O MUZEJU
ARHEOLOŠKI MUZEJ ISTRE
Arheološki muzej Istre obuhvaća arheologiju istarskog poluotoka od prapovijesnih vremena do novoga vijeka.
Prapovijesna, Antička, Srednjovjekovna, Novovjekovna, Numizmatička zbirka i Zbirka podvodne arheologije čine Arheološki odjel koji uz Dokumentacijski i Knjižnični odjel, Edukacijski odjel te Konzervatorsko-restauratorski odjel tvore Arheološki muzej Istre.
Muzej je trenutno pod opsežnom obnovom koja će donijeti i novi stalni postav te je zasad zatvoren za javnost. U međuvremenu posjetite galerijske prostore i dislocirane zbirke muzeja: Galerija C8, Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca, Galerija Amfiteatar, Augustov hram, Amfiteatar i arheološki park Nezakcij.
ARHEOLOŠKI MUZEJ ISTRE (zatvoreno)
Carrarina ulica 3, Pula
Tijekom prve polovine XIX. stoljeća počinje stvaranje muzejske zbirke u Puli prikupljanjem kamenih spomenika u Augustovu hramu. Otkriće kamenih, keramičkih i metalnih predmeta u Nezakciju bilo je osnova za utemeljenje Muzeja starina (Museo d'antichità), odnosno Gradskog muzeja (Museo civico della città di Pola) 1902. godine. Njegovo je sjedište bilo u zgradi koje danas nema, na Usponu sv. Stjepana, nedaleko od slavoluka Sergijevaca.
Preseljenjem sjedišta Istarskog društva za arheologiju i zavičajnu povijest (Società istriana di archeologia e storia patria) i prijenosom dijela arheološkog inventara iz Poreča u Pulu, Gradski muzej spaja se s Državnom zbirkom (kameni spomenici) i porečkim Provincijalnim muzejom (Museo Provinciale) u jednu muzejsku ustanovu pokrajinskog značaja pa je tako 1925. utemeljen Kraljevski muzej Istre (Regio Museo dell'Istria).
Bogatstvo zbirki nametnulo je potrebu za novim prostorom pa je nekadašnja zgrada austrijske gimnazije (izgrađena 1890.) prilagođena novim potrebama ovog muzeja, koji je otvoren za javnost 1930. godine.
Muzej se nalazi na istočnom rubu prapovijesnoga gradinskog naselja i antičke kolonije Pole. Svečana antička Dvojna vrata (Porta Gemina) vode do glavnog ulaza u zgradu, iza koje se nalazi Malo rimsko kazalište.
Godine 1947. ova ustanova mijenja ime u Arheološki muzej Istre.
Od 2013. godine muzej i njegov spomenički okoliš podliježu opsežnoj obnovi koja traje i danas.
GALERIJA C8
Carrarina ulica 8, Pula
Izložbeni prostor Arheološkog muzeja Istre nalazi se nasuprot zgrade muzeja. U ovom ostakljenom galerijskom prostoru izlažu se pretežno gostujuće izložbe arheološke tematike.
MUZEJSKO-GALERIJSKI PROSTOR SVETA SRCA
DeVilleov uspon 8, Pula
Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca smješten je u nekadašnjoj crkvi Srca Isusova i Marijina u Puli.
Crkvu su dale izgraditi redovnice Svetih Srca, koje su na ovo mjesto došle 1896. godine, uz samostan iz 1899. godine u kojem se danas nalazi Srednja tehnička škola.
Trobrodnu dvoransku crkvu u klasicističkom stilu kasnobaroknog izričaja započeo je 1908. godine Virgilio Volpi, a dovršio ju je Domenico Malusà 1910. godine.
Redovnice su samostan i crkvu napustile krajem 2. svjetskog rata. Od tada crkva nije korištena do 1958. godine kada prelazi u ruke Arheološkog muzeja Istre koji je isprva koristi kao čuvaonicu.
Godine 2007. započeta je obnova crkve te je renovirani prostor otvoren 2011. godine izložbom „Pula – rađanje grada“. Od otvaranja je mjesto održavanja velikih izložbi u organizaciji Arheološkog muzeja Istre kao i različitih gostujućih izložbi.
Obnovljeni Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca koncipiran je kao multimedijalni prostor za izložbe muzejskog i galerijskog tipa, ali i kao mjesto održavanja predavanja, kongresa, znanstvenih tribina, predstava, koncerata, projekcija filmova, festivala i drugih kulturnih sadržaja.
GALERIJA AMFITEATAR
Flavijevska ulica, Pula
Amfiteatar u Puli
Ulaz s vanjske strane
Galerijski prostor za povremene izložbe smješten je u prostorima pulskog amfiteatra. Ulaz u galeriju je odvojen od ulaza u amfiteatar.
