O MUZEJU

Muzej je osnovan 1904. g., a smješten je zgradi iz prve polovice 17. st., koju je dao izgraditi karlovački general Vuk Krsto Frankopan. To je najstariji sačuvani primjer barokne stambene arhitekture tipa curiae, uklopljene u karlovačku tvrđavu (16. st.).

Stalni postav na prvom katu otvoren je 1997. g. obnovom prethodnoga, iz 1990. g., koji je morao biti pohranjen zbog ratnih opasnosti.
Gotovo tisuću izložaka u sedam kronološko-tematskih cjelina daje prikaz karlovačkoga prirodnog i kulturno-povijesnog krajolika od najstarijih geoloških razdoblja do danas.

Izloženi predmeti naznačuju tip flore i faune karlovačkog područja, s naglaskom na ekološkim problemima; prikazuju arheološku prošlost okolice; ilustriraju tradicijske oblike života na selu, a najvećim dijelom predočuju povijest grada od osnutka karlovačke tvrđave te njezina rasta kao središta Vojne krajine do razvijenoga trgovačkog i prometnog čvorišta i kulturnog središta šire regije u 19. st.

Karlovačko je područje bogato zanimljivim arheološkim nalazištima od kasnog neolitika do srednjeg vijeka. Osobito su brojni prapovijesni lokaliteti, s kojih potječe najbrojnija  zbirka glinenih idola u Hrvatskoj pronađenih u ilirskom svetištu, na nalazištu Turska kosa pokraj Topuskog. Iz antičkog razdoblja važni su dijelovi rimske brončane statue i glave Apolona iz 1. st., dok su predmeti iz kasne antike i srednjeg vijeka malobrojni.

Više skupina tematski povezanih predmeta predstavlja bogatu etnografsku baštinu karlovačkog područja, na kojemu se susreću i isprepleću različite tradicije. Izloženi predmeti rukotvorstva - lončarstva, košaraštva, drvodjeljstva te, osobito, tekstilnog rukotvorstva - iskaz su narodnog stvaralaštva primijenjenoga na predmetima za svakodnevnu uporabu.

Povijesni i kulturni razvoj Karlovca i njegove bliže okolice od 14. do kraja 19. st. počinje prikazom kasnoga srednjeg vijeka, prije navale Turaka na sjeverozapadno područje Hrvatske, i predočuje tipološki stare utvrđene gradove. Među njima je istaknuta važnost Karlovca - prve potpuno pravilne utvrde u nas, izgrađene prema zamisli idealnoga renesansnog grada (plan iz 1579. g.), u obliku šesterokrake zvijezde, sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom. O vojnom značenju grada govori oružje i knjiga vojničkih pravila, dok je vjerski život predočen drvenim svetačkim kipovima.

U stalnom postavu mjesto su našle i škole, bolnice i ljekarne, zastupljene originalnim svjedodžbama, učilima te ljekarničkim instrumentima. Građansko stanovanje predočeno je ambijentalnom sobom s reprezentativnim primjercima namještaja i primijenjene umjetnosti u stilskom rasponu od baroka i bidermajera do secesije.

Iznimnu važnost trgovine i obrta za razvoj Karlovca od početka 18. st. potvrđuje zbirka cehovskih predmeta, u kojoj se ističu cimeri i proizvodi ključara, bravara, kovača, cehovska tablica krojača iz 17. st., povelje i diplome, putne obrtničke isprave i cehovske škrinje. Posebno je naglašeno i karlovačko tiskarstvo te obilježeno osnivanje Ilirske čitaonice.

Društveni život građana u 19. st. prikazan je karakterističnim predmetima koji govore o vatrogastvu, streljaštvu, biciklizmu i planinarstvu, fotografijama karlovačkih fotografa, a osobito se ističe uloga Prvoga hrvatskoga društva Zora.

Važan segment povijesti grada obilježile su istraživačke ekspedicije te pohodi u Afriku i Južnu Ameriku koje su poduzimali Karlovčani braća Seljan, Janko Mikić i Napoleon Lukšić, te nešto prije njih Jakov Schaschel.

