izdavačku te izložbenu djelatnost: od 1981. g. izlazi časopis Anali Galerije Antuna Augustinčića, a od 1983. godine djeluje Salon Galerije Antuna Augustinčića. Od darova umjetnika koji su u njemu izlagali, nastala je Zbirka Salona Galerije Antuna Augustinčića koja predstavlja stanovit presjek hrvatske likovne umjetnosti 20. i 21. stoljeća. Trenutno sadrži tridesetak djela (skulpture, slike, crteže i umjetničku keramiku) umjetnika vezanih uz lokalnu sredinu, Augustinčićevih suradnika i učenika, te autora koji istražuju medij kiparstva bez obzira na provenijenciju.
Od 29.rujna 2016., zahvaljujući projektu koji je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj, kao dodatni sadržaj može se razgledati i Studio Galerije Antuna Augustinčića – novoizgrađeni objekt u Ulici dr. Ivana Broza 2, autorstvo AG Matas, u kojem je zbrinut restaurirani muzejski fundus te u kojem su objedinjene sve aktivnosti Galerije Antuna Augustinčića izvan stalnog postava – a od 1. siječnja 2022. g. njegovo se razgledavanje posebno naplaćuje.