AUGUSTOV HRAM
Forum, Pula
Augustov hram, izvorno posvećen boginji Romi i caru Augustu, uzdiže se na sjeverozapadnoj strani Foruma.
Arhitrav na čeonoj strani nosi natpis: ROMAE ET AVGUSTO CAESARI DIVI FILIO PATRI PATRIAE. Po službenom carskom nazivu zna se da je hram izgrađen i posvećen u razdoblju 2. g. p. n. e. - 14. g. n. e.
U hramu se nalazi zbirka antičkih skulptura iz Istre, a ističu se mramorni carski kipovi.
AMFITEATAR
Flavijevska ulica, Pula
Amfiteatar je smješten 200 metara sjeveroistočno izvan gradskih zidina Pule, u skladu s mrežom rimske zemljišne podjele. Smatra se da je gradnja počela već za cara Augusta (27. g. p. n. e. – 14. g. n. e.), a financirala se iz središnje državne blagajne u rimskoj carskoj vlasti.
Dvije središnje osi vanjskog zidnog plašta mjere 132,5 m i 105,1 m, a najveća visina iznosi 32,45 m. Amfiteatar je građen u tuskanskom stilu i zauzima površinu od 11.466 m². Procjenjuje se da je mogao primiti približno 23.000 gledatelja. Podignut na padini brijega, na zapadnoj strani, okrenutoj prema moru, pulski amfiteatar ima četiri etaže - povišeni temelj s ulazima i tri kata, dok je u istočnom dijelu na prirodno povišenom terenu zidani dio objekta znatno manji: nad zemljom se izdižu samo dva gornja kata. U glavnoj osi na vanjskom plaštu amfiteatra nalaze se lukovi širine 4 m, veći od ostalih, naglašavajući glavne ulaze (portae pompae). Ulaz na južnom kraju bio je najznačajniji, jer je okrenut prema gradu. Na toj se strani nalazio i glavni ulaz u borilište. Drugi kat gledališta zidan je cijelim opsegom amfiteatra u 72 polukružne arkade. Treći kat pripadao je galeriji ovalnog prstenastog oblika, natkrivenoj kosim krovom od keramičkih ploča i kupa, koja je za razliku od donjih katova prema van bila otvorena u 64 četvrtasta prozora. Vijenac na vrhu drugog kata nosio je postolja za umetanje drvenih jarbola koji su nadvisivali amfiteatar. Opasnost od ispiranja i klizanja terena uslijed kiša umanjena je izgradnjom sustava kanala za prihvat i odvodnju oborinskih voda. Borilište u sredini amfiteatra mjeri 67,9 m po dužoj osi i 41,6 m po kraćoj. Ovalni oblik borilišta bio je idealan za povorke, postrojavanja, razvoj borbene strategije, napredovanje i povlačenje oružanih skupina. Ispod borilišta smještena je pomoćna podzemna prostorija, većim dijelom uklesana u živu stijenu i dijelom nadozidana do potrebne visine. Služila je za držanje kaveza za zvijeri i raznih tehničkih pomagala za pripremu igara. U slučaju lošeg vremena, gledalište se natkrivalo platnom uz pomoć sistema kolutova i užadi. Drveni jarboli, nosači platna, prolazili su kroz predviđene otvore na kamenom oluku. Na drugom kraju, iznad rubova borilišta, nalazio se metalni obruč poduprt okomitim jarbolima. Užad razapeta između vanjskih jarbola i unutrašnjeg metalnog obruča nosila je platno.
Amfiteatar u Puli razlikuje se od ostalih po tome što su u vanjski zidni plašt ukomponirana četiri pravokutna tornja. U njima su bile smještene pomoćne drvene stepenice za uspon do vrha i vodospreme, a osim toga pojačavali su stabilnost zidnog plašta i učvršćivali građevinu. Tornjevi su bili natkriveni kosim krovom od keramičkih ploča i kupa na konstrukciji od drvenih greda. Na vrhu svakog tornja nalazile su se po dvije odvojene vodospreme, koje su se punile kišnicom.
U amfiteatru su se priređivale gladijatorske borbe i lov na životinje. Ulaz na predstave nije se plaćao, ali raspored sjedenja u amfiteatru strogo je pratio društvenu hijerarhiju po bogatstvu i ugledu. U borilištu su održavana javna suđenja i provodila se kazna ad bestias namijenjena ubojicama, razbojnicima i pobunjenicima bez rimskog građanskog prava, pri kojoj su se nenaoružani ili slabo naoružani osuđenici dovodili pred zvijeri. Pripadnici kršćanske zajednice mučeni su na razne okrutne načine, uslijed čega se razvio kult svetaca mučenika. Za amfiteatar u Puli vezuje se povijesna priča o mučeništvu sv. Germana, koji je postao svetac zaštitnik Pule.
