O MUZEJU

Muzej je osnovan 1954. g. u svrhu praćenja, dokumentiranja i promicanja događaja, stilova i pojava u suvremenoj umjetnosti. Od osnutka je bio smješten u baroknoj palači u staroj gradskoj jezgri, a 2009. g. preseljen je u novu namjenski izgrađenu zgradu, izvedenu prema projektu arhitekta Igora Franića na jednoj od glavnih prometnica - na poveznici povijesne jezgre i Novog Zagreba.

U zbirkama MSU-a danas se nalazi oko 12 000 djela suvremene umjetnosti, radova domaćih i inozemnih autora različitih stilova i izričaja, nastalih nakon 1950. g., što odražavaju poslanje Muzeja - aktivno praćenje novih umjetničkih kretanja. Manji dio građe čine djela iz prve polovice 20. st., koja su ključna za razumijevanje moderne i suvremene umjetnosti.

Osim klasičnih medija, slike, skulpture, crteža, grafike, Muzej posjeduje i niz radova na granici pojedinih medija, kao i ona koja propituju samu bit medija, kao što su objekti, ready-made radovi, eksperimentalni film i video, konceptualna fotografija, fotoinstalacije, instalacije, site-specific radovi, luminokinetički objekti, multimedijske instalacije, itd.

Pojedine zbirke ističu se zbog specifične i iscrpne zaokruženosti pojedinih tematskih i stilskih cjelina, kao i zbog svoga internacionalnog karaktera poput zbirke konstruktivističke i kinetičke umjetnosti, temelj koje čine djela umjetnika međunarodnog pokreta Nove tendencije (J. Knifer, I. Picelj, A. Srnec, V. Richter, M. Šutej, A. Mavigner, O. Piene, V. Vasarely, P. Dorazio, P. Manzoni, J. R. Soto).

Među značajnim imenima inozemnih umjetnika u zbirkama MSU-a zastupljeni su i C. Boltansky, J. Fabre, A. Serrano, K. Kozyra, D. Narkevicius, A. Cadéré, S. Delaunay, J. Durham, O. Kawara, D. Rot, K. Schwitters, Chen Zhen, P. Manzoni, M. Abramović i mnogi drugi.

Muzej priređuje velike retrospektivne, tematske i problemske izložbe domaćih i stranih umjetnika, a razvio je široku lepezu aktivnosti na području edukacije o suvremenoj umjetnosti.

Podlogom za izradu stalnog postava pod nazivom Zbirke u pokretu bila je pretpostavka da je svako umjetničko djelo iskaz u kojemu umjetnik/umjetnica progovara o sebi i svijetu oko sebe - o umjetnosti, društvu, vremenu, vjeri ili politici. Postav je koncipiran u pet velikih cjelina: Projekt i sudbina, Umjetnost kao život, Umjetnost o umjetnosti, Velika enigma svijeta i Riječi i slike te u 16 podgrupa nazvanih prema naslovima pojedinih umjetničkih djela.

Cjelina Projekt i sudbina okuplja umjetnike i umjetničke grupe koji su svoj život poistovjetili s programskim ciljevima što su ih postavljali umjetnosti, koji su svoje djelovanje temeljili na određenom programu, projektu, manifestu, javnim istupima ili pak svjesnom povlačenju i distanciranju od javnosti. Pojam projekta pritom je izjednačen sa sudbinskom opredijeljenošću umjetnika, istinskom vokacijom da mijenja svijet oko sebe, a autori zastupljeni u toj cjelini kritično su, a često i subverzivno, djelovali u hladnoratovskoj klimi kasnog modernizma 1950-ih i 1960-ih godina. Takve su hrvatske umjetničke grupe EXAT 51 (1951. - 1956.) i Gorgona (1959. - 1966.), kao i pojedinci koji su djelovali u njima (V. Kristl, I. Picelj, J. Knifer, B. Rašica, V. Richter, A. Srnec, M. Jevšovar) te niz kasnijih umjetničkih skupina i kolektiva: OHO, Porodica iz Šempasa, IRWIN, Grupa šestorice autora i drugi.

