O MUZEJU

Arheološki muzej Istre sljednik je Gradskog muzeja (Museo Civico della Città di Pola), osnovanog 1902. g. i Kraljevskog muzeja Istre (Il Regio Museo dell'Istria) iz 1925. g.

Od 1947. g. nosi današnji naziv, a od 1930. g. kontinuirano djeluje u istom sjedištu - u zgradi nekadašnje austrijske gimnazije (izgrađene 1890.), koja se nalazi na istočnom rubu prapovijesnoga gradinskog naselja i antičke kolonije Pole. Svečana antička Dvojna vrata (Porta Gemina) te otvoreni lapidarij i park, put i široko stubište vode do glavnog ulaza u zgradu, iza koje se nalaze ostaci Malog rimskog kazališta.

Stalni postav, ostacima materijalne kulture, predstavlja razvoj života na prostoru Istre od prapovijesti do srednjega vijeka.

U lapidariju je izložena građa iz razdoblja antike (1. - 4. st.), kasne antike i srednjega vijeka (pol. 4. - 9. st.). Najvećim dijelom to su rimski natpisi, nadgrobni spomenici, srednjovjekovna arhitektonska dekoracija te kameno pokućstvo crkvenih građevina Pule i okolice.

Prvi kat posvećen je građi iz paleolitika, neolitika, bakrenog i brončanog doba te osobito bogatim nalazima iz nekropola starih Histra iz posljednjeg tisućljeća prije Krista. Prapovijesna građa Istre - od starijeg kamenog do rimskog doba, izložena je po cjelinama, u vremenskom slijedu, u pet dvorana prvoga kata. Od izložene građe ističu se ogrlica od jantarnih zrnaca, brončano žezlo, keramičke žare i etruščanska urna s nalazišta Picugi pokraj Poreča, "božica plodnosti"i konjanik s lokaliteta Nezakcij, a od metalnih nalaza - ulomci brončane situles prikazom pomorske bitke, ciste i drugi oblici posuda, također iz Nezakcija.

Izložena građa rimskog razdoblja obuhvaća keramičke svjetiljke, posuđe, staklene i metalne predmete, mramorne statue, ulomke arhitektonske dekoracije i mozaike iz rimskih građevina.

U posljednje dvije dvorane drugog kata postavljena je izložba kasnoantičkih i srednjovjekovnih arheoloških predmeta. Uz nakit i dijelove nošnje iz slavenskih nekropola (Buzet, Vižinada i dr.), razne metalne, staklene i keramičke predmete iz pulskih i istarskih starohrvatskih grobova (Žminj) ističe se polikromni pozlaćeni apsidalni mozaik iz južne grobne kapele Maksimijanove bazilike (sredina 6. st.) i dio luka s pleterom i natpisom (iz crkve sv. Elizeja pokraj Fažane).

Od 1970. g. Muzej izdaje specijalizirani časopis Histria archaeologica.

Osim u matičnoj zgradi, u kojoj su Prapovijesna, Antička, Srednjovjekovna i Novovjekovna zbirka, Muzej ima dislocirane zbirke u Puli u Amfiteatru, Augustovu hramu i Franjevačkom samostanu, te u Nezakciju.

Amfiteatar

Amfiteatar je specifična rimska građevina u obliku elipse, velikih dimenzija. Služio je za priređivanje gladijatorskih igara, borbu divljih i razjarenih zvijeri i drugih, u rimskom svijetu omiljenih, igara. Izgradnja najmonumentalnijeg zdanja pulske povijesti vjerojatno je započela za vrijeme cara Augusta. Zidni plašt s velikim lučno nadsvođenim otvorima na dva kata svojim stilskim obilježjima odgovara vremenu prve polovice 1. st., vremenu vladavine cara Klaudija. Posljednja faza izgradnje trećega kata i dovršenja Amfiteatra pripisuje se caru Titu Flaviju Vespazijanu, oko 80. g.

Geometrijski izuzetno pravilna građevina duga je 133, široka 105, a na morskoj strani visoka i do 32,5 m. Prostor za gledatelje mogao je primiti 20 000 ljudi, a nalazio se uokolo same arene u kojoj su se vodile borbe i širio se u koncentričnim, stupnjevito položenim redovima kamenih sjedala. U četiri tornja na vanjskoj fasadi nalazile su se dvojne stube kojima se ulazilo na gornje katove.

U podzemnoj prostoriji Amfiteatra postavljena je stalna tematska izložba o maslinarstvu i vinogradarstvu Istre u antici. Izloženi kameni predmeti izvorni su, doneseni s lokaliteta poput Barbarige, Betike i dr., dok su drveni dijelovi mlinova za masline i tijeska rekonstruirani prema opisima rimskih pisaca.

Posljednju cjelinu čini prikaz kopnenog i pomorskog prijevoza istarskih proizvoda do različitih, često udaljenih tržišta.

Augustov hram
Sačuvani rimski hram, nastao između 2. g. pr. Krista i 14. g., nalazi se na sjeverozapadnoj strani Foruma, pokraj Gradske vijećnice. Sastoji se od veće zatvorene prostorije - cele i manjega, prema trgu otvorenog predvorja, kojeg s čeone strane omeđuju četiri stupa, a s bočne po jedan. Izvorno je bio posvećen božici Romi (personifikaciji rimske države) i caru Augustu, koji je bio štovan kao bog. U hramu su izloženi rimski kameni spomenici (sarkofazi i nadgrobni spomenici, elementi arhitekture, dijelovi carskih kipova, portreti...) i sitna plastika (zavjetne brončane figurice, mramorni likovi i ulomci reljefa, zavjetne keramičke skulpture).

Nezakcij
Nezakcij ili Vizače svojevrstan je arheološki park s konzerviranim arhitektonskim ostacima antičkoga i kasnoantičkog doba. Lokalitet je okružen pojasom istraženih bedema. Na samom ulazu u grad, između rimskih i prapovijesnih vrata, nalazila se bogata prapovijesna nekropola. Pronađene urne i predmeti koji su kao prilog položeni u grobove pokazuju slojevitost pokapanja od 11. st. pr. Krista do rimskog osvajanja. Domaći proizvodi i luksuzna uvezena roba povezuju istarsku kulturu i Nezakcij kao njezino središte s kulturama gotovo cijelog Sredozemlja i srednje Europe.
Rimljani su nakon opsade 177. g. pr. Krista porušili grad, a na istome mjestu sagradili su novi, s dobro organiziranom urbanističkom gradnjom. Na središnjem platou izgrađen je forum s tri hrama, prostrane terme i druge javne i privatne građevine. Na padinama se nalaze ostaci raskošnih privatnih građevina, a bogata nekropola pružala se duž ceste koja je od grada vodila prema Puli. Predmeti visoke umjetničke vrijednosti govore o zavidnome kulturnom dometu grada u rimsko vrijeme.
Postupnim slabljenjem rimske države nastaju znakovite promjene: od antičkog municipija grad je pretvoren u kasnoantičko utvrđeno naselje. Prostorije raskošnih termi pretvorene su u stambene i gospodarske objekte, dok je južni dio tijekom 5. st. preuređen u dvije monumentalne kultne građevine. Prva - sjeverna, i nešto veća - južna bazilika vrijedan su prilog upoznavanju starokršćanske arheologije.
Grad je preživio pad Rimskog Carstva i buđenje kršćanstva, ali nije odolio barbarskim napadima početkom 7. st.

Na lokalitetu se nalazi zgrada u kojoj je izložen prikaz istraživanja Nezakcija.