O MUZEJU
Tiflološki muzej javna je državna ustanova, osnovana 1953. godine koja svojim djelovanjem te materijalnom i nematerijalnom građom nastoji društvenoj zajednici približiti svijet i život osoba s invaliditetom, osobito onih oštećena vida. Osobe s invaliditetom mogu se aktivno uključiti u djelovanje Muzeja, a on sam svojom aktivnošću potiče zajednicu na toleranciju, upoznavanje svijeta osoba s invaliditetom te mijenjanje moguće negativne predodžbe o invalidnim osobama, djelujući tako kao korektivni mehanizam u društvu.
Naziv Muzeja potječe od grčkih riječi typhlos (slijep) i logos (kazivanje, govor, misao, razum).
Muzej je koncipiran kao "muzej za sve", bez obzira na "različitosti među ljudima".
Stalni postav prezentira nekoliko cjelina: Tamna soba, Začeci institucionalne brige za slijepe, Svakodnevni život u Zemaljskom zavodu za odgoj slijepe djece, Razvoj pisma za slijepe, Ukorak s vremenom, Likovni radovi slijepih autora… Cjeline se mogu razgledati zasebno ili slijedom kojim su postavljene.
Kao posebnost izdvaja se Tamna soba – prostorija u potpunom mraku, kojom se posjetiteljima želi približiti i osvijestiti nemogućnost primanja informacija iz okoline pomoću vida. Istodobno, otvara se mogućnost aktiviranja ostalih osjetila. U sobi posjetitelj mora proći određene zadatke, a ukoliko to ne može obaviti samostalno, može zatražiti pomoć i dobiti vodiča. Tamna soba je pod nadzorom, a snimku njezina obilaska moguće je ponijeti sa sobom kao suvenir.
Zanimanje za školovanje slijepih u našoj zemlji počinje krajem 19. st. Vinko Bek (1862. - 1935.), tiflopedagog i humanist, prvi je u nas organizirao zaštitu, odgoj i obrazovanje slijepih. Godine 1889. objavljuje prvu verziju Brailleove abecede za hrvatski jezik, a uskoro nakon toga pojavljuje se i njegova početnica na Brailleovu pismu. U muzejskom postavu prikazan je razvoj pisma za slijepe, kao i naprava za pisanje - od prvih tablica za pisanje, preko Brailleovih pisaćih strojeva do suvremenih elektroničkih uređaja i softvera namijenjenih slijepima.
Integralni dio stalnog postava Muzeja je dokumentarno-igrani film u kojem sudjeluju slijepa djeca, učenici Centra za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" iz Zagreba. Film prikazuje jedan dan krajem 19. st. u Zemaljskom zavodu za odgoj slijepe djece. Rekonstrukcijom života i rada polaznika Zavoda, njihovih odgajatelja i učitelja, želi se pokazati jedan segment defektologijskih početaka i prezentirati tadašnja nastavna sredstva i pomagala, ponašanje djece, njihove igre i molitve, sve u službi oživljavanja duha onoga vremena, vrlo značajnog za razumijevanje početaka institucionalne brige za djecu oštećena vida u Hrvatskoj.
Likovni radovi slijepih autora pokazuju kreativne dosege slijepih osoba na području likovnog stvaralaštva, istodobno uklanjajući predrasude prema slijepima i njihovim mogućnostima likovnog izražavanja. Riječ je o skulpturama u kojima se očituje vještina obrade materijala i interpretacija sadržaja i oblika koje slijepi kipari crpe iz sjećanja ili su ih opipom spoznali i prenijeli u svoje skulpture.
U Muzeju se može koristiti čitaonica s više od 7 000 naslova vezanih za tematiku Tiflološkog muzeja, a moguć je i posjet muzejskoj čuvaonici, gdje se upoznaje i onaj dio muzejskog posla koji je inače skriven pogledu javnosti.
Muzej je 2010. godine bio nominiran za Nagradu za europski muzej godine - EMYA.