U cjelini Umjetnost kao život prezentirane su umjetničke pojave i umjetnici koji na umjetničko djelo gledaju ponajprije kao na društvenu činjenicu, poistovjećujući je s političkom ili marketinškom kampanjom, socijalno-karitativnom djelatnošću, izbornom anketom i sl. Umjetnički je predmet nestao, a umjetnost je izjednačena sa životom samim. Prakse, kao i mediji kojima se umjetnici koriste (performans, akcija, agitacija, hepening), karakteriziraju jednokratnost, neponovljivost i privremenost te su stoga i djela tih umjetnika predstavljena uz pomoć dokumentacije koja u obliku muzejske instalacije iznova stječe značenje originala. Među zastupljenim autorima su J. Beuys, T. Gotovac, M. Vesović, M. Molnar, G. Žuvela, V. Delimar, M. Stilinović, G. Trbuljak, V. Martek, B. Dimitrijević, J. Baldessari, A. Messager, B. Mihailov, S. Labrović, D. Adams i drugi.

Najveća cjelina postava - Umjetnost o umjetnosti - odnosi se na pristup umjetnosti kao simboličkoj djelatnosti i danas jedinome preostalom (društvenom) prostoru slobode. Riječ je o djelima nastalim u izravnom dijalogu s umjetnošću, u interakciji s njezinim jezikom i poviješću te traženju novih putova unutar poznatog medija. Među tim su autorima H. Mack, J. Dobrović, V. Bonačić, F. Nake, F. Kulmer, M. Tartaglia, E. Murtić, V. Bakić, M. Šutej, E. Schubert, D. Sokić, N. Ivančić, V. Vasarely i drugi.

Velika enigma svijeta predstavlja umjetnike koji stvaraju djela i opuse utemeljene na složenom sustavu simbola koji proizlaze iz osobne logike i koji izražavaju određenu opsjednutost pojedinca. Riječ je o "individualnim mitologijama" koje u prvi plan stavljaju subjektivni jezik autora, njegovu individualnost i slobodu, neuklopljenost u postojeće društvo, često i istinsko otpadništvo. Među zastupljenim autorima su Ž. Kipke, O. Kulik, J. Klarica, V. Martek, L. Šejka, V. Dodig Trokut, M. Bijelić, D. Trumbetaš i drugi.

Tema Riječi i slike obuhvaća većinom djela konceptualne i postkonceptualne umjetnosti, u kojoj je slika uglavnom kritika i subverzija, analiza i interpretacija. Umjetnici često svoja medijska istraživanja i društvena propitivanja izražavaju i predočuju tekstom, analitičko-kritičkim tablicama, anketama i sl. Među zastupljenim autorima su R. Damnjanović Damnjan, P. Corner, B. Vautier, R. Todosijević, B. Cvjetanović, D. Aleksić, G. Maciunas, M. Stilinović, E. Williams, B. Bućan, Ž. Jerman, B. Demur, A. Jerković, G. Trbuljak, S. Schroer i D. Spoerri, A. Maračić, N. J. Paik, I. Tomljenović Meller, P. Štembera, B. Dimitrijević, S. Stilinović, I. L. Galeta, D. Martinis, G. Urkom, I. Kožarić, M. Abramović, D. Sambolec i drugi.

Posebnu cjelinu u postavu predstavlja Atelijer Kožarić, muzealizirani sadržaj nekadašnjeg atelijera kipara I. Kožarića, koji se nalazio u Medulićevoj ulici.
Za Muzej su posebno osmišljena dva site specific projekta koji će ostati u njegovu trajnom posjedu: Dvostruki tobogan C. Höllera te Oči pročišćenja M. Balke.

Muzej također čuva donacije kao što su kompleksna umjetnička zbirka heterogenog sadržaja Benka Horvata i cjeloviti nadrealistički opus slikara Josipa Seissela (Donacija S. Seissel).

Muzeju su priključeni i fotografski Arhiv Toše Dabca te donacija arhitekta Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter, koji se nalaze na izdvojenim lokacijama.

Muzej je 2011. g. nominiran za Nagradu za europski muzej godine - EMYA.