U sastavu Muzeja djeluju Galerija Vjekoslav Karas, Stari grad Dubovac, Zbirka oružja iz Domovinskog rata na Turnju, Lapidarij Topusko i Memorijalna kuća obitelji Ribar u Vukmaniću.

Galerija Vjekoslav Karas

Galerija Vjekoslav Karas nalazi se u namjenski sagrađenoj zgradi (1975.) u kojoj se čuva umjetnička zbirka. Ona obuhvaća oko tisuću slika, akvarela, grafika, crteža i skulptura poznatih hrvatskih umjetnika, među kojima je osobita pozornost pridana onima koji su životopisom ili izborom motiva povezani s karlovačkim područjem: V. Karas, Lj. Šestić, A. Krupa, Đ. Petrović, D. Butala. Zbirka nema stalni postav nego se javnosti predstavlja tematskim i retrospektivnim izložbama.

Stari grad Dubovac

Stari grad Dubovac kaštel je iz 15. i 16. st., čiji su posjednici bili kneževi Frankopan i Zrinski, a počevši od izgradnje Karlovca 1579. g. bio je na raspolaganju krajiškim vojnim zapovjednicima. U Dubovcu su se tijekom njegove povijesti izmjenjivali strateški i stambeni sadržaji.

U branič-kuli postavljena je izložba Oko Kupe i Korane, koja govori o karlovačkom kraju od srednjeg vijeka do 18. st. Tematski su naglasci na obrambenim sadržajima, sakralnoj baštini i kulturi stanovanja u razdobljima romanike, gotike i renesanse. Predstavljen je i kulturno-povijesni identitet same kule. Postav je izveden kao simulacija različitih ambijenata i svojevrsni je pastiš motiva iz Karlovca i okolice.

Na vrhu kule je vidikovac s kojega se pruža pogled na kulturno-povijesne lokacije predstavljene u postavu.

Zbirka oružja iz Domovinskog rata na Turnju (Muzej Domovinskog rata)

Na desnoj obali Korane, na južnim prilazima gradu, vojne vlasti Austrijske Monarhije podignule su 1582. g. stražarsku utvrdu Turanj, sa zadaćom predstraže i zaštite uz pomoć mostova podignutih preko Korane i Mrežnice. Na Turnju je bila i straža Vojne krajine. Sve do danas Turanj je bio u posjedu vojnih vlasti, a ratna zbivanja u Domovinskom ratu potvrdila su ga kao predstražu Karlovcu i kao mjesto na kojemu su zaustavljeni neprijateljski prodori prema gradu.

Danas su na Turnju ostaci nekadašnjih vojnih objekata, a na prostoru oko njih izložena je borbena tehnika iz Domovinskog rata, od 1991. do 1995. g.: primjerci topničkih i oklopnih bojnih sredstava, a prostorom dominira MIG 21 Hrvatske vojske i isti takav srušeni zrakoplov JNA.

Lapidarij Topusko

Lapidarij - stalna izložba kamenih spomenika smještena je u predvorju hotela Toplice u Topuskome. Izloženo je stotinjak spomenika. Dio njih ostaci su cistercitskog samostana u Topuskome - prve cistercitske opatije u Hrvatskoj iz 1208. g., a dio potječe s okolnih nalazišta. Izlošci datiraju od 1. do 19. st.

Memorijalna kuća obitelji Ribar u Vukmaniću

Obiteljska kuća pripadala je uglednoj obitelji Ribar, iz koje potječu političar dr. Ivan Ribar (1881. - 1968.). i njegovi sinovi, antifašistički borci Jurica i Ivo Lola, koji su poginuli u Drugome svjetskom ratu. Obitelj Ribar kuću je darovala karlovačkome Gradskome muzeju, zajedno s namještajem i velikim brojem dokumenata o životu i radu spomenutih članova obitelji. Ta je građa do Domovinskog rata bila izložena u stalnom postavu na prvom katu.

Od listopada 1991. do kolovoza 1995. g. Vukmanić je bio na okupiranom području i u tom je razdoblju kuća potpuno devastirana, a najveći je dio građe otuđen (uključujući i oružje iz 19. i 20. st. te etnografsku građu).

Od tada u kući nema muzejskih sadržaja.