O MUZEJU

Muzej likovnih umjetnosti, Osijek nastao je izdvajanjem djela likovne umjetnosti iz Muzeja Slavonije 1954. godine, a od 1963. godine nalazi se u neorenesansnoj palači - obiteljskoj kući odvjetnika dr. D. Neumana, izgrađenoj 1895. godine prema projektu arhitekta Josipa Vancaša.

Fundus Muzeja čine slike, crteži, grafike, skulpture i medalje iz 18., 19. i 20. stoljeća, među kojima su umjetnine kapitalne važnosti za hrvatsku likovnu baštinu od sredine 18. stoljeća do danas. To su djela stranih majstora kasnog baroka, klasicizma i romantizma, potom radovi prvog naraštaja hrvatskih pejzažista i portretista iz sredine 19. st. te onih s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće i iz prve polovice 20. stoljeća, kada se utemeljuje hrvatsko moderno slikarstvo. Nadalje, tu su i radovi klasika hrvatske poslijeratne i suvremene umjetnosti, a zastupljen je najširi raspon radova svih osječkih umjetnika, pretežno prve polovice 20. stoljeća.

Najopsežniji i najvredniji dio muzejskog fundusa čine zbirke slika u kojima se osobito ističu djela iz 18. i 19. stoljeća, koja potječu iz slavonskih dvoraca, a bila su u vlasništvu slavonskih velikaških obitelji. Te su umjetnine vrijedan dio nacionalne i srednjoeuropske kulturne baštine. Iz 18. stoljeća datiraju slike (većinom portreti) obitelji Hilleprand-Prandau, Normann-Ehrenfels, Eltz i Pejačević. Brojčano najveći i najcjelovitiji ciklus slika iz 19. stoljeća pripada tzv. osječkome slikarskom krugu, s pejzažistima H. Hötzendorfom i A. Waldingerom te portretistima F. Giffingerom, F. Pfaltzom, F. Mückeom i G. G. Morettijem. U zbirci je i veća cjelina djela K. Rhala, cijenjenoga austrijskog slikara romantičara, te izvrsne kopije starih majstora (Tiziana, P. Bordonea).

U Zbirci skulptura nalaze se djela od početka 19. stoljeća do danas, među kojima se izdvajaju ostvarenja hrvatske umjetnosti između dva rata, primjerice medalje i plakete I. Kerdića te radovi kipara naivca P. Smajića. Galerija posjeduje i skulpture O. Nemona, u Hrvatskoj gotovo nepoznatog kipara koji je sredinom 1920-ih napustio Osijek, a život je proveo u Londonu kao ugledni kraljevski kipar, te djela osječkih kipara 20. stoljeća M. Živića, R. Švagela-Lešića i J. Leovića.

Zbirci pripada Spomenik palim borcima 78. pukovnije (1894.) R. Frangeša-Mihanovića, postavljen u parku Galerije, Majka i dijete I. Meštrovića, Tifusari V. Radauša, nekoliko djela suvremenih autora (K. Angelija Radovanija, S. Sikirice, B. Ružića) te rad I. Sabolića Picasso, izložen na otvorenome javnom prostoru.

U vrlo vrijednoj kolekciji medalja i plaketa svojom se rijetkošću i vrijednošću ističe medalja LEONELLVS MARCHIO ESTENSIS iz 15. stoljeća, rad "začetnika medaljerskog medija"  Il Pisanella (A. di Puccio di Cerreto).

Najveći dio fundusa Muzeja čine umjetnine 20. stoljeća. S početka 20. stoljeća potječu brojni portreti, čiji su autori B. Csikos Sessija, J. Bužan, M. Vanka i dr. U Osijeku od 1900. do 1918. godine djeluju umjetnici D. Marković, V. Becić, R. i L. Valić, D. Melkus, V. Filakovac i dr. Između dva rata osjeća se snažniji prodor avangardnih strujanja iz europskih središta te sukobljavanja između tradicionalizma i avangarde. U tom razdoblju u Osijeku djeluju R. Turković, G. Antolović, P. Orlić, S. Tomerlin, J. Leović, H. Reymman, E. Rechnitz, O. Nemon, I. Rein, K. Tomljenović, M. Živić, J. Zorman, I. Heil i dr. Djela svih njih zastupljena su u zbirci umjetnina 20. stoljeća.

Slikarstvo sredine stoljeća, od 1940-ih do početka 1960-ih, predstavlja niz slikara hrvatskog akademizma: I. Tišov, M. Trepše, D. Beraković, F. Kovačević, E. Kovačević, Đ. Tiljak i I. Dulčić (sa slikom koja tek naznačuje njegov kolorizam). Djela I. Šebalja i S. Šohaja gotovo su se potpuno približila apstrakciji, a S. Kopač zastupljen je remek-djelima bogate slikarske imaginacije iz njegova najboljeg razdoblja.

U zbirci se nalaze i minimalistički crtež J. Knifera, serigrafija apersonalne serijalnosti A. Kuduza, konstruktivistička grafika I. Picelja iz razdoblja svjetski poznatog pokreta Novih tendencija, Vaniština minimalistička slika Crna crta na srebrnoj pozadini iz 1961./1963., kao i njegov neotradicionalistički crtež (Miroslav Krleža, 1973.).

Apstraktno slikarstvo 1960-ih godina predstavljaju F. Kulmer, F. Šimunović, E. Murtić i Z. Prica, s reprezentativnim djelima iz svojih najboljih stvaralačkih razdoblja.