Zbirke
Zbirka glazbala
Vrsta zbirke etnografska
Voditelj mr. sc. Željka Petrović Osmak
Broj predmeta 684
Vrsta građe tradicijski glazbeni instrumenti; kordofoni; aerofoni; membranofoni; idiofoni
Teritorij Hrvatska; susjedne zemlje RH
Vremensko razdoblje 18. st. - 20. st.
Materijal drvo; metal; struna; žica
Url https://katalog.emz.hr/hr/Zbirke/Zbirka%20glazbala_13
U Zbirci glazbala nalazi oko 600-tinjak predmeta koji predstavljaju vrijedne primjerke narodnog glazbenog stvaralaštva, izrađenih i ukrašenih različitim metodama i tehnikama te svirana u raznim društvenim kontekstima. Najstariji su primjerci iz polovine 18. st. dok ih većina pripada 19. i početku 20. stoljeća.
Glazbala su podijeljena prema HS klasifikaciji na aerofone (zrakozvučne), kordofone (žicozvučne), membranofone (opnozvučne) i idiofone (samozvučne). Najbrojniji su aerofoni među kojima kao najjednostavnije spominjemo (životinjske) rogove, bučine i trube od kore drveta. Brojne jednocijevne i dvocijevne sviralice sa nizom rupica za prebiranje kao što su frulice, dvojnice, jedinke i slično obično su izrađivali pastiri za vlastitu zabavu a mogu se susresti na čitavom području Hrvatske. Sopile su glazbala karakteristična za Istru, Hrvatsko primorje i kvarnerske otoke a diple, dvocijevne sviraljke s rupicama i piscima s udarnim jezičcem možemo naći na području Dalmacije, Dalmatinske zagore i Like. Diple mogu biti samostalne ili se pričvrstiti uz kozju odnosno ovčju mješinu, koja služi kao rezervoar zraka, pa će se tako stvoriti novi tip instrumenta – mješnice, mišnice, gajde odnosno dude. Mješnice se geografski vežu uz hrvatsko jadransko područje, gajde uz gorsku i nizinsku Hrvatsku, a dude su se koristile u bilogorsko-križevačkom kraju te na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske.
Od kordofonih glazbala posebna su cjelina muzejske zbirke gusle – glazbala s jednom ili dvije strune, korpusa prekrivena tankom životinjskom kožom. Gusle su značajka dinarskog kulturnog područja, za razliku od lirice, koja se susreće u južnom dijelu Dalmacije. U Zbirci se nalaze i tambure, od malih bisernica i dangubica za samačku svirku, preko većih bugarija i tambura do basova (berde), od kojih se mogu sastavljati manji sastavi, ali i čitavi orkestri.
Najmanja po broju predmeta je grupa membranofona: s područja Hrvatske postoje samo dva manja bubnja, dok je idiofonih glazbala dvadesetak. To su u najvećem broju čegrtaljke koje su izrađene uglavnom od drva, s mehanizmom koji okretanjem stvara čegrtavi ton. Posebnu ulogu imaju u godišnjim običajima koristeći se u karnevalskim povorkama da se proizvede što jača buka, te tijekom posljednja tri korizmena dana pred Uskrs, kako bi se njima najavljivao crkveni obred. S obzirom da su glazbala dio narodnog stvaralaštva i da su ih izrađivali uglavnom samouki majstori, mnoga glazbala imaju i likovnu umjetničku vrijednost pa karakterističan ornament na pojedinim glazbalima često upućuje na magijsku komponentu u narodnom stvaralaštvu.