Zbirke
Zbirka lončarstva
Vrsta zbirke etnografska
Voditelj dr. sc. Iris Biškupić Bašić
Broj predmeta 2838
Vrsta građe zemljane posude za pripremu i pohranu namirnica; posude; zemljane posude; zemljane posude za pohranu namirnica; zemljane posude za pripremu namirnica; lončarski alat
Teritorij Hrvatska; europske zemlje
Vremensko razdoblje 18. st. - 20. st.
Materijal lončarska glina; kamenina; majolika; porculan
Url https://katalog.emz.hr/hr/Zbirke/Zbirka%20lon%C4%8Darstva_18
U zbirci lončarstva čuvaju se predmeti iz raznih lončarskih centara, rađenih različitim tehnikama, ali sačuvani su i pojedini alati koji se pri tome poslu koriste. Prema tehnici izrade lončarski se proizvodi mogu podijeliti u dvije glavne skupine: ručno i nožno lončarsko kolo. Proizvodi izrađeni na ručnom lončarskom kolu pripadaju jadranskom i dinarskom prostoru. Za njihovu izradu koristi se lončarska zemlja pomiješana s usitnjenim lončarskim kamenom (kalcitom) zvanim najčešće vrsta, gotovo nikada nisu ocakljeni, već su ukrašeni urezanom ravnom ili valovitom crtom. Peku se najčešće na otvorenoj vatri, a ne u lončarskim pećima. Često su pocrnjeni kaljenjem – uranjanjem čitave, još vrele posude, u kašu od vode i brašna (ponegdje ih tom kašom samo poprskaju). Koriste se uglavnom za kuhanje na otvorenom ognjištu. Prema pisanju prof. Randić: „Ovoj skupini pripadaju trbušasti kotlići za mlijeko ili palentu, s dvije ušice, koji se željeznim oblukom vješaju na lanac iznad vatre, te trbušasti lonci široka grla, za kuhanje juhe ili variva, a stavljaju se obično na metalni tronožac. Ispod zvonolika poklopca zvanog peka, črepnja, pokljuka i sl., na ognjištu se peče kruh odnosno pogača. Iako se danas ovi proizvodi uglavnom više ne koriste, neki su od njih ponegdje još u uporabi. Najpoznatiji lončarski centri ručnoga kola su Rakalj u jugoistočnoj Istri, Kaluđerovac kod Gospića u Lici, Potravlje kod Sinja u Dalmatinskoj zagori, te Veli Iž na otoku Ižu pokraj Zadra. Tu je proizvodnja zadržana sve donedavna ili se još i danas radi, dok se u desetak drugih centara ugasila polovicom 20. stoljeća”.
Druga je skupina lončarskih proizvoda izrađena na nožnom kolu, koje se sastoji od dva kola spojena osovinom; lončar nogom pokreće donje veliko kolo, a na manjoj, gornjoj ploči posudu oblikuje s obje ruke. Kolo se može brže okretati a tada su stijenke lonaca tanje i čitav rad precizniji. Ovaj je tip lončarstva karakterističan za panonsko područje, proizvodi su izrađeni od gline većinom bez ikakvih dodataka, a pečeni su u lončarskim pećima. Najčešći proizvodi nastali na nožnom lončarskom kolu su lonci za kuhanje, čuvanje namirnica, kiseljenje mlijeka, vrčevi za vino, tanjuri, posude za pečenje kolača, posude za cvijeće, malene svirale ili zdjelice. Oni su često oslikani biljnim motivima i gotovo uvijek su ocakljeni, osim nekih izuzetaka, npr. vrčića za vino – tzv. srabljivaca (kako bi vino u njima duže ostalo hladno), bonja - posuda za čuvanje žita (da bi zrnje imalo dovoljno zraka). Najpoznatije središte lončarskog obrta bilo je i ostalo područje oko Ivanca, u Hrvatskom zagorju, sela Jerovec, Bedenec i Dubravec, te Globočec kraj Marije Bistrice. Tijekom stoljeća na području Hrvatskog zagorja bilo je mnogo lončarskih centara poput Bedekovčine, Krapine, Klenovnika, Kladnika, Zagorskih Sela, Jakovlja, Stubice i dr. jer je to područje oduvijek bogato glinom, pa su se njihovi stanovnici bavili izradom raznovrsnih uporabnih predmeta. U Slavoniji poznati centri bili su Cernik, Feričanci i Orahovica kod Našica, a u Jaskanskom prigorju Rastoki. U gradovima Čakovcu, Koprivnici, Đurđevcu, Slavonskom Brodu, Petrinji, Belom Manastiru djelovali su lončarski obrtnici, koji su izrađivali robu za građansko i seosko stanovništvo.