Nakon zabrane gladijatorskih predstava početkom V. st., amfiteatar je prepušten propadanju i odnošenju građevinskog kamena, no uvijek je ostao javnim vlasništvom. Stoljećima je plijenio pažnju putopisaca, umjetnika i arhitekata. Grafički prikazi amfiteatra našli su se u djelima o arhitekturi istaknutih autora kao što su Sebastiano Serlio, Andrea Palladio, Antoine De Ville, Thomas Allason. Amfiteatar je krasio grafičke vedute Pule, geografske karte kao i brojne grafičke mape o starim spomenicima i znamenitostima, među čijim se autorima ističu Giovanni Battista Piranesi, Jacob Spon i George Wheler, Robert i James Adam, Charles Louis Clerisseau, Louis François Cassas i August Tischbein. Arheološka istraživanja amfiteatra otpočela su sredinom XVIII. st., a njegovo konzerviranje i restauriranje nastavlja se i danas.
U podzemlju amfiteatra nalazi se izložba "Vinogradarstvo i maslinarstvo Istre u antici" posvećena proizvodnji visokokvalitetnog maslinovog ulja i vina, koja se tradicionalno od rimskih vremena nalazila među najvažnijim čimbenicima u istarskom gospodarstvu. Postupci dobivanja ulja iz maslina prikazani su kroz rekonstruirane rimske uređaje, mlinove za masline i tijesak. Drugi dio izložbe donosi prikaz prometa amforama na sjevernom Jadranu u rimsko doba i glavnih trgovačkih pravaca. Trgovina se odvijala najvećim dijelom pomorskim putem. Velika i sigurna luka Pule bila je značajna postaja u transportu robe Jadranom.
NEZAKCIJ
Vizače, Muntić
Na jugoistočnim obroncima istarskog poluotoka, iznad zaljeva Budava, na brijegu zvanom Vizače ostali su kroz vjekove sačuvani ostaci prapovijesnog, rimskog i kasnoantičkog grada. Prve vijesti o Nezakciju, kraljevskom sjedištu Histra, potječu iz antičkih pisanih izvora (Tit Livije, XLI, II, 4-16), a materijalna potvrda da Vizače predstavljaju ostatke grada sa slavnom prošlošću dobivena je početkom XX. stoljeća, nalazom zavjetnog žrtvenika caru Gordijanu (III. st.) na kojoj se spominje Res Publica Nesactiensium.
Danas mjesto predstavlja arheološki park s konzerviranim arhitektonskim ostacima rimskog i kasnoantičkog doba. Lokalitet je okružen s više pojasa prapovijesnih bedema te rimskim bedemima. Na samom ulazu u grad, između rimskih i prapovijesnih vrata, nalazila se bogata prapovijesna nekropola. Pronađene urne i predmeti koji su kao prilog položeni u grobove ukazuju na slojevitost naseljavanja i pokapanja od XI. st. p. n. e. do rimskog osvajanja. Domaći histarski proizvodi i luksuzna uvezena roba povezuju Nezakcij i histarsku kulturu, čiji je ovo bio centar, s kulturama gotovo cijelog Sredozemlja i srednje Europe.
Rimljani su poslije opsade 177. g. p. n. e. srušili histarski grad te na istome mjestu sagradili novi, s urbanističkim planom organiziranim na rimski način. Na središnjoj zaravni izgrađen je forum s tri hrama i trijemom, terme te druge građevine javnog i privatnog karaktera. Na padinama se nalaze ostaci raskošnih privatnih građevina, a bogata nekropola pružala se duž ceste koja je iz Pule vodila u grad. Predmeti visoke umjetničke vrijednosti govore o kulturnom dometu grada u rimsko vrijeme.
Postupnim slabljenjem rimske države dolazi do promjena: od antičkog municipija grad postaje kasnoantičko utvrđeno naselje. Raskošne terme pretvorene su u stambene i gospodarske objekte, dok je južni dio središnje zaravni tijekom V. st. preuređen u dvije paralelne sakralne građevine. Sjeverna i nešto veća južna bazilika predstavljaju značajan prilog u poznavanju starokršćanske arheologije.
Grad je preživio pad Rimskog Carstva i buđenje kršćanstva, ali nije odolio barbarskim napadima početkom VII. stoljeća.
Na lokalitetu, koji je moguće posjetiti svakog dana tijekom cijele godine, nalazi se muzejski objekt s informativnom zbirkom.