O MUZEJU
Muzej je smješten u Kneževu dvoru, nekadašnjem sjedištu najvažnijih institucija vlasti Dubrovačke Republike i kneževu stanu. Ta jednostavna gotičko-renesansna palača sa skladno uklopljenim baroknim intervencijama, podignuta na mjestu srednjovjekovne utvrde - Castelluma (Kaštela), sagrađena je početkom 15. st. prema projektu talijanskoga graditelja Onofrija de la Cave.
Tijekom stoljeća Dvor je doživio nekoliko jakih oštećenja. Uslijed eksplozije baruta 1463. g. bio je znatno oštećen. Najjače je stradao u katastrofalnom potresu 1667. g., no uvijek je obnavljan prema prvobitnom projektu. Barok je ostavio pečat na brojnim detaljima, najviše u atriju, na galeriji, i na pročeljima južnog i istočnog krila.
Knežev dvor je spomenik kulture najviše kategorije koji je zajedno s povijesnom gradskom jezgrom uvršten u UNESCO-v registar svjetske baštine.
Stalnim postavom Muzej nastoji dočarati izvorni povijesni prostor, a umjetninama iz zbirki predstaviti bogatu kulturnu, umjetničku i povijesnu baštinu Dubrovačke Republike.
U prizemlju su sačuvani i prezentirani autentični prostori zatvora, sudnice, notarijata i arhiva Dubrovačke Republike. U prostoru nekadašnje sudnice (18. st.) sačuvane su izvorna ograda i klupa, a na zidovima su izloženi portreti istaknutih Dubrovčana – poznatih pisaca i pjesnika, latinista, prirodoslovaca, astronoma, fizičara i političara.
Prostorije notarske službe opremljene su velikim drvenim oslikanim ormarima iz 18. st. u kojima se čuvala arhiva. U prizemlju se može vidjeti i originalni kasnogotički oslikani strop te rakošno oslikan i pozlaćen renesansni strop iz 16. st. Tu su izložene slike sakralne tematike dubrovačkih i talijanskih majstora nastale u razdoblju od 14. do 16. st.
Na polukatu je postav novca, medalja, mjera i pečata, starog oružja te inventara državne ljekarne "Domus Christi". Predstavljeni su primjerci originalnih dubrovačkih mjera: dubrovački lakat, tezulja za zlato, mjedeni utezi, mali kantar i stance za kovanje dubrovačkog novca. Izložene su sve vrste novca kovanog u Dubrovniku od sredine 14. do početka 19. st. Među pečatnjacima, izdvajaju se oni vlastelinskih rodova iz 18. st.Izloženi inventar ljekarne, osnovane 1420. g. u sklopu istoimene bolnice – ubožnice, pretežno potječe iz Italije, a nabavljan je od 16. do 18. st.
U prostoru polukata izložena je i muška odjeća s kraja 18. st. koju su nosili plemići i bogatiji građani (ženska plemićka odjeća nije sačuvana), te tipični dubrovački građanski interijer 19. st. Jedna dvorana posvećena je izložbi hladnog i vatrenog oružja, dio kojega je proizveden u Dubrovniku.
Postav na katu obuhvaća niz prostorija / tema: predsoblje, rokoko dvoranu, dvoranu Luj XVI., Knežev kabinet, glazbenu dvoranu, kneževu spavaću sobu, kapelicu i prostor za povremene izložbe. U predsoblju se nalazi pokućstvo iz sredine 18. st. koje stilski pripada venecijanskom rokokou. Portreti (16. - 18. st.) prikazuju članove dubrovačkih plemićkih rodova.
U nastavku su reprezentativni saloni i stan kneza, prezentirani ambijentalnim postavom s vrijednim predmetima iz 16. - 18. st. Stilski namještaj ne potječe iz samog Kneževa dvora, čiji je povijesni inventar tijekom stoljeća otuđivan ili je stradavao, već je prikupljen iz starih dubrovačkih palača, ljetnikovaca i građanskih kuća. Među namještajem se ističu pitoreskni trumeau i ormar iz 18. st., izrađeni u venecijanskoj ukrasnoj tehnici "siromašnog laka" (lacca povera), garniture za sjedenje venecijanske provenijencije, naslonjači s pozlatom u stilu Luja XVI., pozlaćene konzole talijanskog baroka te intarzirane komode s kraja 17. st. Osobito je dragocjen elegantni i raskošni kabinetski ormarić, rad napuljske radionice Luce Giordana, s kraja 17. st.
Zasebnu grupu čini šest nosiljki iz 18. st., koje su pripadale dubrovačkim vlastelinskim obiteljima. U razdoblju od 13. do sredine 20. st. Dubrovnik je jedno od važnih središta zlatarstva u Hrvatskoj.
Zbirku metala osobito vrijednom čine predmeti s utisnutim žigom Dubrovačke Republike (glavom sv. Vlaha s mitrom) i žigovima dubrovačkih zlatara.
U stalnom postavu izložene su vrijedne slike starih majstora iz 15. do druge polovice 19. st. Osobito se ističu slike nastale u radionicama Blaža Jurjeva Trogiranina i dubrovačkih majstora 15. i 16. st.: Mihajla Hamzića, Lovra Dobričevića i kruga oko njih. Ti slikari, odrasli u ovoj sredini, a školovani u Italiji, donijeli su renesansni duh u slikarstvo na ovim prostorima. Izložena su i djela nekoliko talijanskih slikara poput P. Bordonea, Venera i Adonis, Vicenza Catene, Djevojka i flautist, sjevernjačkih autora kao i nekoliko predstavnika manirizma: Tintoretto, Sv. Obitelj, Lelio Orsi da Novellara, Pietà, škole i kruga obitelji Bassano.
Posebno mjesto čini grupa od oko 90 portreta istaknutih Dubrovčana, poznatih znanstvenika, književnika i političara poput Gradića, Getaldića, Boškovića, Gundulića, Zuzorićeve, Bunića, Gučetića, Baseglia i dr. U glazbenoj dvorani izdvajaju se fortepijano, rad istaknutog majstora A. Waltera iz 1780. g., i harfa koju je izradio dubrovački graditelj glazbala i glazbenik A. Bertolini. U sklopu dvora nalazi se kapelica u kojoj je knez svakodnevno slušao misu. Dekoracija njezina interijera izvedena je u klasicističkom stilu, dok raskošni portal pripada baroknom razdoblju.